Prof. Vlatko Cvrtila: Suočit ćemo se s migrantskim valom, ali ne tako velikim kao 2015.

O posljedicama talibanskog preuzimanja vlasti u Afganistanu govori geopolitički analitičar i vodeći hrvatski stručnjak za međunarodnu sigurnost prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila, rektor Sveučilišta Vern.

Je li iznenađujuće da su talibani tako brzo porazili afganistansku vojsku koju su trenirali i naoružali Amerikanci?

- Na prvi pogled to je iznenađujuće jer su se zapadni mediji oslanjali na procjene američkih službi da će Kabul pasti za 30 dana, a pao je za nekoliko dana. No, kad su u javnost izašla izvješća o stanju u afganistanskoj vojsci, pokazalo se da je ona bila brojna samo na papiru i da je bilo malo postrojbi koje su se mogle boriti protiv talibana.

Što poraz u Afganistanu znači za NATO i kakva je budućnost tog vojnog saveza?

- Nije to poraz toliko NATO-a koliko SAD-a. Predsjednik Biden priznao je da je to poraz pristupa da se vojnim sredstvima nameću politički koncepti u drugim državama. Ali ovakav završetak afganistanske avanture izazvat će u SAD-u brojne rasprave o njihovu djelovanju, ali i o djelovanju NATO-a u budućnosti. Afganistan je bio idealno mjesto za vojnu misiju izgradnje države i sigurnosnih struktura koja, očito, nije uspjela, pa je pitanje kakve će misije NATO poduzimati u budućnosti.

Je li time ojačala pozicija Rusije i kakva bi mogla biti uloga Kine i Rusije u Afganistanu i u tom dijelu svijeta?

- Kina i Rusija su svakako na dobitku jer im je iz susjedstva otišao u ponižavajućim okolnostima veliki rival. Međutim, ruski ministar vanjskih poslova ipak je priznao da to nije nešto čemu se treba radovati jer u Afganistanu nastaje novi poredak koji može ugroziti stabilnost susjednih država, a koje su pod ruskim pokroviteljstvom. Rusija će zato sve učiniti da uspostavi stabilne odnose s vlastima u Afganistanu i paziti da se radikalizam ne prenosi na talibanske simpatizere u drugim zemljama srednje Azije. Ni Kini ne odgovara da se radikalizam iz Afganistana prenese na njezin teritorij gdje žive Ujguri. U globalnom smislu najviše su dobile Kina i Rusija, ali i Pakistan, čiji dijelovi tajne službe vrlo usko surađuju s talibanima, a sve s ciljem ograničavanja utjecaja Indije. No pitanje je koliko će stabilnost u Afganistanu trajati i u kojoj mjeri će talibanska vlast moći kontrolirati svoje radikale koji će sigurno biti nezadovoljni kompromisnom politikom što se najavljuje prema bivšim neprijateljima.

Je li i Hrvatska dio osramoćenih i poraženih snaga, jer su hrvatske postrojbe do rujna prošle godine bile u Afganistanu kao dio NATO-ove misije?

- Ne bih tako promatrao ulogu Hrvatske. Sve države su se priključile NATO-ovoj misiji koja je, između ostalog, imala cilj pomoći stanovništvu u izgradnji kapaciteta za razvoj lokalnih zajednica i države. Puno je toga dobrog napravljeno za stanovništvo Afganistana.

Je li prihvat izbjeglica najviše što EU može učiniti za ljude u toj zemlji, s obzirom na to da je i sama dijelom odgovorna za situaciju u Afganistanu?

- Postoje brojne skupine koje imaju dobrih razloga za napuštanje Afganistana. Prvi su Afganistanci koji su surađivali s Amerikancima i drugim državama. Nakon njih oni koji će pokazivati pasivni otpor talibanskoj vlasti, što bi moglo izazvati nasilje prema njima. Tu su i pojedine etničke skupine koje bi mogle ponovno doživjeti sličnu represiju kao i za prve vladavine talibana krajem 90-ih. Prema procjenama UNHCR-a, već je tri milijuna ljudi od početka ove godine razmješteno unutar Afganistana, a oko 500.000 ih je spremno otići iz zemlje. EU će pokušati pomoći kroz legalne procedure prihvata migranata, ali će ih veliki broj, sigurno, krenuti ilegalnim kanalima. EU će sigurno nastojati stvoriti uvjete za kontinuiranu humanitarnu pomoć koja može smanjivati migrantski pritisak.

Što ako EU odluči zatvoriti svoje granice, a stotine tisuća Afganistanaca krenu prema Europi?

- Suočit ćemo se s migrantskim valom, ali ne tako velikim kao 2015. Kopneni putovi iz Afganistana vode preko Irana, Turske i dalje balkanskom rutom, i tu će vjerojatno biti uspostavljeni ilegalni kanali kojima neće prolaziti puno ljudi jer ni Iranu ni Turskoj nije u interesu takvo nešto podržavati. Može se dogoditi da ponovno bjeloruski predsjednik Lukašenko, s ciljem pritiska na EU, otvori avionske letove iz Kabula za Minsk te usmjeri migrante prema granici EU. No, tu opet ne može biti veliki broj migranata. EU će, dijelom i zbog popravljanja svog imidža, vrlo vjerojatno omogućiti legalne dolaske ljudi, za što im treba suradnja s talibanima. Zapadne države trebaju radnu snagu i nema više tolikog otpora prema kontroliranim migracijama jer se pokazalo da su strahovi od migranata 2015. bili većim dijelom neopravdani.