Udaja za Franju Josipa i život u Beču donijeli su joj mnogo više tuge nego radosti, izbjegavala je carske dužnosti što je više mogla, fanatično se brinula o izgledu i vodila usamljenički, nomadski život do tragične smrti.
Priča o Elizabeti Austrijskoj i danas nam je bliska jer smo nekada bili dio moćnog imperija, a Sisi je nosila i hrvatsku krunu. Toliko je toga napisano i snimljeno o carici svih carica, koja je zbog 44 godine na prijestolju ušla u povijest kao austrijska vladarica s najdužim stažem: vladala je četiri godine duže i od Marije Terezije, što je rijetko istican podatak. Baš zato se pitamo što je u silnim ekranizacijama o izvanrednoj ženi koja je živjela izvan svog vremena, fikcija, a što su činjenice? Nedavno prikazana druga sezona raskošne Netflixove serije "Carica" nagrađena Emmyjem (naslovnu ulogu tumači njemačko-turska glumica Devrim Lingnau dok je uloga cara Franje pripala njemačkom glumcu Philipu Froissantu), navodi nas na to da pokušamo razdvojiti mit od stvarnosti.
Nema sumnje da je Sisi rekordan staž na tronu donio puno više jada i tuge, nego radosti, piše Marie Claire. Kad ju je Franjo Josip zaprosio, bilo joj je samo petnaest godina, no i tako mlada slutila je da joj carska kruna neće donijeti sreću. Prema jednoj verziji, u tom trenu je rekla da bi voljela da Franjo nije car, dok je prema drugoj verziji izjavila da bi joj bilo draže da je - krojač. Imala je pravo reći "ne", međutim, njezina majka, princeza Ludovika i majka cara Franje, austrijska nadvojvotkinja Sofija, bile su sestre (otac im je bio bavarski kralj Maksimilijan I.).
Davno su isplanirale brak Franje i jedne od Ludovikinih kćeri: nisu mu mogli umaći ni mladi car niti princeze. Dodajmo i to da se prvi, romantičan, često ekraniziran susret Franje i Sisi u šumi, dok se šetala nedaleko od habsburške rezidencije u Bad Ischlu (gdje su se doista upoznali u kolovozu 1853.), nikad nije dogodio. Nisu se sreli i zaljubili u šumi: predstavili su ih u salonu njegove majke, nadvojvotkinje Sofije. Susret je bio uštogljen: Helena i Elizabeta izvele su pred carem graciozan, duboki naklon - što s nije lako s obzirom na usko vezane steznike u čemu je već tada prednjačila Sisi. Da ne ispadne kako su djevojke, eto, dovedene caru na ogled, povod njihovog dolaska u ladanjski dvorac bila je proslava Franjinog 23. rođendana. U seriji je vjerno prenesena činjenica da je trebao zaprositi Helenu: djevojka je doslovce bila odgajana za ulogu austrijske carice, no izabrao je Sisi.
U ekranizacijama je posebna pozornost dana njihovom spektakularnom vjenčanju u travnju 1854. u Beču, međutim, nitko ne zna kako je izgledalo. Prema pravilima tog doba, ceremonija se nije smjela naslikati i popratiti za javnost. Svjedoka je bilo malo (iskovan je prigodan zlatnik i to je bilo sve), zato se gotovo 170 godina nagađalo kako je izgledala njena vjenčanica? U bečkom Carskom muzeju čuva se šlep s vjenčanice koja je nakon vjenčanja, misteriozno nestala. Haljina ostala tajna sve do 2021. godine i otkrića Sisinog portreta u Šleskom muzeju u Opavi, u Češkoj. Naslikan je 1857., ona nosi vjenčanicu čiji uzorak (zlatom izvezena bijela svila) odgovara šlepu iz muzeja u Beču, stoga je prema tom portretu izrađena muzejska replika vjenčanice.
O carici Elizabeti štošta se ne zna, iako se o njoj puno pisalo i snimalo. Mrzila je uštogljen protokol, oblačenje u kojem je sudjelovala četa dvorskih dama i običaj da poklanja svoje cipele nakon samo jednog nošenja. Nije se ustručavala zapaliti cigaretu: unatoč zgražanju bečkog dvoru, uživala je u nikotinu. U 51. godini dala si je na lijevom ramenu, u zloglasnom lučkom baru na Krfu, istetovirati maleno sidro jer je silno voljela more. Obožavala je gledati more, nije joj bio problem ostati na palubi carske jahte Miramar i kad je bila nevera. Naredila bi da ju, sa stolicom zavežu za jarbol i sigurnosni problem bio je, na čuđenje posade, riješen, stoji na stranici njenog muzeja.
Gotovo se nikada nije šminkala, umjesto toga koristila je neobične rituale uljepšavanja kako bi zategnula svoju kožu i zadržala mladost. Osim kupke s maslinovim uljem i namakanjem u kadu punoj mlijeka, na lice je stavljala tanke teleće odreske kako bi nahranila i zategnula kožu. Da spriječi nastanak podbratka, u kasnijoj dobi spavala je bez jastuka, piše portal fascinate.com.
Točno je i to da se na iskreno čuđenje dvora, fanatično bavila tjelovježbom i jahanjem: svaka kraljevska rezidencija morala je imati salu za vježbanje sa spravama izrađenom po mjeri. Voljela je plivati: serije često prikazuju da je plivala naga, što baš nije vjerojatno. Istina je, pak, da je često postila jer je htjela zadržati vitak struk, s tim da je dvor bio šokiran činjenicom da je izbjegavala jesti meso. U to doba carska trpeza gotovo se "rušila" pod teretom nevjerojatnih količina mesa, jela su bila masna i teška, a ona je zbog stresnog života na dvoru često povraćala i patila zbog bolova u želucu, pa njena odluka danas ne čudi.
Treba reći i to da je bila jako vitka i prema današnjim mjerilima: na visinu od 173 centimetra težina joj je bila oko 50 kilograma veći dio života. Premda je glavna zadaća carice bila osigurati nasljednika, neki izvori navode da je suprugu često uskraćivala tjelesnu intimnost. Zašto? Kako je u dobi od 20 godina već rodila troje djece, nije bila previše oduševljena drugim stanjem, debljanjem i porođajnim mukama. Jednom je priznala da su "djeca prokletstvo žene, jer kad dođu, otjeraju ljepotu." Na svijet je donijela tri kćeri: Sofiju, koja je umrla od tifusa u dobi od dvije godine, Giselu te Marie Valerie koju je suprotno tradiciji, rodila u današnjoj Budimpešti u 31. godini, a ne u Beču. Rodila je i nasljednika prijestolja, Rudolfa. Dodajmo i to da je u siječnju 1889., u dvorcu Mayerling u dobi od 30. godina počinio samoubojstvo: presudio je, prema dogovoru, ljubavnici Mariji Večeri a onda i sebi, ne toliko zbog zabranjene ljubavi koliko zbog neuspjele pobude mađarskih velikaša protiv Beča i njegovog oca, Franje Josipa. Htjeli su ga postaviti na očevu mjesto, ali to je već druga priča. Kako god bilo, Rudolfova majka to nikad nije preboljela: od tog trenutka Sisi je nosila crninu. U koroti je bila sve do smrti, na Ženevskom jezeru u rujnu 1898. godine, gdje ju je ubio talijanski anarhist Luigi Lucheni.
Kakav je bio njen odnos s Franjom Josipom? Ekranizacije navode da su isprva bili zaljubljeni, ali njemu je carstvo uvijek bilo na prvom mjestu. Ona se, pak, udala premlada da bi to mogla shvatiti. Istina je to da su prvu svađu imali još na medenom mjesecu u dvorcu Laxenburg blizu Beča: Franjo se ranije vratio u prijestolnicu zbog vladarskih obaveza i ostavio Sisi samu, što mu nije oprostila.
Bila je elokventnija, neusporedivo šarmantnija od njega, bila je nalik na princezu Dianu tog doba dok je on pomalo nalikovao princu Charlesu ali bez Camille. Dakako, imao je ljubavnice, ali niti jedna nije zauzimala važno mjesto u njegovom životu. Je li njegova jedina ljubav ipak bila Sisi? Teško je reći jer ju je, nakon što mu je 1867. pomogla postići Austro-ugarsku nagodbu, vrlo grubo, bez poštovanja i zahvalnosti, udaljio iz politike. Navodno je pravi razlog bila njegova majka, Sisina neprijateljica nadvojvotkinja Sofija (u stvnosti je, sudeći prema povijesnim izbvorima) doista bila control freak. Serije ispliciranju Sisinu navodnu veza s mađarskim grofom Gyulom Andrassyjem kao razlog carecog udaljavanja i njenog isključivanja iz politike.
U stvarnom životu, to baš nije vjerojatno: afera bi bila otkrivena, a kako je Sisi imala mnogo neprijatelja na dvoru, posebno nadvojvotkinju Sofiju, malo je vjerojatno da bi im dala povod za još više napada. Kako god bilo, nakon suprugove odluke (vjeruje se da ju je isključio iz domošenja odluka zbog nagovora svoje majke), uskratila mu je sebe. Sve duže i sve češće izbivala je iz Beča, opirući se javnim dužnostima.
Izgovor joj je u početku bilo mentalno zdravlje: ženama koje su se opirale konzervativnom mainstreamu tada su govorili da imaju ‘slabe živce‘ što je Sisi iskoristila kako bi, daleko od Beča, živjela po svom. Prema Marie Claireu, doista se borila s mentalnim izazovima, pa i poremećajem prehrane. Smatra se da je bila opsjednuta svojim izgledom i da je zabranila da ju se portretira nakon 40. godine života. Pretkraj života je funkcionirala usamljenički, poput nomatkinje koja se nigdje ne može skrasiti, sve do do tužnog kraja u Švicarskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....