Intervju s Goranom Navojcem? Pa... teško je to nazvati klasičnim razgovorom na kakve smo navikli. To je više turbulentni rolerkoster i vrtoglavo visoki ringišpil poput onih s kojih se na bečkom Prateru bacaju najhrabriji.

"Ekipa Glorije će ti smisliti styling. Želim da izgledaš kao James Bond kad već najavljujemo BOK festival!", kažem mu.

"To uopće nije loša ideja. Ljudi me ionako godinama gledaju u ista tri sakoa. Dojadit ću naciji", odgovara Goran.

"Koje su ti konfekcijske veličine?", pokušavam saznati.

"E, to stvarno ne znam", priznaje nemoćno.

I tu počinje bjelovarsko veselje koje se uvijek događa prilikom susreta s jednim od najkarizmatičnijih glumaca u regiji. Ja sam u dosluhu s njegovom životnom partnericom Marijom Škaričić koja mi javlja konfekcijske veličine. Kad ih provjeravam s Goranom, ne poklapaju se. Postaje mi jasno da on daje dezinformacije. Ekipa sa snimanja "Tvoje lice zvuči poznato" paralelno pokušava saznati njegov broj traperica, ali nema etikete. Jurimo taksijem na snimanje. Mokri smo od kiše, ali s Goranom Navojcem (54) vam ništa ne može pokvariti raspoloženje. Na fotografiranju se držimo za trbuh od smijeha, dok si on sam lakira i tapira kosu. Pozira na način koji bi i Casanovi izazvao zavist - svi su pod hipnozom njegove energije. Fotografkinja, urednica, taksisti, konobari, prolaznici - svi se smiju jer njegova energija je naprosto zarazna. Pijemo stotine kava, ogladnjeli jedemo hrskavu svinjetinu, krumpire i zelenu salatu usred intervjua, smijemo se kao ludi, a onda usred kafića na trenutak utonemo u neke dirljive, nostalgične razgovore o životu pa skrivamo suze pred zbunjenom konobaricom. On citira najljepše knjige, recitira poeziju, prepričava lude nestašluke iz bjelovarskog djetinjstva, sipa sočne anegdote iz bogatog glumačkog života. "Kako je moguće da si toliko zarazno zaljubljen u život?", zanima me. "Mene ti bogovi, izgleda, vole od rođenja", kaže mi s onim svojim toplim osmijehom.

U svojoj karijeri Goran Navojec ima živopisan spektar uloga. Ali jedna od njegovih najdražih životnih uloga, uz očinsku, zasigurno je ona direktora BOK festivala što se više od dvadeset godina održava u Bjelovaru i koji je poznat po najboljim kazališnim tulumima na svijetu. Ove je godine BOK festival, koji počinje 30. travnja, narastao do svjetskih razmjera najjačih kazališnih festivala. Stižu oskarovci, regionalne zvijezde, svjetski umjetnici, koncerti, izložbe, radionice - doslovno kazališna olimpijada. A što mu je donijelo očinstvo? "Potpuni susret sa samim sobom. Sve što sam dotad živio bio je jedan kaos, a s očinstvom se taj kaos malo po malo pretvorio u harmoniju. Donio mi je neotkrivene ljepote i otkrio neke nove strahove. Ne sjećam se kada sam zadnji put plakao prije nego što sam dobio dijete. Grgur je jedan vibrantni tinejdžer pun života, zaljubljen u breakdance koji profesionalno trenira i u kojem je iznimno uspješan", kaže Goran Navojec.

Gdje mu je najljepše pobjeći kad svijet postane preglasan, vidi li sebe u politici i kada je shvatio da je gluma njegov poligon za život, pročitajte u novom broju Glorije.