Iako ga uspoređuju s holivudskom zvijezdom Pedrom Pascalom, glumac kojeg gledamo u seriji "Sjene prošlosti", sanja o velikoj obitelji, voli glazbu i košarku, a kad dođe kući sa snimanja, uvijek ga razveseli njegova kujica Đurđica.
Zovu ga hrvatski Pedro Pascal zbog nevjerojatne sličnosti s holivudskom zvijezdom, ali samozatajni i skromni glumac Antonio Agostini (29) samo se osmjehuje na takve usporedbe. Ne smetaju mu, ali Antonio nema takve ambicije. Prije razgovora s Glorijinom ekipom imao je tremu jer nije navikao govoriti o privatnom životu, a slava ga i ne zanima. Samo želi pošteno živjeti od svoga rada. Agostini je vrlo brzo zakon završetka Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu dobio stalni angažman u Gradskom kazalištu Marina Držića u Dubrovniku gdje je proveo godinu dana, kada je dobio poziv od produkcije RTL-a i nakon jednog poziva već je bio u avionu za Zagreb. U popularnoj RTL-ovoj seriji "Sjene prošlosti" glumi misterioznog Karla s kojim dijeli sličnost u ljubavi prema košarci koju igra od malih nogu.
"Uloga u jednoj od najgledanijih televizijskih serija mi je ostvarenje sna. Puno je tu posla, tempo je strašan, ali ne žalim se jer ekipa je super, zabavljamo se na snimanju i uživamo. Više je nego dovoljno prilike da naučim jako puno toga. Najviše radim s Jelenom Perčin koja je prava profesionalka. Istaknuo bih i mladog kolegu Matiju Divića. Odmah smo se sprijateljili, muška garderoba serije ima opaku postavu. Puno im dugujem, kao i ostatku ekipe " govori Antonio Agostini, koji je rođen u njemačkom Augsburgu, ali se s četiri godine preselio u Jastrebarsko.
Bio je, kaže, najveća i najteža beba u rodilištu, s tri mjeseca je imao nevjerojatnih 11 kilograma, pa su se i liječnici zabrinuli. Međutim, nikada nije, kaže, bio nezgrapan jer je imao jako puno energije. Kao dijete mu je bilo najteže zaspati i stajati na miru pa je istodobno trenirao trčanje, nogomet i košarku, koju igra i danas. Uz sport nije zanemario ni svoju umjetničku crtu, pa je prije polaska u osnovnu školu upisao i violinu.
"Moj stric Miroslav je svećenik i mislim da sam na njega naslijedio ljubav prema umjetnosti. Jako voli čitati, bio je pravi knjiški moljac, istražio je i odakle dolazi naše prezime. Naime, doznao je da prezime Agostini potječe iz talijanskog Trenta, predivnog gradića na sjeveru Italije ", objašnjava Antonio, koji je poslije srednje škole sasvim slučajno upisao Akademiju jer nikada, kaže, nije ni pomišljao da bi u budućnosti mogao biti glumac.
Njegov školski kolega išao je na prijemni i poveo ga sa sobom. No, nije mu to bio prvi susret s glumom jer je u srednjoj nastupao s projektom Gesta, koji je prepoznala i Europska unija, gdje svi učenici svih smjerova srednje škole jedan dan godišnje imali svoju predstavu.
"Osim toga, išao sam i na Lidrano. Zanimljivo, iz moje generacije četvero mojih kolega je upisalo umjetničke akademije, što se nikada prije nije dogodilo. Sretan sam jer nas je i Grad podržao. Cijelo to razdoblje mi je bilo prekrasno", govori Antonio, koji je tijekom studija, ali i nakon diplome radio svašta.
Od raznih studentskih poslova, pa sve do vođenja popodnevnog showa na Laganini FM-u i puštanja glazbe u noćnim klubovima jer mu je elektronska glazba velika ljubav.
"Kao klinac sam išao na festivale i zadivljeno gledao i slušao jer volim taj ritam, a od mladosti skupljam i kupujem opremu za glazbenu produkciju i obožavam puštati muziku, jedno vrijeme sam čak i živio od toga. Danas zbog poslovnih obveza više ne puštam u noćnim klubovima, pa je moja jedina publika moj pas mješanac Đurđica. Ona je moj najvjerniji fan ", kroz smijeh govori Antonio.
Dosad je imao i manje uloge u televizijskim serijama "Crno-bijeli svijet" i "Gora", a želja mu je u budućnosti razvijati se paralelno u kazalištu i na televiziji.
"Svaki put kada me ponese adrenalin i osjećaj da sam nešto postigao, sjednem i promislim kako sam zapravo tek na početku i nekada možda izludim redatelje i kolege jer pitam sto puta isto pitanje, ali želim biti siguran da je ono što radim dobro", ističe Antonio.
U slobodno vrijeme, kojeg zbog cjelodnevnih snimanja nema previše, kuha, odlazi u prirodu, čita, igra košarku ili peca. Sluša glazbu, a život mu je, kaže, obilježio poznati košarkaš Kobe Bryant i njegova filozofija rada: "Ako uložiš puno više truda od ostalih, bit ćeš najbolji." Iako nema djevojku, u budućnosti bi želio imati veliku obitelj i barem petero djece.
"Iako možda na prvi pogled to nitko ne bi rekao, ja sam tradicionalni muškarac. Vjernik sam, želim veliku, sretnu obitelj i da živim od svoje umjetnosti ",zaključuje Antonio Agostini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....