TROJANSKI KONJ

I Grčka ima svoju 'poštansku banku'

Za razliku od svog hrvatskog pandana, Grčka poštanska banka je napravila nešto puno gore od podjele zajmova prema 'rodijačkim kriterijima', i nije se ogriješila o zakon, već o - domoljublje.
 AFP

Dok se stopa prinosa na državne obveznice ubrzano odvajala od njemačkog benchmarka, bitno poskupljujući troškove financiranja za Grčku (i druge europske supatnike), europski politički lideri pokrenuli su neviđenu hajku na institucionalne investitore, kao da su oni (jedini) krivci za krizu kojom je aktualizirano čak i pitanje bankrota. Pojedini su političari (a Španjolci su prednjačili u tome) razglabali čak i o teorijama zavjere, zagonetno tvrdeći kako „ništa u ovoj priči nije slučajno“, pa čak niti medijski tretman krize. Pritom su, upotrebljavajući kolokvijalan termin „špekulanti“, najčešće upirali prstom u hegde fondove i investicijske banke, kao da su upravo dotične financijske institucije napravile frizirale podatke i napravile rupu u grčkom proračunu promjera 12,7% BDP-a. Pokrenuta je i inicijativa za uvođenjem restrikcija u segmentu credit default swapova, kako bi se zabranila „naked CDS“ strategija, tada označena pogubnom po zemlje povećanog rizika (Grčka je, naravno, idealan primjer). Naime, credit default swap je inovacija koja služi kao sredstvo zaštite od bankrota izdavatelja obveznica, no investitori ga mogu koristiti i ako u svojem portfelju nemaju aktivu koju osigurava CDS. U tom slučaju CDS funkcionira kao sredstvo puke špekulacije, održavajući uvjerenje kupca kako je vjerojatnost bankrota izdavatelja iznimno visoka.

Zbog te prakse njemački su regulatori pokrenuli opsežnu istragu, u koju su navodno bile uključene čak i tajne službe nekolicine europskih zemalja, a sve kako bi se ublažila percepcija tržišta prema kojoj je Grčka iznimno rizična investicija, i kao takva mora platiti adekvatnu premiju za rizik (u vidu viših kamatnih stopa). Istraga je u međuvremenu završila u slijepoj ulici, a cijela je priča polako padala u zaborav sve dok grčki dnevnik Kathimerini nije došao u posjed vrlo zanimljive dokumentacije koja pokazuje kako je credit default swapove na grčke obveznice kupovala - domaća institucija. Riječ je o Grčkoj poštanskoj banci, pod kontrolom države, koja se, kako stvari stoje, agresivno kladila na bankrot svog najvećeg dioničara (prema podacima s kraja prošle godine, država kontrolira nešto više od trećine vlasničkog udjela).





Naime, dokumenti u posjedu dnevnika pokazuju kako je Grčka poštanska banka još u kolovozu prošle godine u CDS-ove na grčke obveznice uložila čak 950 milijuna eura. Da bi stekli predodžbu o razmjerima takve oklade, valja istaknuti procjene prema kojima ta količina predstavlja čak 15% cjelokupnog tržišta dotičnih instrumenata. Naravno, u cijeloj priči nema ništa protuzakonito, ali najnovijim saznanjima saga o grčkoj krizi nedvojbeno poprima obrise prave tragikomedije. Tim više što je aktualni premijer George Papandreou bio jedan od najglasnijih zagovornika restrikcija na CDS tržištu, 'časteći' aktere redom prezirnim epitetima koji su izazvali sućut kod većine europskih političkih lidera. Lešinari, kako ih je od milja nazivao, profitirali su na tuđoj muci i nevolji, uporno je ponavljao premijer, ni ne sluteći na postojanje 'trojanskog konja' u vlastitom dvorištu.

I da stvar bude još bolja, bivši čelnik banke Angelos Philippidis, koji je otišao zajedno sa prijašnjom vladajućom garniturom, tvrdi kako je prilično masivna investicija zapravo odraz „društvene odgovornosti banke“, koja se na taj način „pokušavala obračunati sa špekulantima koji su napadali Grčku“. Eh, da, banka je zatvorila pozicije u prosincu, otprilike dva mjeseca nakon smjene vlasti, uknjiživši profit od 35 milijuna eura, obzirom je cijena CDS-ova u međuvremenu skočila sa 135 na 235 baznih bodova. Toliko o društveno odgovornom poslovanju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 09:21