RASPRAVE & RJEŠENJA

PIŠE VELIMIR ŠONJE Kako male rastuće tvrtke mogu prevladati kapitalna ograničenja

Treba imati strategiju i potporu, i to ne samo od države, nego i od poslovnog sektora te financijski snažnih pojedinaca
Zagreb, 130208.Sjediste HYPO grupe, Slavonska avenija. Banka - ilustracije.Hrpa novca, novac,novcanica, kuna. Foto: Elvir Tabakovic / CROPIX
 Elvir Tabaković / CROPIX

Pažnji naše javnosti promaknuo je spektakularan financijski rezultat koji su u prošloj godini ostvarila mala hrvatska poduzeća. Njih gotovo stotinu tisuća, koja zapošljavaju oko 432 tisuće ljudi, ostvarila su rast prihoda od prodaje za 9,4% i broja zaposlenih za oko 16 tisuća. Prihod od izvoza rastao im je brže od ukupnog prihoda. Mali gubitaši smanjili su ukupan gubitak za gotovo milijardu kuna, a dobitaši su povećali dobit gotovo za tri.

Brojke zvuče gotovo nevjerojatno. Međutim, možda se iza njih kriju neke propuštene prigode? Male tvrtke imaju malo kapitala, što može ograničiti njihov rast, a time i rast nacionalnog gospodarstva. Vječito se postavlja pitanje kako malim poduzećima osigurati kapital za rast.

Kada mala tvrtka izmisli dobar proizvod ili uslugu, ili uoči dobru prigodu na novom tržištu, ta šansa je čimbenik potencijala koliko i rizika. Poslovni iskorak traži ulaganja, ulaganja su dugoročna, a tvrtke u pravilu nemaju dovoljno vlastitih sredstava i dobiti za financiranje velikih iskoraka. Zbog toga postoji opasnost da male tvrtke propuste velike prigode.

Banke im ne mogu biti glavni oslonac u rješavanju tog problema. Banke za dugoročne kredite traže dobra osiguranja jer najvećim dijelom ne riskiraju svoj novac, nego novac štediša. Banke traže da dužnik ima kapital. Ili onaj u firmi, kojega kod malih u pravilu nema dovoljno, ili neki kapital u vidu privatne imovine vlasnika.

Zato je čest slučaj da vlasnik male tvrtke ponudi privatnu nekretninu kao zalog za bankarski kredit vlastitome poduzeću. Ali, to nije dobro rješenje. Riskirajući osobnu imovinu vlasnik će imati manju sklonost riziku i vjerojatno propustiti neke poslovne prigode. Rizik će biti manji, ali će i rast biti sporiji nego što bi bio da postoji neko drugo rješenje. Kakvo bi to rješenje moglo biti?

U Hrvatskoj posluju alternativni fondovi rizičnog kapitala (engl. private equity). Prikaz njihova poslovanja u HUB Analizi br. 52 pokazuje da su tri najveća hrvatska fonda realizirala 22 ulaganja ukupne vrijednosti gotovo 900 milijuna kuna uz vrijednost prosječnog ulaganja od oko 41 milijun. Riječ je o značajnoj kapitalnoj injekciji za srednja poduzeća, koja dobiva na težini ako znamo da je kapital ušao u pothvate u kojima se očekuje brz rast i zapošljavanje.

Izvor: Fina, obrada Arhivanalitika

Međutim, na fondove rizičnog kapitala treba gledati kao na lovce na leptire koji hvataju već odrasle, najljepše primjerke. “Lovu” prethodi priprema, analiza, dugi pregovori, dubinsko ispitivanje poslovanja, angažman eksperata i odvjetnika. Ta je aktivnost preskupa i predugo traje da bi obuhvatila male firme dok su u početnoj fazi rasta, ispod radara fondova rizičnog kapitala. Govorimo, dakle, o tvrtkama čije su potrebe za dodatnim kapitalom znatno manje od 20-30 milijuna kuna, koliko iznosi prag interesa fondova rizičnog kapitala.

Ako se fondovima rizičnog kapitala ne isplati gledati potencijalna kapitalna ulaganja pojedinačnih iznosa manjih od dvadesetak milijuna kuna, te ako tvrtke samostalno ili uz pomoć kruga suradnika, prijatelja i tzv. poslovnih anđela ne mogu prekoračiti prag od 3-4 milijuna kapitala, tko pokriva prostor između 3-4 milijuna s jedne i dvadesetak milijuna kuna kapitala uloženog u poslovanje s druge strane?

Kada je riječ o Hrvatskoj, nitko. Barem ne sustavno. Stoga možemo govoriti o investicijskoj rupi – figurativno između 2 i 20 milijuna kuna. Poduzetnici su u njoj prepušteni samima sebi i snalaženju s prirodno opreznim bankama.

Međutim, na razvijenim tržištima “rupu” pokrivaju bogati pojedinci – iskusni ulagači, druga poduzeća koja se nastoje strateški povezivati s rastućim tvrtkama, privatni fondovi poduzetničkog kapitala (engl. venture capital) i razvojne financijske institucije.

U Hrvatskoj do sada nije bilo takve organizirane aktivnosti. I za nedavno najavljeni projekt Ministarstva poduzetništva i obrta i Svjetske banke, težak 20 milijuna eura, nije jasno hoće li se usmjeriti prema malim ali etabliranim rastućim firmama koje već pokazuju zavidne rezultate, ili start-upovima, koji su nekako svima u fokusu.

Ne umanjujući važnost start-upova (koji su posebna priča), u Hrvatskoj moramo stvoriti uvjete za pokrivanje investicijske rupe. Tako da niti jedno malo poduzeće koje je počelo rasti ne zapne u razvoju zbog financijskih ograničenja. Niti jedan ni dva alternativna fonda, ni napori nekog ministarstva, čak i ako se pravilno usmjere, neće biti dovoljni. Treba imati strategiju i potporu ne samo od države, nego i od poslovnog sektora i financijski snažnih pojedinaca, za sve sudionike poduzetničkog razvitka: za početke poslovanja, za brzorastuće tvrtke koje su još uvijek ispod radara fondova rizičnog kapitala, zatim za fondove rizičnog kapitala koji prihvaćaju i kapitalno jačaju male brzorastuće tvrtke i sudjeluju u konsolidacijama, i na posljetku, za izlaske konačnih pobjednika na burzu. Razvoj je štafetna utrka u kojoj cijeli tim gubi ako mu nedostaje samo jedna karika.

* autor je osnivač i direktor Arhivanalitike

* Tekst je sažeti prikaz HUB Analize br. 52 koja je raspoloživa na stranici www.hub.hr. Okrugli stol o kapitalnim ulaganjima u mala poduzeća održat će se u HUP-u, u zajedničkoj organizaciji HUB-a i HUP-a 15. srpnja 2015.

Stalna rubrika Rasprave & rješenja puni se sadržajem koji stvara neformalna grupa ekonomista mlađe i srednje generacije različitih mišljenja, istraživačkih interesa i pristupa koja javnim djelovanjem kroz print i digitalna izdanja EPH promiče stručan i analitički utemeljen dijalog o najvažnijim ekonomskim problemima, kao i trendovima današnjice.

Rasprave & rješenja pokušavaju biti meritokratski savjetnik demokracije u svim ekonomskim pitanjima. Trudimo se prezentirati različita viđenja i rješenja. Svi ekonomisti koji pišu za Rasprave & rješenja slažu se da je polemika metoda usavršavanja, dolaska do novih rješenja. Ne dopušta vrijeđanja i neargumentirane svađe, promiče se intelektualno provokativni, ali tolerantni dijalog o ekonomskim pitanjima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 08:51