PANIKA ILI NE

BURZE: Trend ili samo kratkotrajan potres na tržištima?

Kaskada gubitaka na svjetskim financijskim tržištima dovela je uzlazni trend na rub ponora; povratak na utabane staze rasta i dalje je moguć, no promjena trenda ovakvim je zapletom znatno izglednija
Sisak, 160115.Rafinerija nafte Sisak.Pogoni Rafinerije nafte Sisak postupno prestaju s proizvodnjom zbog nedostatka zaliha sirovine. Iz INA-e je najavljeno kako se radi o privremenoj mjeri koja ne podrazumijeva zatvaranje rafinerije.Na fotografiji: rafinerija.Foto: Marko Todorov / CROPIX
 Marko Todorov / CROPIX








Ljeto na zalazu u pravilu rijetko figurira kao prikladna kulisa za neobuzdanu aktivnost ulagača; dobar dio njih u ovo se doba godine prepušta čarima sunca i mora, ostavljajući tržišta uobičajenoj sezonskoj letargiji. Premda se tržište uglavnom percipira kao zvijer koja nikad ne miruje, sezona godišnjih odmora rijedak je fenomen pred kojim i radoholičari moraju ustuknuti. Naročito ljeti.

No kaos koji se na kraju kolovoza upravo raspliće pred našim očima, gomilajući već pomalo zastrašujuće gubitke i gutajući milijarde dolara tržišne kapitalizacije, ne prkosi uvriježenim pravila samo u kontekstu tajminga. U odnosu na gorka iskustva recentne globalne ekonomske krize, koju dobar dio planeta i dalje teškom mukom probavlja, u oči upada još nekoliko bitnih razlika. Jer korijene masovne rasprodaje ovoga puta ne treba tražiti na razvijenim tržištima; ista su, ruku na srce, već dulje zrela za korekciju, no ova je priča u svojim začecima lišena suhoparnih definicija sistemskog rizika, beskrupuloznih financijskih institucija i bezobzirnih špekulanata. Premda ih je Donald Trump optužio za još jednu mučnu epizodu u koju su zaglibila tržišta, spremno iskoristivši priliku za stjecanje lakih (populističkih) poena, sva je prilika da su i potonji bili jednako iznenađeni, panično ostavljajući za sobom idilične prizore godišnjeg odmora i hitajući natrag u svoje urede kako bi ograničili negativne posljedice lančane reakcije koja niti najzabačenije kutke svjetskih financija nije ostavila netaknutima.

Krivicu za najnoviji potres ne snose tajanstveni i mračni fond manageri i kontroverzni akteri teorija urote, već naizgled puno benignije biće - prosječni kineski pater familias, urbani stanovnik najmnogoljudnije zemlje svijeta koji je odlučio iskoristiti prednosti rapidne industrijalizacije u okrilju planske privrede, zamijenivši mukotrpan rad u poljima riže čarima jednog od brojnih kineskih megalopolisa. Vojska njemu sličnih, urbaniziranih građana Kine, nakon novog radnog mjesta, povoljnog stambenog kredita i drastičnog povećanja životnog standarda, masovnom je migracijom najprije dobrano zagrijala tržište nekretnina, zaključivši usput kako se krivulja domaćih burzovnih indeksa kreće isključivo uzlaznom putanjom. Zaključak se domaćim ulagačima, ne osobito upućenima u tržišne mehanizme, sve donedavno doimao prilično čvrstim. Uostalom, vrijednost šangajskog CSI 300 indeksa samo je u drugoj polovici 2014. godine uvećana za čak dvije trećine, učinivši brojne investitore novopečenim milijunašima (barem ako se bogatstvo izražava u domaćoj valuti), a pozitivan je trend nastavljen sve do lipnja ove godine, dovoljno dugo da se vrijednost dotičnog indeksa u navedenom razdoblju više nego - udvostruči. Već i potonja činjenica jasno oslikava razmjere opsjednutosti ulagača koji su mjesecima nabijali tempo na domaćem tržištu kapitala; mahom je riječ o malim igračima, jer inozemni se investitori na tržište pripuštaju samo u okviru relativno skromnih, ranije fiksiranih kvota. Propagandna je mašinerija, uz blagoslov najviših državnih struktura, aktivno poticala dotok svježeg kapitala na tržište, ohrabrujući shopping koji se nerijetko financirao nerezonskim zaduživanjem i margin kreditima, svakako jednim od toksičnijih proizvoda kapitalizma.

Sada će već i dobar dio čitatelja lako prepoznati ključna obilježja masovne euforije koju su neki iskusili i na vlastitoj koži, shvaćajući da optimizam sazdan na tako silovitom rastu teško može proći nekažnjeno.

I doista, stvari su se zakomplicirale početkom srpnja, otprilike u vrijeme kada je pozornost svjetske javnosti plijenila mučna atmosfera u Bruxellesu i očajnički pokušaji grčkog premijera Ciprasa da iskamči makar i simbolični otpis dugova, nailazeći tek na rezolutan otpor njemačke strane koji je kontinentalna tržišta tih dana bacao u očaj. Saga o Grčkoj u međuvremenu je ušla u puno mirniju fazu, nudeći površnim promatračima lažnu sigurnost i privid idile.

Za to vrijeme, na Dalekom istoku, daleko od očiju javnosti, uprizoren je prvi čin drame, obilježen paničnim reakcijama istih onih malih ulagača navabljenih na tržište mogućnošću brze zarade koji su masovnim bijegom zapravo zakotrljali grudu što se koji mjesec kasnije, ali sada znatno većih razmjera, dokotrljala i do razvijenih tržišta kapitala, dovodeći u pitanje opstojnost dugoročno pozitivnog trenda. I svjedočeći ujedno o inherentnoj nestabilnosti financijskih tržišta koja je već i zdušna rasprodaja kineskih amatera u stanju dobrano protresti. Naravno, ne bez svesrdne pomoći njihovih puno sofisticiranijih kolega koji su u tili čas razradili cijeli niz negativnih reperkusija, proizašlih iz činjenice da državni planeri u Kini, usprkos neograničenim ovlastima, tržište kapitala (i „životinjske nagone“ ulagača, kako ih je okarakterizirao nobelovac Robet Shiller) nisu uspjeli staviti pod kontrolu.

A administrativna deprecijacija juana bila je posljednji u nizu, uvjetno rečeno, pogrešnih poteza. Ako je nervozu do tada i bilo moguće suzbiti, rasplet na deviznom tržištu bilo je odveć opasno šutke tolerirati. Naime, kraj dugogodišnjeg trenda aprecijacije kineske valute u odnosu na dolar mogao bi se protumačiti kao najava kompetitivne devalvacije (jer zapravo je riječ tek o simboličnom padu od 1,8%) kojom Kina namjerava poboljšati položaj izvoznika, na štetu svojih rivala. A to su u prvom redu tržišta u razvoju, koja su intenzivnom likvidacijom dodatno učvrstila status najvećeg ovogodišnjeg gubitnika. Još dublje u ponor gurnula ih je neumoljiva rasprodaja na tržištu roba, dijelom isprovocirana i rastom vrijednosti dolara; cijena barela sirove nafte spustila se do najniže razine od početka 2009. godine, a obzirom na nerazmjer ponude i potražnje (obilje nafte koja se trenutno nudi na tržištu), sva je prilika da još nismo vidjeli krajnji doseg korekcije. Istodobno, ako Kina rješenje vidi u deviznom tržištu, to bi moglo značiti da se suočava s ozbiljnim problemom slabljenja ekonomske aktivnosti (i domaće potražnje), što je opet loše i za tržišta u razvoju i za cijene sirovina. A onda je posve logično da se cijena bakra, koja inače slovi kao relativno pouzdan barometar ekonomske aktivnosti na globalnoj razini, prvi put od sredine 2009. godine spustila ispod granice od 5000 dolara po toni. Bilo je samo pitanje vremena kada će se taj začarani krug zatvoriti i natjerati investitore u paničan bijeg. Rečeno - učinjeno!

Alternativna interpretacija također je sazdana na domino-efektu čija je ishodišna točka ponovo bio tečaj USD/CNY; izlazak iz jednosmjerne ulice zatekao je većinu trgovaca na krivoj nozi, pokrenuvši lavinu gubitaka koji su se potom vrlo brzo prelili i u segmentu dionica. Pritom slabljenje dolara u odnosu na euro samo naizgled prkosi konvencionalnoj logici, jer se u pozadini sve jasnije nazire suzdržanost američkih monetarnih vlasti. Odustajanje od očekivanog povećanja ključnih kamatnih stopa (a sva je prilika da će to biti jedna od posljedica opisanog kaosa) pomrsilo bi račune dealerima koji su stavili značajne uloge na taj scenarij, računajući na daljnju aprecijaciju dolara.

I time smo se našli na prekretnici. Dvoznamenkasti minus u priručnicima slovi za čvrst signal kratkoročne korekcije (unutar dugoročno pozitivnog trenda), dok prag od 20% minusa služi kao najava promjene trenda. Prema tom kriteriju, kineske su dionice zagazile debelo u (dugoročno) negativan trend, no razvijena tržišta opasno balansiraju između navedenih brojki, ostavljajući otvorenom mogućnost intenziviranja silaznog trenda i dominaciju medvjeda. Međutim, negativna izmjena ciklusa iznimno je rijetka pojava u početnim fazama gospodarskog oporavka i brojnim se promatračima u ovome trenutku doima malo vjerojatnom. Kada tome pridodamo i činjenicu da zatvoreno tržište kapitala u Kini objektivno baš i nema (ili barem ne bi smjelo imati) utjecaja na globalna zbivanja, nije teško zamisliti rasplet u kojem će oni hrabriji iskoristiti priliku za kupnju po znatno povoljnijim cijenama. A onda opet, šest godina prilično je dugo vremena za neprekinuti trend rasta.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus_naslovna_1291

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 09:52