Nesuđeni pravnik u sport se zaljubio još kao dječak, a privatno je sreću našao u zrelim godinama uz voljenu Korneliju. Zlatko Saračević bio je jedan od najvećih rukometaša s ovih prostora, a njegov naprasni odlazak šokriao je sportski svijet.
Popravio je ovratnik na majici, pozdravio cure - i zauvijek otišao. "Pamtit ćemo ga kao velikog čovjeka koji je puno napravio za hrvatski rukomet, a posebno po velikom tragu koji je ostavio u rukometnom klubu 'Podravka'. Prije tri godine prvi put je postao trener ženske rukometne ekipe, i to najtrofejnijeg ženskog rukometnog kluba 'Podravka Vegete'. Za njega je to, kako je uvijek govorio, bio velik izazov, koji je prihvatio i svakim je danom pokazivao da živi s ovim malim gradom i ljudima. Danas je svoju ekipu vodio u još jednoj važnoj utakmici koju su pobijedile za svog trenera koji je beskrajno vjerovao u njih. Pratio je svaki njihov korak i gotovo tri godine prolazio sve tuge i radosti zajedno s njima. Bio je to posljednji zagrljaj s ekipom koju je obožavao i s kojom je ostvario velike rezultate", oprostili su se iz RK Podravke sa svojim trenerom Zlatkom Saračevićem.
Jedan od najvećih hrvatskih rukometaša svih vremena i ugledni rukometni trener umro je nakon što je njegova ekipa u derbiju hrvatskog prvenstva u Koprivnici pobijedila Lokomotivu, napravivši veliki korak prema novom naslovu prvakinja. Ushićen i sretan nakon pobjede, Saračević je otišao iz dvorane, no pozlilo mu je. U blizini se našla trenerica vratarki Barbara Stančić, koja je pozvala hitnu pomoć. Unatoč brzoj reakciji i znatnim naporima liječnika, spasa mu nije bilo. Nažalost, srčani udar bio je fatalan i ovaj veliki sportaš tiho je otišao.
U nevjerici je ostavio svoje brojne suigrače, rukometni svijet ostao je u šoku, velika imena domaćeg sporta opraštaju se od Zlatka u suzama.
Puno je još Saračević imao dati hrvatskom rukometu, sportu u koji se zaljubio još u rodnoj Banja Luci. Rođen u srpnju 1961. godine, rukomet je počeo trenirati u banjalučkom klubu Borac, gdje se istaknuo kao jedan od najboljih jugoslavenskih igrača osamdesetih godina. Već je u ranom djetinjstvu pokazivao veliki afinitet prema sportu. U intervjuu za Gloriju svojedobno je otkrio da se u sport zaljubio i prije negoli je krenuo u školu. "Nisam imao ni brata ni sestru, pa sam se igrao s djecom iz susjedstva. Kao prvašić, jedva sam čekao kraj nastave da se počnem baviti svim mogućim sportovima koji postoje", pričao je Saračević 2000. godine.
Studirao je Pravo, a potom se prebacio na Fakultet za fizičku kulturu
Bio je, ipak, sjajan učenik pa je nakon osnovne škole upisao gimnaziju. Tijekom nje, bavio se odbojkom, a zatim se zaljubio u rukomet. "Banjalučki Borac bio je u to vrijeme najbolji klub u Europi, otac mi je bio rukometaš pa se, valjda, sve spojilo", prisjetio se tada Zlatko. Nakon gimnazije upisao je Pravni fakultet, a potom se prebacio na Fakultet za fizičku kulturu.
Deset je godina igrao za Borac, a onda ga je 1987. godine sport doveo u Zagreb. Igrao je za RK Medveščak, nakon čega je godine proveo u Francuskoj. 1997. vratio se u Zagreb, odakle 2000. odlazi u Mađarsku. U klubu Zamet Crotek 2002. završio je igračku karijeru, nakon čega je počela njegova trenerska karijera.
Sa svojim ekipama je tijekom osamdesetih i devedesetih osvajao olimpijske medalje i naslove na svjetskim prvenstvima, a 1996. godine osvojio je s ekipom Olimpijadu u Atlanti. Osamdesetih je dobio i svoju kćer Anju pa je u spomenutom intervjuu 1986. godinu istaknuo kao najsretniju dotad - postao je te godine svjetski prvak, ali i otac.
Ljubav života upoznao je u Zadru, Kornelija je jako dobro razumijevala što sve zahtjeva život profesionalnog trenera - i tome se potpuno prilagodila
Kasnije je dobio i sina Noela, koji živi u Mađarskoj. Sreću je Zlatku pričinjavala činjenica da mu se i sin bavi rukometom. Tom sportu ovaj veliki rukometaš posvetio je sve - selio se, mijenjao podneblja i sredine, često i na uštrb privatnog života. Jer, tako je to u visokom sportu, ljubav i posvećenost ne mogu se mjeriti ni s čime. Srećom, stoga, što je uza sebe imao svoju Korneliju, ženu s kojom se vjenčao 2014. godine i koja je jako dobro shvaćala što znači biti udana za profesionalnog trenera.
Ljubavna priča para počela je u Zadru, gdje je Zlatko svojedobno otvorio noćni klub, a Kornelija se prijavila za posao. No, u nadi da će dobiti posao, dobila je ljubav života. Na svadbi 2014. godine sretno su sklopili brak, a oko vjenčanja nisu radili pompu, vjenčali su se u krugu najbližih prijatelja. Počela je tada njihova sretna ljubavna priča, u kojoj je Kornelija pokazala veliku požrtvovnost, koje je i sam Zlatko bio svjestan. Zbog njega je mijenjala adrese i poslove. "Kad se baviš ovim poslom, to je normalno. Navikli smo, ali ona je tu najveća žrtva. Bili smo u Zagrebu gdje je Kornelija imala svoj posao i svoj stil života. Onda je to morala prekinuti jer smo selili u Dubrovnik. Našla je posao u Dubrovniku i taman kad smo tamo sve namjestili, morali smo se zbog mog posla vratiti u Zagreb. Nakon pola godine u Zagrebu ponovno je morala dati otkaz zbog mene", rekao je svojedobno rukometaš, svjestan koliku je žrtvu zbog njega podnijela voljena mu žena.
Kada su se 2018. odselili u Koprivnicu, činilo se da je sve sjelo na mjesto. On je počeo trenirati Podravku, a Kornelija je u tom gradu vremenom i sama našla posao i prijatelje. Pronašli su tamo sreću i organizirali si miran, lijep život. Nažalost, naprasito i tragično prekinut.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....