ČEKAJUĆI 1. SIJEČNJA

Je li predsjedanje Europskom unijom precijenjeno?

Sve aktivnosti Vijeća EU ovisit će kudikamo više o njegovu novom predsjedniku, bivšem belgijskom premijeru Charlesu Michelu, nego o hrvatskom predsjedanju

Grade se hoteli, pripremaju se kongresni centri, sklapaju se ugovori s tvrtkama i zapošljavaju novi ljudi. Sve to čini se kao savršen scenarij razvoja Hrvatske, no hoće li predsjedanje Europskom unijom uistinu donijeti probitak koji svi priželjkuju? Hoće li Hrvatska zaista imati veću političku moć na političkom čelu koja će se uspostaviti preko noći 1. siječnja 2020. i trajati šest mjeseci, a potom nestati 30. lipnja poput Pepeljugine kočije koja se opet pretvara u bundevu?

Šest mjeseci doista je prekratko razdoblje da bi se riješili svi naši problemi i upravo se zato otvara debata koristi li predsjedanje državi članici, posebice onoj s manjom pregovaračkom moći i utjecajem. Pomaže li joj u promicanju njezinih nacionalnih interesa ili je riječ samo o počasnoj funkciji te administrativnom, financijskom i diplomatskom naporu?

U intervjuu za Euractiv Risto Pipponen, veleposlanik Finske u Hrvatskoj – zemlje koja je dio trija Rumunjska-Finska-Hrvatska i prethodi hrvatskom predsjedanju – naglasio je da u predsjedanju valja slijediti tradicionalnu ulogu, a to je “promicanje europskih interesa”, te ostaviti po strani nacionalne interese.

“Morate imati vodstvo koje će biti u stanju pregovarati i postići kompromise koji bi mogli biti različiti od onoga što vi želite kao država članica”, rekao je Pipponen. “Sve odluke i rješenja, na ovaj ili onaj način, uvijek su rezultat pregovora i kompromisa.”

Vijeće Europske unije jedna je od triju temeljnih institucija EU koja predstavlja zajedničke interese. Kako bismo shvatili možda pogrešnu početnu percepciju o moći pregovora, moramo krenuti korak unatrag, u 2009. godinu. Predsjedništvo Vijeća EU uspostavljeno je 1958. godine kao dio Europske ekonomske zajednice i organizirano je bilo kao šestomjesečno predsjedanje koje se rotiralo između prvih članica. No, predsjedanje koje poznajemo danas osmišljeno je 2009. Lisabonskim ugovorom. U tom trenutku došlo je do velike promjene koje su zapečatile sudbinu predsjedanja, a mnogi smatraju da je upravo tim promjenama ograničen i smanjen utjecaj i moć predsjedanja.

Naime, stvorena je nova pozicija, ona predsjednika Vijeća, na koju je nakon europskih svibanjskih izbora odabran Charles Michel, koji će zamijeniti Donalda Tuska. Nadalje, nadležnost nad vanjskom politikom i sigurnosnim pitanjima prenesena je na visokog predstavnika unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, što je do sada obnašala Federica Mogherini, a naslijedit će je Josep Borell. Naposljetku, uveden je trio predsjedništva koji dogovara zajedničke prioritete u razdoblju od 18 mjeseci kako bi se olakšala tranzicija i poboljšao kontinuitet Vijeća pod pritiskom rastuće zajednice.

A zašto je organiziran trio, moramo se vratiti još korak unatrag, i to u 2008. godinu. U političkom smislu, sporazum je već bio u pripremi, ali kao jedan od “triggera” promjena poslužila je situacija u slovenskom i češkom predsjedanju Vijeću. Ono slovensko ostalo je poznato u austrijskim medijima kao “blamaža predsjedanja” zbog navodne diplomatske suradnje s SAD-om o pitanju Kosova. Slovenski političari, osobito tadašnji ministar vanjskih poslova Dmitrij Rupel, u početku predsjedanja kritizirani su jer je procijenjeno da ne pokazuju doraslost zadaćama predsjedanja EU-om.

Tijekom češkog predsjedanja u prvoj polovici 2009. zbog glasanja o povjerenju i neuspješnog rješavanja financijske krize pala je češka Vlada. To je bila velika sramota tadašnjeg premijera Mireka Topolaneka, ali i prvi put u povijesti da se tijekom predsjedanja dogodio kolaps tri mjeseca prije završetka predsjedanja, što je dovelo u pitanje hoće li Švedska morati ranije preuzeti tu poziciju. EU je jednostavno htjela izbjeći takve scenarije u budućnosti.

Glavna uloga predsjedanja – određivanje dnevnog reda sastanka Vijeća te predstavljanje Vijeća u odnosima s drugim institucijama EU – ostala je ista. Premda predsjedavajuća članica ima ulogu određivanja dnevnog reda, ta država nema mnogo utjecaja na ishod sastanaka ili trajanje odlučivanja. Odlučivanje o temama i prioritetima nekog predsjedanja određuje se po pitanjima iz agende koje koriste cijeloj EU. Naše teme su već zadane programom trija Rumunjska-Finska-Hrvatska.

“Svaka država koja predsjeda mora zadržati status neutralnog posrednika”, navodi se u Akcijskom planu za pripremu i provedbu predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem EU Ministarstva vanjskih poslova. No to “ne znači da ona pritom ne može staviti određene nacionalne interese u prvi plan”, objašnjava Daniel Mondekar, stručnjak za europska pitanja i direktor konzultantske tvrtke Euronavigator. U tom slučaju, podsjeća Mondekar, Estonija je u prvi plan stavila paket za jedinstveno digitalno tržište koji je koristio tvrtkama u cijeloj EU, pa tako i u Estoniji. Osim toga, Austrija i Bugarska su tijekom svog predsjedanja podupirale europsku politiku suradnje s Afrikom i proširenje EU na zapadni Balkan, budući da su tvrtke iz tih zemalja imale poslovne interese u tim dijelovima Europe i svijeta.

“Budući da će Hrvatska predsjedati u prvoj polovici 2020. godine, odnosno na početku novog političkog razdoblja, moći će otvarati mnoge važne teme za nadolazećih pet godina, poput umjetne inteligencije, pametnog transporta, digitalnih vještina, čiste energije, borbe protiv klimatskih promjena”, rekao je Mondekar.

Hrvatska će, prema informacijama iz Ministarstva vanjskih poslova, biti odgovorna za organiziranje 1400 sastanka na različitim razinama u Bruxellesu, oko 20 sastanaka i konferencija na ministarskoj razini i 200-250 tehničkih sastanaka koji će se odigrati u Hrvatskoj i barem jedan summit lidera EU – za koji je već objavljeno da će u fokusu imati odnose EU – zapadni Balkan.

“Predsjedanje je velika prilika za Hrvatsku da se dodatno predstavi europskoj javnosti gospodarstveno, kulturološki i turistički s obzirom na to da će tijekom šest mjeseci biti domaćin niza sastanaka”, poručili su. Mediji zemalja članica će punih šest mjeseci pratiti na koji način Hrvatska vodi Europsku uniju, “očekuje se oko 1400 novinara”, potvrdili su iz Ministarstva.

Puno je događaja koji će biti vezani uz predsjedanje, što predstavlja izrazito zahtjevan financijski proces koji će Hrvatsku koštati oko 70 milijuna eura. Prema navodima u Akcijskom planu, Hrvatska namjerava surađivati s korporacijama kako bi se unaprijedila poslovna klima za lokalne poduzetnike – primjer koji su slijedile i ostale države članice.

“Očekujemo općenito veću otvorenost prema hrvatskim proizvodima na velikom europskom zajedničkom tržištu, jer će se (...) Hrvatska spominjati i u krugovima u kojima to do sada možda i nije bio slučaj”, kažu u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP).

U smislu gospodarstva, Hrvatska će profitirati u sektorima hotelijerstva, ugostiteljstva, putničkih agencija i prevoditeljskih usluga. Iz HUP-a su potvrdili da će i eventualno sudjelovanje sponzora na sastancima otvorenog tipa zasigurno pridonijeti boljem povezivanju hrvatskih poslodavaca s donositeljima odluka na europskoj razini.

Hrvatska turistička zajednica (HTZ) potvrdila je da će zajedno s drugim institucijama definirati aktivnosti promocije hrvatskog turizma s ciljem još “snažnijeg pozicioniranja naše zemlje na važnim europskim tržištima”.

“Hrvatske tvrtke nitko ne može spriječiti da same organiziraju svoja događanja (tribine, konferencije, prezentacije”, rekao je Mondekar, koji tvrdi da predsjedanje mora imati obostranu korist za javni i privatni sektor. “Deseci briselskih asocijacija čije su članice i hrvatske tvrtke to planiraju raditi u Zagrebu i Bruxellesu.’ Dakako, tvrtke predstavljaju jedan od načina kako se zagovaraju teme i prioritet od interesa za zemlju i njezin poslovni sektor”, rekao je.

Iz Hrvatske gospodarske komore potvrđuju da “tih šest mjeseci predstavlja priliku za nove početke, nove ulaske i za nova predstavljanja svega onoga što do sada nije bilo dovoljno promovirano”. No istovremeno upozoravaju da predsjedanje traje vrlo kratko te ono ‘’nije magični štapić za naše probleme’’.

Predsjedanje daje određenu moć, ali ono za manju državu članicu znači prije svega vidljivost i međunarodnu afirmaciju te snažniji utjecaj na proces pregovora u usporedbi s uobičajenim položajem.

No, valja biti oprezan, upravo zato što su sve međunarodne oči uprte u vas, predsjedanje zaista može izvući ono “najgore i najbolje u vama”. Primjerice, u žarište je proteklih mjeseci došla burna situacija u Rumunjskoj – zemlji koja čini dio trija s Hrvatskom – gdje je val borbe protiv korupcije stavio iza rešetaka lidera vodeće stranke Liviua Dragnea.

Za kraj se vraćamo na intervju s finskim veleposlanikom. “Always be prepared for surprises!” rekao je. A koja bi to iznenađenja mogla biti i kako će se odvijati, nitko ne može predvidjeti. Hrvatska ulazi u predsjedanje u periodu nakon Brexita i morat će se suočiti s njegovim posljedicama. Slijedi i važno odlučivanje o višegodišnjem financijskom okviru.

Predsjedanje je prostor u kojem je potrebno uključiti se više u europski politički proces iz perspektive zajedničkih vrijednosti jer to je ujedno temeljna ideja Vijeća – obraniti Europu od trenutne krize zajedničkih vrijednosti u sumorno doba u kojem se rasplamsava antimigrantsko raspoloženje, prijete klimatske promjene, rastu neliberalne politike itd.

Na kraju krajeva, Europska unija će staviti zelenu kvačicu pored našeg imena ako potpuno uspijemo zatvoriti barem jednu temu u širokom dosjeu pitanja na europskoj agendi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 23:45