Europljani će morati raditi dulje i više štedjeti

ZAGREB - Socijalne države kakvom se ponosi zapadna Europa više neće biti! Bogate mirovine i dovoljno rano umirovljenje da se u toj mirovini može uživati su prošlost. Socijalna država u krizi je definitivno mrtva. Osim žestoke krize financijskog tržišta, kojom se urušilo bogatstvo razvijenih te najnovije dužničke krize zemalja eurozone, zbog koje je pitanje hoće li opstati zajednička valuta, nad razvijenim se svijetom nadvija još jedna prijetnja - baby boomeri! Riječ je o generaciji rođenoj poslije Drugog svjetskog rata pa do otprilike šezdesetih godina prošlog stoljeća, čiji pripadnici sada stasaju do dobi za umirovljenje. Riječ je o najplodnijem razdoblju, u kojem je natalitet, ponesen završetkom rata i procvatom ekonomije, također cvao. Sami su baby boomeri značajno podbacili u reprodukciji pa su stvorili premalo mladih koji bi ih svojim doprinosima trebali uzdržavati.

Rast broja umirovljenika

Zbog baby boomera, u Francuskoj će broj umirovljenika od sada do 2050. narasti za 47 posto, dok će broj stanovnika mlađih od 60 godina stagnirati. Današnji je deficit francuskog mirovinskog sustava 11 milijardi eura, a do 2050. mogao bi biti 103 milijarde eura.

S američkoga gledišta, koje donosi New York Times u tekstu znakovita naslova Payback (vraćanje duga), Europljani su se desetljećima razmetali svojim socijalnim modelom, s velikodušnim odmorima i ranim umirovljenjem, zdravstvenim sustavima i blagostanjem, istodobno profitirajući od niskih troškova obrane jer su živjeli pod američkim nuklearnim kišobranom. Visoke poreze pretakali su u sigurnost od kolijevke do groba. Potpuna suprotnost okrutnom američkom kapitalizmu.

No, s malim gospodarskim rastom, niskom stopom nataliteta i duljim životnim vijekom Europa si više ne može priuštiti udobni način života bez strogih mjera štednje. Zemlje nastoje ohrabriti ulagače rezanjem plaća, podizanjem dobi za umirovljenje, povećanjem broja radnih sati i rezanjem mirovina te zdravstvenih usluga.

Generacijski jaz

“Sada smo u fazi spašavanja”, kaže Carl Bildt, švedski ministar vanjskih poslova, “no brzo moramo prijeći u fazu reformi”.

Ekonomska kriza stvorila je golemi jaz između zaposlenih u privatnom i javnom sektoru. Jedan mladi Grk, zaposlen u knjižari, s prezirom govori o svojim sugrađanima iz državnog faha. - Godinama sjede, piju kavu i brbljaju na telefon, a onda im, kad napune pedeset, daju lijepu debelu penziju. A ja, kako izgleda, neću u mirovinu prije 70. - kaže ojađeno.

Zabrinuti su i Talijani, jer sada vide da jednostavno neće imati tko napuniti te mirovinske fondove pa rezignirano zaključuju kako “ova zemlja nema budućnosti”.

Prema Eurostatu, broj starijih od 65 godina do 2050. će se udvostručiti. Sada ih je u 27 zemalja EU 25,9 posto, a 2060. bit će ih 53,47 posto u odnosu na populaciju od 15 do 65 godina. Procjenjuje se da će Mađarska 2050. imati 22,7 posto manje stanovnika, Slovačka 11,9 posto manje, Poljska 12,6 posto, Grčka 13,14 posto...

Regija gubi konkurentnost

Uz starenje stanovništva, u EU raste nezaposlenost jer se tradicionalne industrije sele u Aziju, a regija gubi konkurentnost.

U Europi je 1950. bilo sedam zaposlenih na jednog umirovljenika. Do 2050. omjer će pasti na 1,3 zaposlena. Hrvatska je taj omjer dosegla već sada: na jednog zaposlenog dolazi 1,26 umirovljenika.

Zapadni Europljani, i to ne samo u prezaduženim zemljama poput Grčke, Španjolske ili Italije, svjesni su da će morati raditi duže i teže, a uz to moraju već sada štedjeti za starost jer se boje da im mirovina neće biti dovoljna zato što neće imati tko puniti fondove solidarnosti.

Socijalni troškovi u EU narasli su sa 16 posto 1980. na 21 posto 2005., dok su u SAD-u 15,9 posto. Švedska i Njemačka već su povisile dob odlaska u mirovinu. Europa ne može ni opstati, kaže bivši njemački ministar Joschka Fischer, ako Nijemci odlaze u mirovinu sa 67 godina, a Grci sa 55.

Sve kasniji odlazak u mirovinu pred ekonomiju postavlja novi izazov: radna mjesta za starije ljude!