Dačić se ne mora bojati: srpsko nam tržište treba

Čak i kada bi to htjela, Hrvatska, nakon što uđe u EU, ne bi se mogla prestati zanimati za Srbiju, kako strahuje srpski premijer Ivica Dačić .

Zaključak je to koji proizlazi iz podataka o razvoju gospodarskih odnosa između dvije zemlje tijekom posljednjih desetak godina, a koji pokazuju da su hrvatske tvrtke u srpsko gospodarstvo uložile stotine milijuna eura, te da danas zapošljavaju tisuće srbijanskih radnika, a prometi koje ostvaruju na tamošnjem tržištu svake se godien iskazuju u stotinama milijuna eura.

Odlazak u Beograd

Danas gotovo da i nema značajnije hrvatske kompanije koja na neki način nije prisutna na srpskom tržištu. U najmanju ruku, u Srbiji imaju nekakvo predstavništvo, koje im jamči makar simboličnu prisutnost na tamošnjem tržištu. One veće i značajnije, poput Agrokora, Atlantic Grupe ili Dukata, preuzele su tamošnje tvrtke ili su, pak, pokrenule posao ‘od nule’. Takva je situacija sušta suprotnost onoj od prije 12 godina, kada hrvatskih tvrtki, ni njihovih proizvoda, na tržištu Srbije gotovo da nije ni bilo.

U međuvremenu, Hrvatska i Srbija normalizirale su svoje u ratovima ‘90-ih prekinute odnose.

Normalizacija odnosa

Ta je normalizacija išla sporo i postupno, a krenula je upravo na ekonomskom terenu. Danas su Hrvatska i Srbija dio Cefte, tranzicijske zone slobodne trgovine, a hrvatski i slovenski kapital još su se donedavna, do izbijanja krize, natjecali oko toga tko će zavladati srbijanskim tržištem. Ishod tog hrvatsko-slovenskog rata mahom se svodi na podjelju plijena na način da su Slovenci zavladali financijskim, dok su Hrvati stekli premoć u relanom sektoru srbijanskog gospodarstva. Niti je Sloveniju članstvo u EU odvratilo od balkanskog tržišta, a niti će se to dogoditi s Hrvatskom.

Vidi se to i po najavama iz hrvatskih gospodarskih krugova, koji na srbijanskom tržištu vide dobre poslovne prilike. Tako je izvršni potpredsjednik Agrokora za maloprodaju Ante Todorić tijekom vikenda poručio kako je najveća hrvatska kompanija u Srbiju u deset godina uložila 450 milijuna eura, te da u toj zemlji zapošljava oko 6.500 radnika.

- Mi smo jedna od šest najvećih kompanija u Srbiji i ove godine ćemo ovdje ostavriti prihod od oko 800 milijuna eura - poručio je Todorić u razgovoru za agenciju Beta.

Soko Štark i Grand kafa

- Naša je kompanija u Srbiji prisutna od 2008. Uložili smo oko milijun eura i ostvarujemo oko 4,5 milijuna eura prometa, a zapošljavamo 40-ak ljudi. Važno nam je biti prisutan na tamošnjem tržištu - kaže Branko Roglić, vlasnik Orbica.

Na srbijansko se tržište proširila i Atlantic Grupa Emila Tedeschija. Već od ranije tamo su imali vlastitu tvrtku Atlantic Brands, no pravi prodor ostavrili su prije dvije godine kada su preuzeli slovensku Drogu Kolinsku, od koje su “naslijedili” Soko Štark, Grand kafu i Palanački kiseljak.

- Zadovoljni smo poslovanjem u Srbiji. To nam je, nakon hrvatskog, najveće tržište i nastojimo se širiti na njemu. Tržište Srbije smatramo domaćim tržištem, a robu koju tamo proizvedemo izvozimo i u Crnu Goru, BiH i Makedoniju - kažu nam u Atlantic Grupi.

Solinski AD Plastik u Srbiji je, pak, proizvodnju pokrenuo tek nedavno, krajem prošle godine, kada je od jedne hrvatske tvrtke preuzeo poduzeće u Mladenovcu. Njihovo je ulaganje ‘teško’ oko četiri milijuna eura.

Fiat u Kragujevcu

- Tamo proizvodimo dijelove za Fiat u Kragujevcu, koji je udaljen samo 50-ak kilometara. Blizina Fiata i radna snaga, koja je dva i pol puta jeftinija od one u Hrvatskoj, bili su nam glavni motivi da zakoračimo u Srbiju - kaže Josip Boban, predsjednik Nadzornog odbora AD Plastika.

Upravo je blizina srpskoga tržišta i jeftinija radna snaga razzlog da su Hrvati u Srbiju do kraja ožujka ove godine uložili, prema podacima HNB-a, pola milijarde eura, što Srbiju čini jednom od tri najznačajnije destinacije za plasman hrvatskoga kapitala.