Konstrakta i Zagreb su ljubav na prvi pogled

 VANESA PANDŽIĆ/ CROPIX
Svestrana umjetnica

Konstrakta otkriva zašto je napustila arhitekturu, zbog čega je godinama bila bez zarade i kako provodi ljeto

Poznata glazbenica i članica grupe "Zemlja Gruva", pravog imena Ana Đurić, otkriva kako će provesti ljeto, što je najotkačenije što je napravila zbog umjetnosti i što joj može izazvati glavobolje.

Poznata glazbenica i članica grupe "Zemlja Gruva", pravog imena Ana Đurić, otkriva kako će provesti ljeto, što je najotkačenije što je napravila zbog umjetnosti i što joj može izazvati glavobolje.

Britka beogradska glazbenica Ana Đurić, poznatija kao Konstrakta, nedavno je s grupom "Zemlja Gruva" nastupila u Muzeju suvremene umjetnosti. Autorica hita i nezaboravnog performansa "In corpore sano" s kojim je 2022. predstavljala Srbiju na Euroviziji u Torinu i zauzela visoko peto mjesto, predstavila je zagrebačkoj publici pjesmu "Novo bolje" s kojom je proljetos došla na korak do ponovnog izbora za ovogodišnji Eurosong. I ovog puta ispunila je očekivanja da na svakom nastupu, dijelom performansu, učini nešto neočekivano: na pozornicu se spustila toboganom i oduševila fanove. Iza svake njene pjesme postoji kompleksna priča protkana ironijom i humorom, naime sve je odraz je njenog umjetničkog svijeta koji nam je približila u nedavnom razgovoru.

Nedavno ste otvorili ljetnu koncertnu sezonu na jednoj od najljepših zagrebačkih pozornica. Koje asocijacije u vama budi ljeto?

“U posljednje vrijeme prvo krenu asocijacije na ekstremno visoke temperature i na takozvane superćelijske oluje koje su sve češće, zatim na vožnju kombijem po tim temperaturama da bismo stigli na ljetne festivale gdje sviramo. Ljudi s betona čekaju ljeto da bi otišli na more, pa tako i mi. U kolovozu. Volim ljeto jer su dani dugi i noći ugodne”.

Gdje ćete ga i kako provesti?

“Otkad imamo djecu, a to je već 16 godina, dva tjedna provedemo s prijateljima na moru. A ostatak ljeta je radno, kao i svako drugo doba. Kod glazbenika, ljetna sezona je dosta aktivna zbog festivala”.

Kako izgleda dokolica u vašoj režiji?

“Preferiram šetnju sa psom i to u ustaljenoj ruti, krug oko minimalno dva novobeogradska bloka. Zatim odemo u park za pse i tu Roki ima svoje prijateljice, dvije Nale i jednu Lolu. I ja ondje imam divno društvo. Park za pse je u dijelu bloka koji je neizgrađen i tu još uvijek ima velikih topola i breza: u ovo doba godine je često nepokošen pa nam dođu i fazani. Tu znam zaspati na klupi, nadajući se da mi neće pasti zaražen krpelj na glavu s te topole i za sada nema ništa ljepše od takve dokolice”.

Što sada čitate? Što najradije listate na plaži?

“Više slušam podcaste nego što čitam. Podcaste slušam uglavnom ovisno o temi koja me interesira. Prošlog ljeta to je bila kvantna fizika i teorije multiverzuma, međutim ispostavilo se da na plaži u ovom svemiru gdje jesam, ništa od kvantne fizike razumjela nisam. Ove godine ću možda malo olakšati štivo”.

Što vas je usmjerilo u glazbu? Kako ste postali pjevačica benda "Zemlja Gruva"?

“Grupa "Zemlja Gruva" je na svom početku imala 13 glazbenika. Postali smo popularni negdje oko 2010. i inzistirali na tome da bend ima minimum tročlanu puhačku sekciju, dvije gitare, a imali smo i tri vokala. Sve u svemu, bilo je neisplativo, ali jako lijepo iskustvo. U glazbu sam ušla skoro pa slučajno, družeći se s glazbenicima. Prvo sam radila u okviru benda "Mistakemistake", a zatim smo oformili glazbeni sastav "Zemlja gruva". Postao je prepoznatljiva po svom afro-funk zvuku, koji nije tako popularan na ovim prostorima”.

image

Ana Đurić u Muzeju suvremene umjetnosti

VANESA PANDŽIĆ/CROPIX

Kako je grupa, koja je 2011. svirala kao predgrupa Amy Winehouse, dobila ime?

“Moram priznati da nisam ja kumovala tom imenu, ali koliko se sjećam, bila je ideja napraviti naše mjesto, našu platformu, gdje ćemo okupiti i prijatelje i glazbenike. Ideja je bila da radimo nezavisno, da zaokružimo stvar i da imamo sve u svojoj režiji, od studija (Gruvlend), preko PR-a, do bookinga i izdavaštva (Gruvlend). I uspjeli smo neko vrijeme. Bili smo prilično mladi i uspostavili smo naš ustav s jednim jedinim duhovitim paragrafom “svi moraju biti sretni”. Iz ove perspektive čini mi se da smo baš lijepo proveli taj naš ustav, bilo nam je lijepo!”

Što vas je privuklo Dini Dvorniku čije ste pjesme obradili na drugom albumu "Dino u Zemlji Gruva"?

“Tih godina je bio aktivan Mikser festival. Njihova ideja je bila da glazbenici koji su bili dio festivala, obrade po nekoliko pjesama glazbenika s prostora bivše Jugoslavije. Kod nas je pao izbor na Dinu, budući da smo svi u bendu cijenili njegov rad, a Zemlji Gruva je bio je blizak funk zvuk. Snimili smo tri pjesme tako što je svaki od vokala iz Zemlje Gruva odabrao po jednu (“Afrika”, “Jače manijače” i “Zašto praviš slona od sebe”). Naše obrade su se dosta udaljile od originala. Možda je najuspješnije prošla “Jače manijače” u interpretaciji Zoe Kide, za koju smo snimili i video. Gdje god da izvodimo njegove pjesme, diljem regije, svuda su jako dobro prihvaćene, što govori o veličini njegovog djela”.

Kako biste opisali svoj umjetnički stil, od glazbe, arhitekture do mode?

“Ne znam. Ne razmišljam o tome. Volim da postoji neki preokret, neka referenca, sad čak mogu uspješno koristiti i autoreferencije. Ne radim u okviru stila, više stil koristim kao alat da izrazim neku temu”.

Što nikad ne biste odjenuli?

“Sve može poslužiti”.

Kakvim cipelama ne možete reći „ne”?

“Mislim da svi znaju da volim Borosane”.

Tko vas odijeva i osmišljava vaš izgled na sceni? Tko je kreirao haljinu/ogrtač u kojoj ste se predstavili ove godine, na izboru za pjesmu Eurovizije u Beogradu?

“Radim s Ivanom Kesić. Ona zna artikulirati, usmjeriti i isprati što sam htjela postići. Radila je i Euroviziju i ovogodišnji PZE. Uglavnom šivamo, a ponekad i surađujemo s domaćim dizajnerima, najčešće s Lalicom, a zatim i s Vesnom Kracanović, Mom‘s Pants...”

image

Zaokružen nastup i pjesme protkane britkom ironijom njen su autorski potpis

VANESA PANDŽIĆ/CROPIX

Što ste najotkačenije napravili zbog umjetnosti?

“Provela godine bez zarade”.

Što vas je nadahnulo za britku pjesmu "Novo, bolje"?

“Valjda to što se više ne zna što je i gdje je “dovoljno”. Ta tema potrage za novim i boljim je opće mjesto, svi to živimo. Neki možda vole to kontinualno stremljenje, meni je malo dojadilo. No, ako stanem, propast ću.

Kakav je vaš stav o sveprisutnom imperativu zdravlja, ljepote, vitkosti, stjecanja kondicije pod svaku cijenu?

“Kad se mora, onda je teško”.

Kakva je vaša kozmetička rutina? Odlazite li u teretanu, trčite li, planinarite, vježbate li jogu?

“Trčat ću od ponedjeljka, vježbat ću od utorka. Kremu za lice koristim samo ujutro.“

A što vam ili tko može izazvati glavobolju i kako se borite protiv toga?

“Ljudska krutost, crno-bijeli pogledi na svijet, otkazivanje, netolerancija, sebičnost i nedostatak volje za razumijevanjem... Svega toga zapravo se bojim.”

image

Koncertom na jednoj od najljepših pozornica otvorila je ovogodišnje "Ljeto u MSU"

VANESA PANDŽIĆ/CROPIX

Što vas može nasmijati?

Što se humora tiče, svjesnost o svemu gore navedenom, a ako je u pitanju radost, nje ima svuda, najviše s djecom.

Stih „Umjetnica mora biti zdrava” iz pjesme "In corpore sano" kojom ste prije dvije godine predstavljali Srbiju na Eurosongu, ušao je u popularnu kulturu, a vi ste postali senzacija. Kako se danas nosite sa slavom?

“Lijepo mi je što me ljudi čuju i vide, a u isto vrijeme teško mi je što me slušaju i gledaju.”

Zašto se više ne bavite strukom, arhitekturom?

“Izašla sam odavno iz tog posla, tako je bilo isplativije u tom trenutku. Sada više ništa ne znam, ne bih sebe mogla nazvati arhitektom.”

Što najradije dobivate na dar, a što volite poklanjati?

Dobila sam jako puno poklona u posljednje dvije godine. Uvijek, tijekom koncerta, otvorim odjeljak za razmjenu poklona. Bilo je tu svega, od crteža, preko domaćih kobasica, ajvara, džema, vina, kruha, maslina, knjiga, narukvica, igračaka, novaca, grudnjaka, kolača, praška za veš, majica, naočala. Trzalice, sapuni, vaze... svačega je bilo i sve mi je drago. Mi podijelimo ručnike, naljepnice, majice i malo vina koje ukradem iz backstagea, ali nemojte reći nikome da sam krala”.

Koji je vaš ritual prije nastupa, izbjegavate li sladoled zbog glasnica, meditirate li, opuštate li se u kupki?

“Nekad se desi da smo smješteni u lijepim hotelima s jacuzzijem ili kadom pa to iskoristim. Nemam nikakav specijalni ritual, ali volim malo šutjeti u sobi i pretvoriti se u Konstraktu prije nego što izađem na binu.

Gdje se vidite za deset godina?

Kako odgovaram na intervju.

Linker
24. studeni 2024 06:05