OKRUGLI STOL

EKONOMSKI PROGRAM:Sve što treba učiniti da se ne dođe do rezanja mirovina

Pet političara, ekonomista i financijaša - umjesto Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka koji to izbjegavaju - samo za Globus odgovaraju: kako mora izgledati program za izlazak iz krize, tko god bio na vlasti
 CROPIX








Tko god pobijedio na izborima, s kakvim god programom, na kraju će se morati ravnati po kriterijima i imperativima Europske komisije. Stranački gospodarski programi, bilo SDP-ov, bilo HDZ-ov, nisu okosnica hrvatskoga gospodarskog razvoja.

Ni jedan ni drugi nisu više od popisa dobrih želja, pomiješanih sa stranačkom promidžbom. To su, više-manje, ideološki manifesti samo “ukrašeni” gospodarskim temama. Budući da Hrvatska, otkako je primljena u EU, a osobito proteklih šest mjeseci, pokazuje slabe rezultate u ekonomskim prilagodbama kriterijima i zahtjevima Europske komisije, Bruxelles bi uskoro mogao biti mnogo oštriji prema Vladi. Vjerojatno je da će još imati strpljenja dok ne prođu izbori, ali nova vlast neće imati puno vremena za reforme. Kriteriji EK bit će ustvari okvir u kojemu će se krojiti hrvatska ekonomska politika, vodio je Karamarko ili Milanović. Zato je ključno pitanje što je realni hrvatski gospodarski program.

Ugledni ekonomisti Vladinu politiku redovito proglašavaju nedostatnom i kabinetskom, koja postoji samo na papiru, ali se ne ostvaruje. Kritični su i prema gospodarskim programima koje nude druge oporbene stranke. Prigovaraju im da su preopćeniti, zastarjeli, proturječni (velike stope rasta uz velik pad javne potrošnje i građanskog standarda), da zanemaruju rast javnog duga, da ne vode računa o glomaznom državnom administrativnom aparatu, da zanemaruju strukturne reforme...

Zato je Globusova ideja bila da s vodećim ekonomskim stručnjacima pokušamo doći do odgovara na pitanja koji su to radikalni, takozvani bolni rezovi, koje bi hitno trebalo provesti i kako bi se oni mogli izraziti u brojkama. Ovo su prijedlozi pet Globusovih ekonomskih stručnjaka koji su odgovarali na istih 10 pitanja

1. Koliko bi ljudi trebalo otići iz državne i javne uprave i u kojem razdoblju?

Budimir Licitiranje brojevima kao što su na početku mandata radili pojedini ministri aktualne Vlade je neozbiljno. Višak su svi koji dolaze na posao a ne rade i oni koji rade poslove od kojih nema nikakve koristi. Koliko ih je, utvrdit će ministri na temelju objektivnih mjerila.

Šonje - Broj nije prioritet. Ukupan broj se može kontrolirati kroz smanjenja za prirodni odljev zbog odlaska u mirovine i za dragovoljni odlazak onih koji žele otići ako mogu naći bolje plaćen posao. Hrvatska nije ekscesni slučaj prema ukupnom broju ljudi u administraciji kao Grčka, Francuska ili Mađarska iako omjer nije idealan. Umjesto iscrpljivanja s velikim otpuštanjima i bitkom sa sindikatima važnije je povezati plaće s odgovornošću, kreativnošću i rezultatima.

Dalić Masu plaća u državnom sektoru, izvanproračunskim fondovima i jedinicama lokalne samouprave treba smanjiti minimalno na prosjek EU, odnosno sa sadašnjih oko 11,7 posto BDP-a na oko 10 posto BDP-a. Za postizanje tog cilja treba kombinirati različite metode: prirodni odljev, odljev tehnološkog viška zbog nužnog smanjivanja broja ministarstava, racionalizacije broja agencija i uvođenja elektroničkih usluga koje smanjuju potrebu za tradicionalnim birokratskim poslovima. Na primjer, ako je stvarno uveden i djelotvoran centralni obračun plaća, što rade ljudi koji su prije obavljali te poslove? Brojevima ljudi ne treba licitirati, nego postaviti jasne ciljeve za snižavanje mase plaća po godinama i žurno uvesti mjerljive kriterije za ocjenu učinkovitosti rada koji će identificirati nedovoljno kvalitetne tek prividno zaposlene samo radi primanja plaće.

Valentić Vrlo je teško na tako delikatno pitanje, gdje se radi o ljudskim sudbinama, odgovoriti u jednoj rečenici. Ako se podig­ne razina poslovanja u državnoj i javnoj upra­vi, možda ne treba biti otkaza, nego se stvar može riješiti kroz socijalnu politiku. Međutim vjerojatno se kroz umirovljenje i kroz ostale oblike socijalne politike može relativno bezbolno riješit taj problem. Kod bilo kakvog “otpuštanja” radnika treba primijeniti vrlo visoke socijalne standarde.

Fižulić Najprije treba napraviti temeljitu reformu državnog ustroja: ukidanje županija, dijela gradova i općina, ukidanje nekih agencija i ministarstava, smanjivanje broja zastupnika u Saboru pa tek onda licitirati s brojem viška zaposlenih u državnoj, lokalnoj i javnoj upravi.

2. Treba li smanjiti plaće u javnom i državnom sektoru? Ako treba, za koliko?

Budimir Ne treba. Ključnim zaposlenicima treba povećati plaće.

Šonje Smanjiti, ako treba i znatno, plaće onima koji rade rutinski i malo, i povećati plaće manjem broju onih koji rade zahtjevne i odgovorne poslove, kreativno i puno. Sindikati moraju shvatiti da alternative tome nema, odnosno da su masovna otpuštanja jedina alternativa. Uostalom, zašto bi sindikati bili za uravnilovku? Na ovaj se način može postići veća učinkovitost uz smanjenje mase plaća u smislu udjela u BDP-u. Masu plaća zaposlenih u središnjoj i lokalnoj državi treba smanjiti za 3-4 postotna boda BDP-a u sljedeće četiri godine, sa sadašnjih 12 posto na osam do devet posto.

Dalić Protivim se linearnom smanjivanju plaća. Plaće se moraju dovesti u vezu s mjerenjem učinkovitosti rada koje je zasnovano na jasnim kriterijima. Takva reforma daje alat kojim se identificiraju oni koje treba otpustiti, ali i oni kojima treba smanjiti plaću. Sve drugo je arbitrarno i pridonosi produbljivanju problema neefikasnosti uprave i daljnjem pogoršanju kvalitete njezina rada.

Valentić Treba smanjiti plaće u javnom i državnom sektoru u masi 10 posto u sljedeće četiri godine. To ne znači linearno smanjenje plaća. To znači da se štednjom mogu smanjiti troškovi, te smanjivanje plaća može biti minimalno.

Fižulić Plaće i primanja zaposlenika u javnom sektoru trebaju biti u prosjeku primanja zaposlenika kod privatnih poslodavaca. Smanjivanje plaća znači negativnu selekciju i posljedično lošu kadrovsku strukturu javnog sektora i državne uprave.

3. Treba li smanjiti mirovine? Ako treba, za koliko bi trebalo smanjiti prosječne mirovine (ili ukupni iznos koji se iz državnog proračuna odvaja za to)?

Budimir Generalno, mirovine ne treba smanjivati. Moraju se razdvojiti mirovine (prava ostvarena uplatom mirovinskog doprinosa) od drugih beneficija, koje se moraju isplaćivati iz proračuna. Naravno, prema fiskalnim kapacitetima zemlje.

Šonje Ne, mirovine ne treba smanjivati. Treba smanjiti neka posebna prava, ukloniti i kazniti one koji su u sustav ušli temeljem korupcije, smanjivati troškove administracije sustava, ali prosječne mirovine se ne bi smjele smanjivati. Sadašnji udjel ukupnih izdataka za mirovine od oko 11 posto BDP-a može se zadržati na toj razini.

Dalić Radničke, odnosno zarađene mirovine, ne. Mirovine po posebnim propisima da, na način da se utvrdi omjer između maksimalne mirovine po posebnim propisima i prosječne radničke mirovine za 40 godina staža i 65 godina starosti.

Valentić Mirovine su jedno od najosjetljivijih, a možda i najosjetljivije područje na kojem se trebaju provesti strukturne reforme. Mirovine se velikim dijelom isplaćuju iz državnog proračuna i relativno su niske zbog strukturnih problema i niskog BDP-a, te nepovoljnog odnosa umirovljenika i uplatitelja mirovinskih doprinosa.

Fižulić Mirovine koje su rezultat radnog odnosa ne smiju se smanjivati. Sve ostale mirovine moraju biti smanjene do nivoa prosjeka mirovina proizašlih iz radnog odnosa. Ne može postojati takozvana braniteljska mirovina koja je veća od radničke mirovine koju bi branitelj umirovljenik stekao da je umjesto sudjelovanja u ratu mogao biti u radnom odnosu. Isto vrijedi i za ujednačavanje braniteljskih i civilnih invalidskih mirovina.

4. Koliko treba smanjiti javni dug u iduće četiri godine, za mandata nove Vlade?

Budimir Treba zaustaviti njegov rast, a dio ušteda na neproduktivnim rashodima preusmjeriti u investicije.

Šonje Na žalost, nova će Vlada preuzeti javni dug od oko 90 posto BDP-a. Ako dočeka kraj sljedećeg mandata s 85 posto ili manje, bio bi to velik uspjeh.

Dalić Fiskalnu politiku u 2016., odnosno visinu deficita, treba postaviti tako da udio javnog duga u BDP-u, u najlošijem scenariju, ostane jednak onom koji će se dostići u 2015. Nakon toga udio duga u BDP-u treba snižavati korakom od najmanje dva do tri strukturna boda godišnje. Takav rezultat zahtijeva implementaciju reformi koje će stopu rasta približiti 3 posto najkasnije u 2018. i omogućiti pretvaranje sadašnjeg primarnog deficita (koji pokazuje da je ukupan deficit veći od kamata) u primarni suficit od oko 2 posto BDP-a najkasnije u 2019.

Valentić Sadašnji javni dug sa 85 posto treba smanjiti na 70 posto BDP-a.

Fižulić Smanjenje državne potrošnje kao rezultat državnog preustroja, odustajanje od političkih investicija (Pelješki most), privatizacija HEP-a, uvođenje vinjeta, povećanje poreznih prihoda uvođenjem poreza na nekretnine, poreza na kapitalnu dobit, poreza na nasljedstvo i poreza na položajnu rentu te rast BDP omogućit će relativni ali ne i apsolutni pad javnog duga. Ako navedeno izostane, onda će dug i dalje rasti s kobnim posljedicama za Hrvatsku.

5. Treba li deprecirati kunu? Ako treba, koliko bi trebalo deprecirati kunu da bi se potakao izvoz?

Budimir Ako se provede tzv. realna deprecijacija, nominalna neće biti potrebna. Porezno rasterećenje je efikasniji način postizanja veće konkurentnosti gospodarstva.

Šonje U zemlji poput naše deprecijacija proizvodi troškove, tako da je ukupni saldo troškova (koji se šire cijelom ekonomijom) i koristi (ograničenih na nekolicinu jačih izvoznika) na nepovoljnoj strani. S obzirom na to da imamo tečaj koji malo fluktuira, najviše što se može učiniti jest da HNB bude blago tolerantna ali i oprezna kad se pojave sezonski pritisci u pravcu slabljenja kune. No, na taj se način ne može skupiti efekt koji bi bio veći od jedan do dva posto godišnje. Mislim da su ove stvari danas u Hrvatskoj svima jasne, pa ni izvoznici ne traže bitno brže slabljenje domaće valute od ovog koje sam naveo. Uostalom, protekle dvije godine pokazuju da je za izvoz puno važnija konkurentnost, integracija, inovacije i osvajanje novih tržišta nego tečaj.

Dalić Ne, jer to ne bi ‘pomoglo’ izvoznicima, nego bi im povećalo troškove poslovanja.

Valentić Deprecijacija ne bi sama po sebi riješila problem izvoznika. Treba riješiti uzroke, te provesti i tu strukturne reforme. Treba smanjiti doprinose na plaće i iz plaća, tako da neto plaće postaju više za zaposlene što povećava osobnu potrošnju, a potrošnja posredno povećava proizvodnju i prodaju.

Fižulić Ako se izvede konverzija postojećih deviznih kredita u kunske te ukine mogućnost devizne klauzule, HNB može prepustiti tečaj kune tržištu odnosno postaviti puno šire limite kretanja tečaja od sadašnjih. Posljedično bi konkurentnost hrvatskog izvoza roba i usluga bila bitno povećana te bi silom tržišta bila promijenjena i sadašnja struktura gospodarstva.

6. Koliko bi se realno morala sniziti cijena rada da bi hrvatska proizvodnja bila konkurentna?

Budimir U Hrvatskoj nije skup rad, nego nerad. Ne treba snižavati cijenu rada, nego obvezu plaćanja onih koji ne rade.

Šonje Kad bismo napravili fiskalnu konsolidaciju koja bi omogućila novo olakšanje poreza na dohodak tako da se stope od 25 posto i osobito 40 posto primijene na zaista visoke dohotke, da se smanje doprinosi za zdravstvo i drugi doprinosi i davanja – porezni i neporezni – za jednu trećinu, i da se rizik države pa s njim i kamatne stope smanji za dva postotna boda, imali bismo zadovoljavajuću troškovnu konkurentnost. Kako nije realno smanjiti doprinos za zdravstvo za jednu trećinu, taj dio treba kompenzirati još oštrijim smanjenjem parafiskalnih nameta te ukidanjem administrativnih prepreka poslovanju.

Dalić Hrvatska cijena rada je i sada konkurentna za poslove koji zahtijevaju visoko obrazovanu radnu snagu. Prema mojim saznanjima inženjeri u Ericsson Nikola Tesla su vrlo konkurentni. Ključ je u brzom provođenju reformi koje će Hrvatsku učiniti aktraktivnom za takve industrije, koje nude kvalitetne poslove.

Valentić Tržište rada je korektno regulirano za hrvatske prilike.

Fižulić Nije problem samo u ukupnoj cijeni rada, ona je za cijeli niz poslova konkurentna, problem je u produktivnosti te u dostupnosti radne snage. Hrvatska ne može konkurirati za cijeli niz proizvodnih djelatnosti jer jednostavno više nema potrebnu raspoloživu radnu snagu.

7. Bi li trebalo reformirati tržište rada tako da se uvedu tzv. mini-poslovi (povremeni i privremeni) kao u Njemačkoj, gdje radnik zaradi prosječno 500 eura na mjesec?

Budimir Da.

Šonje Dio toga već imamo, ali daljnje reforme tržišta rada su potrebne: veća sloboda poslodavaca i radnika u pogledu dogovaranja radnog vremena, veća sloboda agencijskog rada i smanjenje minimalne plaće koja je u realnom iskazu među najvećima u zemljama Nove Europe. Ljudi se plaše smanjenja minimalne plaće jer misle da će poslodavci od toga više imati za sebe, no nitko pametan tko radi u koliko-toliko propulzivnoj proizvodnji ne drži dobrog radnika na minimalcu. Kroz smanjenje minimalne plaće može se dio sive ekonomije uvući u službene tokove i poticati zapošljavanje sada pasivnih osoba izvan tržišta rada na jednostavnijim poslovima. Možda se aktiviraju i neke ugasle jednostavnije proizvodnje. Nije li to bolje nego da ljudi primaju socijalnu pomoć? Ako se pokaže da poslodavci masovno zloupotrebljavaju ovu mjeru i ona dovede do pada prosječne razine plaća i rasta dobiti, neka se onda minimalna plaća vrati na staro, ali mislim da bi se kroz nekoliko mjeseci mogli testirati mogući pozitivni efekti.

Dalić Zakonodavstvo za tržište rada treba razvijati tako da se stimulira svaka vrsta zapošljavanja isto kao i svaki oblik rada – povremeni, privremeni, od kuće i slično. Naravno, primjereni mehanizmi zaštite prava radnika su nužni i potrebni. Funkcionalno tržište rada osigurava protočnost, priliku za brzo nalaženja zaposlenja ako se izgubi postojeće. A ta protočnost je ovisna kako o troškovima koje poslodavci imaju pri zapošljavanju tako i o troškovima otpuštanja. Zato treba snižavati obje vrste ovih troškova.

Valentić Mislim da nema potrebe uvoditi tzv. mini-poslove.

Fižulić The Heritage Foundation svake godine objavljuje svoj indeks ekonomskih sloboda. Jedna od komponenti je i indeks slobode rada ili tržišta rada. Hrvatska je za 2015. rangirana kao 171. država od 196. usporedivih. U Europi je jedino Moldavija iza nas. Danska je peta u svijetu i prva u Europi. Ako ne izvršimo promjenu radnog zakonodavstva, sve ostale reforme su uzaludne.

8. Teritorijalni preustroj: treba li ukinuti županije, smanjiti broj općina i gradova i podijeliti zemlju na regije? Koliko bi regija trebalo biti?

Budimir Da. Pet regija i 110 općina.

Šonje Broj županija velikim je dijelom političko pitanje. Ključne su općine i gradovi. Ukinuti usitnjenost. Jedinice s proračunima i administracijom ne smiju na plaće i materijalne troškove trošiti približno sav svoj proračun, male treba organizirati na volonterskoj osnovi. Ozbiljne razvojne planove i pripremu projekata za EU fondove treba koordinirati na nekoj višoj razini, vjerojatno ne više od pet do šest koordinacija regija, jer za više jednostavno nismo dovoljno veliki.

Dalić Menadžerski gledano, okrupnjavanje županija, odnosno smanjivanje njihova broja i okrupnjavanje općina bi snažno pridonijelo konkurentnosti zemlje. S tim u vezi je i rad ureda državne uprave kojih u efikasnijoj organizaciji zemlje u suštini ne bi trebalo. Konkretan broj u svakom slučaju manji od postojećeg, ali promjena političko-teritorijalnog ustroja zahtijeva društveni dogovor. U sadašnjem političkom ciklusu za takav dogovor ima jako, jako malo vremena jer bi sve te promjene trebale biti dogovorene i provedene do lokalnih izbora 2017. kako bi se oni mogli održati po novom ustroju. Zato mislim da provedba ove reforma, koliko god bila potrebna, i nije baš izgledna.

Valentić Potrebno je osnovati stručnu grupu koja će napraviti prijedlog preustroja. Treba voditi računa o tradicionalnim kriterijima te o financijsko troškovnim kriterijima.

Fižulić Hrvatsku treba podijeliti na sedam regija: Grad Zagreb, Istra, Kvarner, Gorski kotar i Lika, Dalmacija i Dubrovnik, Sjeverozapadna Hrvatska, Zagrebački prsten te Slavonija i Baranja. Status grada mogu imati naselja veća od 10.000 stanovnika, a općina ne može biti više od 105-115 kao u SR Hrvatskoj.

9. Za koliko bi trebalo povećati zaposlenost radno sposobnog stanovništva (sad je to samo 55 posto)?

Budimir Minimalno za 10 postotnih poena.

Šonje Cilj bi trebao biti stopa zaposlenosti od 65 posto na kraju mandata sljedeće Vlade. To je kao u Francuskoj, Litvi i Sloveniji, dakle daleko manje ambiciozno od sada nedostižnih skandinavskih i njemačkih postotaka. Prevedeno u brojke, to znači povećanje broja zaposlenih za oko 280 tisuća ljudi ili oko 70 tisuća ljudi u prosjeku godišnje. To je ambiciozno, vjerojatno nedostižno, ali kad je u pitanju rad, ova zemlja sebi mora i može postaviti maksimalističke ciljeve. Realno, i 61 do 62 posto bio bi veliki uspjeh (rast zaposlenosti za oko 50.000 godišnje).

Dalić Europski cilj je 70 posto do 2020. Kako smo članica Unije, taj se cilj odnosi i na nas.

Valentić Zaposlenost radno sposobnog stanovništva povećati za desetak posto.

Fižulić Jedno od temeljnih prava svakog čovjeka je pravo na rad. Ako neko društvo ne može osigurati punu zaposlenost (prirodna nezaposlenost je pet posto), onda ono u konačnici nema i ne treba imati budućnost.

10. Je li smanjenje poreza na dohodak dovoljan Vladin potez? Kojim bi mjerama trebalo dodatno porezno rasteretiti gospodarstvo? Na koji način nakon toga nadoknaditi te prihode u proračunu?

Budimir Nije. Treba ukinuti parafiskalne namete, smanjiti cijene usluga komunalnih monopolista, ukinuti komunalni i vodni doprinos (ostaviti samo naknade), porez na dobit plaćati samo pri isplati dobiti itd.

Šonje Prihode ne treba nadoknađivati. Nakon smanjenja poreznih stopa neće doći do nominalnog pada prihoda, pa i ove godine porez na dohodak raste iako su od početka godine na snazi rasterećenja u vidu povećanih poreznih razreda. “Kompenzacije” treba postizati smanjivanjem udjela dvije komponente rashoda u BDP-u: masu plaća treba smanjivati tempom od približno jedan posto BDP-a godišnje, a materijalne troškove oko 0,5 posto. Tu su najveće rezerve za uvođenje fiskalne odgovornosti.

Dalić Porez na dohodak ne utječe na cijenu rada jer je kod nas plaća definirana kao bruto plaća. Zato snižavanje troška rada zahtijeva snižavanje doprinosa. A tu je pak zbog demografskih kretanja moguće razgovarati jedino o doprinosu na zdravstvo koji je u europskim razmjerima visok. Pokušaj sadašnje Vlade u tom smjeru nije uspio jer održivo snižavanje doprinosa na zdravstvo zahtijeva snižavanje troškova zdravstvenog sustava odnosno sveobuhvatnu reformu zdravstva. Zbog toga, reforme koje će omogućiti pojeftinjenje usluga koje osigurava država, koje će omogućiti veću efikasnost državnih institucija, nužna su pretpostavka za trajno snižavanje poreza i rast gospodarstva.

Valentić PDV bi trebalo smanjiti na 20 posto. Porez na dohodak nije dovoljan. Veća porezna osnovica može uz manje porezne stope dati iste ili bolje financijske rezultate ako dođe do povećanja BDP-a i suzbijanja preostale sive ekonomije.

Fižulić Hrvatska treba postati otvorena zemlja koja privlači ljude sa svih strana svijeta da u njoj žive i rade. Da bi postigla taj cilj, sljedeća Vlada mora reformirati radno zakonodavstvo, državni ustroj, porezno zakonodavstvo i politiku useljavanja te preko HEP-Telekomunikacija omogućiti da svatko tko želi može imati priključak na internet od min 30 Mbps. Sve ostalo će odraditi oni koji su spremni na preuzimanje rizika za ulaganje svog vremena, znanja i rada. Kapital uvijek postoji.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus_naslovna_1291

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 01:30