EKSKLUZIVNI INTERVJU

NEIL DEGRASSE TYSON: 'Tražim život na ledenim mjesecima. Ako mene pitate, treba otići onamo: mislim da su njihovi oceani puni živih bića...'

 Getty images








Hladna je večer u prosincu 1975. godine, a automobilu na autobusnoj stanici sjede Neil deGrasse Tyson, tada tek 17-godišnji klinac iz Bronxa sa željom da postane astrofizičar, i Carl Sagan, legendarni astronom, predavač na Sveučilištu Cornell i autor više od 600 znanstvenih radova i brojnih knjiga.

Sagan na komadić papira zapisuje sve svoje brojeve telefona, i u uredu i kod kuće.

Tog su se dana našli jer je Tyson planirao upisati Cornell, a Sagan mu je pristao dati nekoliko savjeta i provesti ga kroz laboratorije fakulteta. Na kraju dana odveo ga je na autobus, a snijeg je padao sve jače.

- Ovo su moji brojevi telefona. Ako se autobus ne probije do tebe, nazovi, prespavat ćeš kod mene, s mojom obitelji, rekao mu je i poklonio svoju knjigu “Svemirska veza” s posebnom posvetom

Za budućeg astronoma, pisalo je.

- Oduvijek sam znao da želim biti znanstvenik. Ali tog sam dana shvatio kakav čovjek želim biti. Taj mi je susret promijenio život, reći će 40 godina kasnije Tyson, sada znanstvenik superstar, jedan od najpopularnijih na planetu.

Na Twitteru ima 4 milijuna sljedbenika, njegovu televizijsku emisiju “Cosmos: A Space Odyssey” redovito prati 135 milijuna gledatelja u 180 zemalja, gostuje u najpoznatijim američkim talk showovima, a internet je zatrpan beskonačnim brojem memea s njegovim citatima.

“Dobra stvar je što je znanost točna vjerovali vi u nju ili ne”, “Ne želim da me citirate samo zato što sam znanstvenik pa mi unaprijed vjerujete. Ako je tome tako, onda nisam uspio prenijeti znanje. Ja vam samo želim dati moć da kritički rasuđujete”, “Da bismo znali kamo idemo, moramo znati odakle potječemo”, samo su neki od najcitiranijih njegovih statusa.

Voditelj je popularnog podcasta Star Talk Radio u kojem mu gostuju zvijezde showbiza i političari, a National Geographic Channel otkupio je format i pretvorio ga u televizijski show.

Nije loše za jednog običnog astrozičara.

No, ako se svijet može složiti u jednoj stvari, to je onda da je Tyson naš omiljeni znanstvenik. Zbog njega je istraživanje svemira ponovno postalo cool.

Kao dječak u čudu je obilazio glasoviti planetarij Hayden u New Yorku, a sada je već godinama njegov direktor. Strastveno lobira za svemirske letove, obilazi investitore i nagovara ih da ulažu u svemirske tehnologije, proziva Vladu SAD-a da agenciji NASA odobri dodatna sredstva. Američka akademija za znanost lani ga je zbog njegova doprinosa u popularizaciji znanosti odlikovala medaljom.

Sagan je u mnogočemu obilježio njegov život. Iako na kraju nije otišao na Cornell, nego na Harvard, od tog susreta i sam želi širiti znanost drugim ljudima, a 2014. – 20 godina nakon Saganove smrti – oživio je i počeo voditi njegovu emisiju “Cosmos”. Danas je ona najgledanija u povijesti National Geographic Channela.

Znanstvenici poput njega rijetko su istinske medijske zvijezde, ali Tyson se s pravom može smatrati pop ikonom. Fanovi sf-a ga obožavaju.

Njegovo gostovanje u epizodi Cinema Sinsa, u kojem ruši mitove o "Interstellaru" kao znanstveno preciznom filmu, samo na You Tubeu pogledano je nekoliko milijuna puta. Satrao ga je.

Sa Sheldonom Cooperom imao je obračun u epizodi “Teorije velikog praska” o tome treba li Pluton ostati planet. Samo u SAD-u serijal “Cosmos” prati 45 milijuna gledatelja po sezoni. Ono zbog čega je slavan, jednako obožavan i osporavan, način je na koji običnom gledatelju objašnjava napredne znanstvene teorije.

Svjestan je, kaže mi u ekskluzivnom intervjuu za Globus, da su teme o kojima govori mnogima prekomplicirane da bi ih odmah razumjeli.

- Nije bitno koliko je vaše znanje, nego moć kritičkog rasuđivanja i strast za idejama. Znanost je, prije svega, ideja. Svi mi, bez obzira na podrijetlo ili obrazovanje, sposobni smo shvatiti najkompliciranije znanstvene koncepte. I to je moj cilj kao voditelja, širiti znanost, kaže mi.

Poznat je kao duhovit tip, često cinik. Inzistira na upotrebi zdravog razuma. Čak i kad je fikcija u pitanju. Nedavno je podigao buru ismijavanjem znanosti u novom filmu Star Wars.

- Imperijalni vojnici još trče kao da su im stalno pune gaće, tvrdi. Između Star Warsa i Star Treka, tvrdi, uvijek bi odabrao potonje. Enterprise uvijek prije Millennium Falcona, poručuje. S deGrasse Tysonom razgovaramo preko konferencijskog poziva uoči početka nove sezone emitiranja emisije “Cosmos: A Spacetime Odyssey” na National Geographicu u Hrvatskoj.

Prošlu sezonu “Cosmosa” na kanalima National Geographica i Foxa pogledalo je više od 135 milijuna gledatelja u 180 zemalja. Jesu li kolege ljubomorne na vas jer ste voditelj takvog globalnog hita?

- Mislim da je možda u početku Carl Sagan pomalo izazivao ljubomoru među kolegama. Ali svi mi koji smo dio zajednice astrofizičara primijetili smo da su zbog tih emisija porasle investicije u znanstvena istraživanja. Kad je Kongresu raspravljao o takvim projektima, uvijek bi netko pitao govori li se o istoj stvari o kojoj je Sagan pričao na televiziji. I to mi se sviđa. Oba serijala “Cosmos” stvorila su atmosferu u kojoj obični ljudi diljem svijeta prihvaćaju znanost, što je za posljedicu imalo da i američka Vlada prihvati znanost kao važnu temu. Tada su i naše kolege prepoznale koliko je važno javno nastupati. Pa zapravo ljubomoru o kojoj pričate nisam ni primijetio.

Možda je ljubomora preteška riječ. Mislio sam više na zavist, posebno kad usred emisije uđete u Ship of Imagination pa izgleda da putujete kroz svemir. Kakav je to osjećaj, riječ je uglavnom specijalnim efektima, zar ne? Kako to vama izgleda iznutra?

- Sigurno mi zavide zbog toga. Kako i ne bi. Svi bi da mogu htjeli posjedovati stroj kao što je Ship of Imagination. Znam da ja želim jedan takav. Možda i dva.

Ali “Cosmos” je kultna emisija koja se prikazuje u primetimeu u cijelom svijetu. Mnogi bi zato htjeli voditi takve emisije.

- S obzirom na to da su mnoge moje kolege znanstvenici elokventni i televizični, veselim se trenutku kad ću konačno moći otići kući i igrati se s djecom, a drugi preuzmu ovaj moj posao tv-voditelja.

Mislite li da je to moguće? Možda se “Cosmos” ne bi ni prikazivao da nema vas za kormilom. Mislite li da ljude više privlači znanost “Cosmosa” ili voditelji takvih emisija?

- I jedno i drugo. Voditelj je bitan. On mora biti netko koga je ugodno gledati i slušati. Iako moram priznati mene dosta napadaju zbog mojih javnih nastupa, zbog toga što znanost gledateljima predstavljam tako da bude zanimljiva najširoj publici, gledateljima ili čitateljima. Bih li tako isto govorio o znanosti da predajem studentima? Ne bih. Ta bi predavanja bila ispunjena stvarima o kojima se običnim ljudima ne bi dalo slušati jer im nisu zabavna ili zanimljiva. Stoga na televiziji govorim samo o onome što je najzanimljivije. Takve stvari će ih možda zainteresirati i potaknuti znatiželju u njima pa možda neki požele naučiti nešto više. I to je zapravo poanta svega.

Koliko je zapravo prosječni čovjek upoznat sa znanošću? Znamo li išta, je li to dovoljno?

- Teško pitanje. Bez obzira na porijeklo, svatko ima kapacitet da razumije dublje, smislenije koncepte znanosti koji imaju dalekosežnije implikacije. Evo dobrog primjera: ako vam kažem da su atomi u vašem tijelu zapravo nastali u jezgri neke zvijezde koja je negdje daleko u svemiru davno umrla, raspala se i prosula te elemente po galaksiji, pa onda i po našem planetu, to je činjenica, to je egzaktna astrofizika. Jeli vam to kao laiku preteško razumjeti? Nije.Takve ideje su ono što je u znanosti bitno, a ne vaše ukupno znanje, ispiti koje polažete ili ocjene koje dobivate.Osobno ne očekujem da je prosječni čovjek stručnjak za crne rupe. Ali o njima se može jako puno govoriti, i sve je zanimljivo i zastrašujuće. Dakle, poanta znanosti i mojeg prenošenja nije koliko je ona teška za razumijevanje, nego koliko je zanimljiva.

Jednom ste izjavili da je NASA-in budžet pola penija na svaki dolar koji američki državljani uplate kroz poreze, a da bi samo jedan cijeli peni na dolar mogao Amerikance transformirati iz potištene nacije, umorne od ekonomske krize u onu koja može sanjati svijetlu budućnost. Vjerujete li i danas da NASA-u treba još više financirati?

- Vjerujem. Ali to je kratki odgovor. Prošireni odgovor bi glasio da ljudi imaju demokratsko pravo glasati kako žele i svoj novac trošiti gdje žele. Ja ih zbog toga sigurno neću lupati po glavi, da se tako izrazim. Ali siguran sam, ako se želimo probuditi i postati nacija inovacija, da moramo ulagati u znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku, jer to je siguran put prema obilju zdravlja, sigurnosti i napretka. Oni koji to ne prepoznaju jednostavno nisu dovoljno informirani o učincima takvih ulaganja, a svakako mislim da je ulaganje u svemirske tehnologije posebno plodno tlo za privlačenje ljudskog interesa u znanost. Jesam li pristran? Možda. Ali vidio sam što se događa svaki put kad otkrijemo neki planet ili zvijezdu, to uvijek završi na naslovnicama svjetskih medija. Ljudska vrsta ima ugrađenu znatiželju prema onome što se događa na nebu iznad naših glava.

Znatiželju ili strah? Jesmo li zato što više učimo i saznajemo o svemiru ujedno i zabrinutiji zbog njega?

- Strah je sigurno dio te znatiželje. Ako čujete da se asteroid približava Zemlji, koga ćete pozvati da vas spasi? Marince? Ili astrofizičare koji će vam objasniti kako riješiti problem? Treba nam svemirski program koji će rješavati takve probleme.Moramo znati kako će, primjerice, solarne baklje utjecati na naše satelite jer oni omogućavaju puno toga.

Dakle strah svakako, ali ostatak je obična zdrava ljudska znatiželja. Uz to ljudi sve više shvaćaju da na njihove živote utječu inovacije u znanosti i tehnologiji. Evo još jedan primjer: naši djedovi posjedovali su radioprijamnike koji su bili veliki gotovo kao ormari i okupljali su se oko njih kako bi ih slušali. No, tek kad je NASA počela lansirati stvari u svemir, shvatili smo koliko cijena ovisi o veličini i težini tih stvari, i počelo se razmišljati kako smanjiti elektroničke naprave u raketama. I taj je poriv, da se stvarima zbog lansiranja u svemir smanje težina i veličina, izrodio koncept potrošačke elektronike kakvu danas poznajemo, prijenosnu elektroniku, jednostavnu, malenu i laganu.

Prije NASA-e nikome to nije palo na pamet. Takva investicija ostavila je dubok trag na modernu civilizaciju. Ovdje ne govorim samo o komercijalnim primjenama inovacija. Govorim i o kulturi istraživanja i posljedicama na ekonomiju, bogatstvo i zdravlje ljudskog roda.

Što još možemo naučiti o svemiru, što moramo otkriti? Kamo će nas istraživanje svemira odvesti?

- Prvo, smatram da premalo motrimo svoj planet iz svemira. Ako Zemlju istražujete samo tako da hodate po njoj, onda će vaši zaključci i izračuni biti lokalni. Promatramo li je međutim izvana, globalno, proučavamo njen balans, energetske i klimatske promjene te kompoziciju atmosfere, puno ćemo bolje razumjeti njenu klimu. Drugo, mislim da bismo više trebali istraživati ledene mjesece koji se vrte oko plinovitih planeta. Zašto? Jer takve mjesece zagrijava gravitacija njihovih matičnih planeta, pa na svojoj površini imaju čitave oceane tekuće vode. A oni postoje milijarde godina. Ako pitate mene, moramo otići tamo i pecati u njima. Vidjeti hoće li iz njihovih dubina izroniti život.

Pitao bih vas o planetariju Hayden. Kao dječak ste ga posjećivali i vjerojatno maštali o tome kako bi bilo odlično jednom u njemu raditi. Danas ste njegov voditelj. Vaši su se snovi ostvarili, ali što biste poručili djeci koja danas dolaze u posjet planetariju? Smiju li sanjati velike uspjehe ili se bojati razočaranja?

- Svaki dan kad dođem na posao vidim istog devetogodišnjaka koji je prije 45 godina prvi put posjetio izložbu kako širom otvorenih očiju uzbuđeno gleda uokolo. Pitam se jesam li ja danas od koristi drugima kao što su edukatori i znanstvenici bili meni. Smatram da je to moja dužnost, moja obaveza prema generacijama koje dolaze. Ne želim govoriti mladima kako da žive svoje živote. Ako nakon posjeta našem planetariju odluče postati znanstvenici, to je odlična stvar. Ako to ne požele, molio bih da znanost makar prihvate kao važan čimbenik u svom životu i društvu općenito, ljudskoj civilizaciji. Možda netko nakon posjeta planetariju Hayden postane kreativan, dobije inspiraciju da bude umjetnik, napiše knjigu. Dobar primjer za to je roman “Marsovac” Andyja Weira. Autor je inženjer koji je odlučio napisati priču temeljenu na svemu što on zna o znanosti. Smatram da je takav doprinos znanosti ključan. Jer time znanost pretvaramo u dio ljudske kulture i ona nije više samo neka disciplina kojom se bavi uski krug. Svemirom se može baviti svatko. Recimo da ste odvjetnik, zašto se ne biste bavili svemirskim pravom? Rješavali pitanja poput rudarenja na asteroidima. Jer, tko zapravo posjeduje asteroide? Čije su vlasništvo iskopane rude? Tko je platio put do asteroida? Treba li uopće komad kamena u svemiru biti ičije vlasništvo? To su pitanja koja prije kao ljudska vrsta nismo postavljali. Dakle, u društvo budućnosti možete biti uključeni čak i ako niste znanstvenik.

Vrlo ste popularni i priznati. Vidite li sebe kao pop ikonu kako vas sve češće nazivaju?

- Ja nisam taj koji će to prosuđivati. Istina je, tako su me nazivali, a mogu reći da mi to laska i iznenađuje me da znanstvenik danas uopće može biti pop ikona. Znam da sam često inspiracija za meme, ljudi me fotografiraju i onda te fotografije uređuju na umjetnički način. To me fascinira. Tko bi rekao da lik jednog znanstvenika može biti usađen jednako duboko u pop kulturu kao i neki političar ili glazbena zvijezda? Izgleda da ima nade za znanost.

Jeste li već posjetili Hrvatsku ili to možda planirate učiniti? Znam da ste enolog, znate li da i kod nas ima nekoliko vrhunskih vinarija?

- Nikad nisam bio u vašoj zemlji ili regiji, ali baš nedavno sam razgovarao s nekim tko je bio u Hrvatskoj i on me uvjeravao da je to najljepše mjesto na svijetu. To me zainteresiralo. A onda je nedavno u New Yoroku na jednoj degustaciji vina jedan vaš distributer donio vina iz Hrvatske i objasnio mi da se rade na tradicionalan način, kao što se vino proizvodilo prije nekoliko stoljeća. Međutim, ono što sam vas htio pitati ne tiče se vina. Zanima me tko sve u vašoj regiji polaže pravo na Nikolu Teslu? Vode li se 'ratovi' oko njega?

I Hrvatska i Srbija tvrde da je Nikola Tesla njihov, grade mu muzeje i spomenike.

- Pitam vas zato što mi je jedan od hobija sakupljanje valuta koje na svojim novčanicama imaju likove znanstvenika. Tesla je bio na jugoslavenskom dinaru, ali kako ta valuta više ne postoji, zanima me hoće li njegov lik završiti na drugoj valuti?

Srbija ga ima na svojim novčanicama od 100 dinara, Hrvatska ga na svojim kunama nema. Pričajte mi o načinu na koji odgajate djecu. Supruga vam je fizičarka i matematičarka. Usmjeravate li djecu da krenu vašim putem?

- Isto kao što od ljudi općenito ne očekujem da po svaku cijenu budu znanstvenici, tako ni od djece to ne zahtijevam. Pokušavam ih naučiti da budu znanstveno pismeni, ali ne na način na koji to mislite. Učio sam ih, još tamo kad su imali 12 ili 13 godina, da razgovaraju sa mnom tako da propitkuju moje teze i stavove. Želim da me isprave ako misle da pogrešno razmišljam. Da me pitaju: zašto tako razmišljaš, imaš li dokaze za svoje teze? Odmalena paze na argumentaciju i odmah uskaču ako negdje otkriju moju pogrešku. To je znanstvena pismenost o kojoj govorim, zantiželja koju moraju imati da bi propitkivali svijet oko sebe. No, ne mislim im određivati čime će se baviti u životu. Moja kći bi tako najradije studirala istočnjačke jezike i kulturu.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus naslovna broj 1305

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 08:26