Na nedavno održanom prvom Međunarodnom filmskom festivalu u Šibeniku prikazan je kratki film sina domaće glazbene ikone u kojom bismo se svi mogli pronaći i povezati se s njim.
Pjevačica Tatjana Cameron iliti samo Tajči, jedna je od naših najvećih pop-zvijezda koja je žarila i palila ranih 90-ih. Euforija oko njenog imena počela je nakon što je s pjesmom "Hajde da ludujemo" predstavljala Jugoslaviju na Euroviziji u Zagrebu i osvojila sedmo mjesto. Nizala je hitove i albume, no na vrhuncu slave donosi odluku i seli se u Ameriku. Tamo se nastavila baviti glazbom, a sreću je pronašla s producentom Matthewom Cameronom za kojeg se udala 2000. godine i s kojim je dobila trojicu sinova - Dantea (24), Evana Amadeusa (22) i Blaisa (19). No obitelj je proživjela veliki gubitak nakon što joj je suprug preminuo 2017. godine od posljedica teške bolesti. S djecom danas živi u Nashvilleu, bavi se glazbom, a može se pohvaliti i stečenim certifikatom trenerice wellbeinga i certifikatom life coacha.
Za dolazak u Hrvatsku koristi svaku priliku i rado vodi sinove. Tijekom nedavnog posjeta, s njom je bio najmlađi Blais koji je krenuo očevim stopama. Njihov dolazak imao je posebno značenje jer je ovaj talentirani mladić kao redatelj sudjelovao na Međunarodnom filmskom festivalu u Šibeniku, gdje je prikazan njegov kratki film "The Human Experience" koji mu je već donio brojne nagrade. U središtu radnje nalazi se grupa prijatelja, koji se ponovno sastaju nakon godina razdvojenosti, vodeći vlastite borbe i suočavajući se s promjenama. "Htio sam ispričati to kroz vlastito iskustvo, sebe i svojih prijatelja. Siguran sam da svi koji čitaju ovo, nisu isti ljudi kakvi su bili u srednjoj školi i mogu se prepoznati u toj temi promjena. Film je bio nominiran za 27 nagrada na 54 Hour Film Festivalu, a osvojio ih je 11, uključujući one za najbolju studentsku režiju i najbolji film. Imali smo čast da bude lijepo prihvaćen u Šibeniku. Oduvijek mi je bila želja da jedan od filmova bude prikazan u mojoj rodnoj zemlji", zahvalno ističe, a Tajči dodaje kako je ponosna na njegov rad, ali i na ljubav prema Hrvatskoj. Blaisa nam opisuje kao komunikativnog, otvorenog i jednostavnog. Znala je da će se snaći među filmašima, povezati se i vratiti kući inspiriran i motiviran. "Kad je bio mali, s braćom je pričao kako će napraviti zajednički projekt, a ja bi se nadovezala i rekla da ću biti u publici kad će primati nagrade. Podržavala sam ga bez pritiska i očekivanja, s puno vjere, ljubavi i radosti", otkriva glazbenica.
U Šibeniku su se družili s glumcem Goranom Višnjićem, a uzor u njemu pronalazi i mladi Blais. "Upoznala sam ga u Los Angelesu, kad je sa suprugom došao u lokal gdje sam pjevala s Jazz triom iz uživancije i bez oglašavanja. Tada mi je ispričao kako smo 1990. nastupali na Šibenskom dječjem festivalu - ja kao zvijezda, a on u zboru. Bila sam počašćena njegovim dolaskom i ponosna na njegov veliki uspjeh. Svi su me pitali tko sam ja da me slavni glumac, kao što je on dolazi gledati", prisjetila se Tajči. Kako je i sama završila Akademiju za glazbu i dramu u New Yorku i iza sebe ima i glumačku karijeru, rado je prihvatila ulogu u Blaisovom filmu "CTRL". "Čak sam bila nominirana za najbolju glumicu! Veseli me kreativni rad i naravno ako će mu u budućnosti zatrebati uloga mame, tu sam", govori Tajči.
Blais obožava film i pohađa Savannah koledž za umjetnost i dizajn. "Sve je počelo kada sam bio dječak, u obiteljskom kombiju kojim smo putovali na majčine turneje. Sjedio bih odostraga i s braćom gledao očevu kolekciju filmova. Tu je počela moja ljubav prema filmu. Kasnije su filmovi postali način da odmaknem od problema i uđem u neki drugi svijet. Tata bi me vodio na setove raznih produkcija i filmova, gdje sam mogao izbliza gledati proces. Želim stvarati filmska djela, ne samo zato što volim tu vrstu umjetnosti, već i zato što je film timski rad. Gledao sam kako je otac pomagao drugima i stvarao sjajno okruženje u kojemu su svi radili, bili sretni i ispunjeni. Na isti način i ja želim stvarati takve prilike za svoje suradnike. Filmovi poput "La La Land", "(500) dana ljubavi", "Divan mladić", "Mala Miss Amerike" i "Tajni život Waltera Mittyja" inspiriraju me da izađem iz zone komfora i otkrivam nove svjetove i perspektive. Želim stvarati takve stvari, nešto što će ljude dirnuti na dublji način", pojašnjava Blais.
Prvi film koji je snimio bio je "Remember" o očevoj smrti i donio mu je prvu nagradu na ljetnoj radionici koledža. "Uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Ne samo zato što je bio prvi, nego i jer sam njime stvorio vlastiti mehanizam suočavanja. Želio sam pokazati da je u redu osjećati duboku bol i da se s time ne moramo sami nositi. Tuga je jednostavno ljubav koja se ne može maknuti s mjesta pa stoji u nama. Svatko od nas treba pronaći način kako se suočiti s njom i polako je pustiti da ode. Snimio sam ga sa starim iPhoneom 7, za manje od 24 sata. Vjerujem da je kiša u njemu bila tatin znak i drago mi je što i dalje privlači pažnju. Volio bih mu posvetiti još jedan film, sada kada imam više znanja i sredstava", priznaje Blais.
Njegova najranija sjećanja uz Hrvatsku, vežu se uz obalu i more. Jedan od prvih gradova koje je posjetio bio je Zadar. "Sjećam se da smo bili u jednoj crkvi u centru grada, nakon čega smo se presvukli na rivi i skočili u more. Bio je to jedan od onih spontanih i neočekivanih trenutaka koje ću uvijek pamtiti. O snimanju ovdje još nisam razmišljao, ali i to će se dogoditi", najavio je Blais. Najveća podrška u svemu što radi su mu majka i braća. "Oni mi znače sve na svijetu. Naša obiteljska grupa na chatu nikada ne miruje, uvijek si nešto šaljemo, međusobno slavimo uspjehe. Jako smo bliski, čak i kada smo u različitim životnim fazama. Iskreno, ne bih uspio bez njih", priznaje Blais.
Kao mladi redatelj ima svoje uzore, na prvom mjestu uvijek su mu majka i otac, a uz njih navodi dobro poznato ime iz Hollywooda - Johna Krasinskog. "Volio bih surađivati s njim, on mi je najveći uzor iz filmskog svijeta. Pratim ga od serije "U uredu" i vidim da voli nasmijavati ljude. Jednog dana radit ću s njim i nasmijavat ću ga, kao što je on mene", zaključuje.
Iako mu je tek 19 godina, može se pohvaliti uspjesima, a tek je na početku svog filmskog putovanja. "Kao svoja najveća postignuća mogao bih navesti putovanja snimajući za Boston Crusaders (jedan od najuspješnijih marching bendova), osvajanje studentskog Emmyja, druge nagrade ili susret s Višnjićem. Ali iskreno, moje najveće postignuće koje me tjera da nastavim su suze najstarijeg brata kad je gledao moj prvi film. Nikada nismo bili prebliski, imali smo tipičan bratski odnos. Nismo dijelili privatne stvari i osjećaje, čak ni kad je tata preminuo. Nismo razgovarali o tome kroz što smo prolazili. Ali kad sam bio najranjiviji, pokazao sam mu "Remember". Mogao me zadirkivati ili se smijati. Umjesto toga, plakao je sa mnom, pokazujući da nismo toliko različiti. Mislim da nas je film povezao na način na koji se nikakvim razgovorom nismo mogli povezati. Zbog toga sam shvatio da želim stvarati filmove do kraja života, kako bih i drugima pružio isto iskustvo. Nakon toga brat i ja smo se povezali više nego ikad prije. Kao da je netko pritisnuo neku vrstu prekidača, govoreći: ‘Vidim te. I tu sam za tebe‘", zaključio je Blais.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....