Kako je Uberu uspjelo biti legalan i ne plaćati porez

Prvoklasni porezni savjetnici, odvjetnici i lobisti tri su profesije i to upravo ovim redoslijedom na kojima je utemeljen šestogodišnji globalni uzlet Ubera. Čega? U odgovoru na ovo pitanje krije se ono što u Uberu vjeruju da je i najčvršći dio toga temelja. Uber je tek aplikacija koja putem interneta povezuje pružatelja i davatelja usluga. Počeli su s povezivanjem vozača i putnika. I putem koje se globalno okrenu milijarde dolara u nešto manje od 500 gradova. Lani oko četiri milijarde dolara. Uber je zapravo definiran kao intelektualno vlasništvo svojih tvoraca, a oni zarađuju novac tako što su ga svijetu dali na korištenje, ostvaruju pravo na rojalitet, odnosno sigurnu naknadu za ono što su osmislili. Zahvaljujući globalnoj mreži kompanija koja završava s poduzećima osnovanim u poreznim oazama, poput Bermudskih otoka, sasvim je sigurno da se od tržišta do tržišta ovisno o lokalnim propisima na usluge koje vozači isporuče putnicima plaćaju porezi, no izvjesno je da značajan dio novca, procjenjuje se da je riječ i do četvrtine iznosa koji se globalno okrene preko Ubera, jednostavno nigdje nije oporezovan. Naime, Uber vozačima isporuči 75 do 80 posto onoga što je naplatio. Nitko na lokalnim tržištima ne zna kako se i gdje tretira ono što je zadržao. Gotovo da i nema uređene države u kojoj mediji po ulasku Ubera na njihovo tržište nisu iscrtali organizacijske sheme te korporacije novog doba, u pravilu analizirajući fakture između Ubera i vozača da bi se na kraju zapitali - a gdje se plaća porez na naknadu za korištenje Uberove aplikacije? Što se Hrvatske tiče, sasvim je sigurno da se ne plaća u Hrvatskoj iako kompanija Uber Croatia d.o.o. dakako plaća naknadu za Hrvatsku gospodarsku komoru, doprinos za šume ili spomeničku rentu.

Britanci su analizirajući istu shemu zaključili da se porez na dio Uberovih prihoda s njihova tržišta ne plaća kod njih. I što sad? To je tako, zato što je tako od početka zamišljeno. Upravo zato što je Uber (čitaj: prvoklasni porezni savjetnici) svoj poslovni model postavio na način da je upravo zbog plaćanja što manjeg poreza investitorima postao primamljiv. Dosad su preko raznih fondova iz cijelog svijeta u njega uložili toliko novca da se vrijednost kompanije procjenjuje na 62,5 milijardi dolara. No, istovremeno Uber u šest godina poslovanja nikad nije ostvario dobit. Dapače, prema financijskim pokazateljima koji su procurili početkom ove godine, a analizirali su ih svi relevantni svjetski mediji u prvih šest mjeseci prošle godine Uber je u ostvario gotovo milijardu kuna gubitka. Svaki kvartal tvrtka u prihodu naraste oko 40 posto, na računima imaju oko četiri milijarde dolara, a gubici su stalno sve veći, sve više investitora ulaže u njih, a u složenoj operaciji oni plaćaju odvjetnike da lokalnim tržištima gase požare. U Kaliforniji se na sudu dokazuje kako su njihovi vozači zapravo zaposlenici pa da su dužni platiti sve poreze za njih. Uber želi mijenjati globalno tržište, a tome služi mreža lobista čiji je najnoviji član Neelie Kroes, donedavno zadužena za obranu tržišne utakmice u Europskoj komisiji. Uber je postao najžilaviji primjer korporacije doba koja globalno počiva na tome da plati što manje poreza tražeći inventivne, ali legalne načine za to. Uber ne treba zabraniti, treba odgovoriti na rukavicu koju je bacio. Poreznici su uvijek moćniji, mogu promijeniti pravila tako da Uberov model prestane globalno funkcionirati. Ali je li sada već kasno? U njega je uložen novac moćnih i bogatih, a narod ga voli.