Želi li Milanović doista na Pantovčak ili su mu stvarni cilj ipak Banski dvori na izborima 2020. godine?

Zoran Milanović u predsjedničkoj kampanji primarno napada HDZ kao “zlo hrvatske demokracije” i Andreja Plenkovića, najprije kao šefa “zlog” HDZ-a, a tek onda kao predsjednika Vlade, dok aktualnu šeficu države - svoju glavnu protivnicu na izborima - napada tek usputno; ona svoju “porciju” dobije tek pošto bivši premijer i šef SDP-a izudara HDZ i Plenkovića. Ostali ga kandidati ne zanimaju - čak ni popularni pjevač koji dobro stoji u anketama.

Miroslav Škoro manje je ofenzivan, a kad i ide u napad, najčešća meta mu je Vlada, pa tek onda Plenković. Škoro ga, zanimljivo, napada samo kao predsjednika aktualne Vlade, ne i kao šefa HDZ-a. Očito je da Škoro ne želi antagonizirati dio HDZ-ova biračkog tijela na koji računa na predsjedničkim izborima.

Kolinda Grabar-Kitarović gotovo da uopće ne napada protukandidate, rijetko ih i komentira. Ona, zapravo, još nije ušla u pravu utrku. Dok svi čekaju njezinu službenu objavu kandidature, predsjednica Republike obilazi svećenstvo i katolička svetišta, koketira s opcijama desnijima od Plenkovićeva HDZ-a ili napada lidera hrvatskih Srba Milorada Pupovca, strateškog partnera šefa (njezina?) HDZ-a.

To je ukratko presjek dosadašnje (pret)kampanje, odnosno siže dominantnih retoričkih i političkih smjerova triju glavnih pretendenata za petogodišnje stolovanje na Pantovčaku.

Analizirajući njihove javne istupe, najjasniju napadačku strategiju zasad je pokazao Zoran Milanović. Očito je da mu glavna meta kampanje nije aktualna predsjednica u čiju fotelju želi zasjesti, nego HDZ, a dosadašnju predizbornu strategiju najbolje je sažeo on sam porukom koju je “zalijepio” na svojoj Facebook stranici: “HDZ je zla mater hrvatske demokracije i barijera za put u budućnost Hrvatske.”

Kad udara po Plenkoviću, Milanović to radi na tri razine. Na osobnoj tvrdnjama da je (za šefa HDZ-a) bolje da ne priča o Plenkovićevim navodnim razgovorima o ulasku u SDP; narativom o tome da je Plenković pripadnik povlaštene kaste, dijete “crvene buržoazije” ili da je politički neprincipijelan karijerist-oportunist. Napada ga i kao premijera: “Ubogi Plenković, politički štićenik svojih HDZ-ovih prethodnika, priča o javnom dugu. Da se zna: u četiri godine HDZ-a, od 2007. do 2011., baš kada je štićenik Plenković instaliran u Sabor, Hrvatska je zadužena za ukupno 102 milijarde kuna.”

Ipak, najžešće ga napada upravo kao čelnika HDZ-a, izjavama poput ove: “Slažem se s Plenkovićem da ‘treba paziti koga se stavlja na liste’. Recimo - sve one koje mu je, prema njegovom kazivanju, stavila i preporučila Kolinda Grabar-Kitarović i njezini kasnije posmicani savjetnici. Ili razne stranačke posinke i srodne političke maloljetnike bez dana ikakvog iskustva, koje je, preko reda, stavio na liste sam. Stavljanje je glagol koji baš priliči načinu na koji se u HDZ-u dolazi na listu. I Plenkovića je na listu 2011. stavila Jadranka Kosor, dan-dva nakon što ga je učlanila u HDZ. Lijepo joj se i ljudski zahvalio.”

Milanović zna aktualnu predsjednicu napasti kao suradnicu “Malog od Šešelja” - predsjednika Srbije Aleksandra Vučića; tvrdi da je bez “svojstava, sadržaja i integriteta”, te da u duplom pasu s Vučićem Hrvate huška na Srbe. I obratno, po potrebi. Međutim, vrlo često, i kada je napada, on zapravo cilja Plenkovića i HDZ: “Ja sam bio predsjednik SDP-a i oni me podržavaju na ovim izborima. Grabar-Kitarović je Karamarkov projekt za predsjednicu, i taj projekt je uspio. Od mog odlaska s čela SDP-a ja se u toj stranci mogu pojaviti, ona mi pomaže. U HDZ-u bivši predsjednici imaju sudbinu članova dinastije Romanov. Plenković je zalutao u tu stranku i sad se s tim mora nositi. Čekaju ga stranački izbori, predviđam dosta tešku borbu i ne veselim se tome, jer to nije dobro za hrvatsku stabilnost.”

Zanimljivo, dok predsjednica šuti i suzdržava se od polemiziranja s Milanovićem, u njezinu kampanju aktivno se uključio šef HDZ-a i Vlade. Iako je nekoliko šamara zalijepio i Škori, primjerice kada je ideju o mogućoj inicijativi za zabranu djelovanja SDSS-a nazvao običnim lupetanjem, Plenković s puno više strasti udarce uzvraća bivšem premijeru i šefu SDP-a.

“Za razliku od Milanovića imao sam dosta respektabilnu i utjecajnu karijeru i prije nego što sam se politički aktivirao i postao premijer”, poručio mu je, a zatim poentirao tvrdnjom da Milanović ima kompleks poraza na parlamentarnim izborima 2016. godine: “Očito da, u nedostatku argumenata, lažima i insinuacijama hrani taj kompleks plasiranjem tračeva i laži kroz par svojih trbuhozboraca, uglavnom s lijeve strane, da bi ih onda ovi s krajnje desne meni bacali kao kritiku. Što se tiče političke borbe, tu sam da se borimo svaki dan ako treba, ali ne lažima i dezinformacijama.”

I tu dolazimo do jednog “heretičkog” pitanja: je li obračun Plenković-Milanović tijekom ove predsjedničke kampanje samo predigra za njihov konačni sraz na parlamentarnim 2020.? Preciznije, je li Milanović namjerno izabrao ovakvu napadačku strategiju prema Plenkoviću i HDZ-u kako bi moguće dobar rezultat na predsjedničkim izborima - ali ipak nedovoljan da postane šef države - poslije unovčio tako što će se kandidirati na parlamentarnim, a možda se i pokušati vratiti na čelo SDP-a?

Blizak Milanovićev suradnik tvrdi kako on nema nikakve ambicije ponovno biti predsjednik Vlade, te da se više nikad neće kandidirati za šefa SDP-a ili za bilo koje drugo mjesto u visokoj politici.

- Zoran hoće biti predsjednik RH. Druge kombinacije ga ne zanimaju - tvrdi. Doduše, slaže se s našom analizom da su mu umjesto Grabar-Kitarović glavne mete u kampanji HDZ i Plenković, ali tvrdi da to ne radi kako bi se pozicionirao za ostanak u prvoj političkoj ligi u slučaju poraza na predsjedničkim izborima, nego zbog toga što predsjednice RH u ovoj kampanji nema, pa se Plenković sam “ponudio” kao glavna meta, postavši glavni advokat njezine kampanje.

Vama se može činiti da Zoran priprema teren za postizborno vrijeme, ali to je zato što Kolinde Grabar-Kitarović u ovoj utrci jednostavno nema. A kako se Plenković potpuno vezao uz predsjednicu, on je, zapravo, preuzeo nezinu ulogu. Nastupa kao da je on u predsjedničkoj utrci. Već je nekoliko puta najavio da će se ona kandidirati, govorio u njezino ime, tumačio što ona misli ili ne misli... Dok on neprestano govori da je ona najbolji kandidat, predsjednica sve vrijeme šuti. Normalno je onda, s obzirom na njezinu i Plenkovićevu simbiozu, da je Milanoviću svejedno napadao on u kampanji njega ili nju. Ali kako nje još nema, Plenković je jedini s kime na drugoj strani možemo polemizirati. Nije to samo naša strategija nego i politička logika jer u ovom trenutku kao Zoranov suparnik ne nastupa ona, nego on. Njezina šutnja najveći je Plenkovićev problem, jer sam siguran da bi on radije nešto drugo radio nego da umjesto nje mora voditi predsjedničku kampanju - tvrdi naš izvor. Osvrnuo se i na činjenicu da je Milanovićeva glavna meta, osim Plenkovića, vladajući HDZ.

- HDZ je izvor svega, oni su svi produkt te i takve stranke. To je kontinuitet i kad Zoran govori o Kolindi kao Sanaderovoj tajnici on govori o tom kontinuitetu. HDZ je glavni razlog zašto je Hrvatska u stanju u kakvom jest. Još jedan razlog zašto Zoran na ovakav način definira HDZ jest činjenica da je upravo ta stranka na vlasti, a predsjednik Republike mora biti ne opozicija nego korektiv vlasti, mora štititi građane od vlasti kad ona griješi. Kad kritizira Plenkovića i HDZ, on to radi ciljano, tamo gdje je kritika opravdana, na način na koji će napadati i kad bude predsjednik. On svojom kritikom definira svoju predsjedničku poziciju. On govori sada onako kako misli nastupati i kao predsjednik države. HDZ nije meta sam po sebi, nego kao izvor svih sadašnjih problema - tvrdi naš sugovornik.

Izvor iz tima aktualne predsjednice tvrdi da i Milanović i Plenković vode trostruku kampanju istovremeno - bore se za osvajanje Pantovčaka, za ostanak/ponovni dolazak na čelo svojih stranaka te već sada vode pretkampanju za parlamentarne izbore.

- Ako Milanović uđe u drugi krug ali ne pobijedi, on će se htjeti vratiti na mjesto šefa SDP-a. On vodi i predsjedničku i unutarstranačku i parlamentarnu bitku. Slično kao i Plenković - kaže.

Izvor iz HDZ-a tvrdi da Milanović istovremeno vodi tri bitke (protiv Grabar-Kitarović, HDZ-a i Plenkovića) zato što je osjetio da je Plenkovićeva pozicija na mjestu premijera i šefa HDZ-a uzdrmana.

- Plenković na čelu HDZ-a jedina je prepreka SDP-u na putu do vlasti. SDP-u i Milanoviću je u interesu da se što prije napravi krš i lom u HDZ-u kako bi došlo do smjene na čelu stranke, jer će alternativa Plenkoviću na unutarstranačkim izborima biti kandidat puno desniji od njega. A to je SDP-u odlično za koheziju lijevog biračkog tijela. Osim toga, takav, vrlo desni šef HDZ-a vjerojatno ne bi mogao složiti novu Vladu, i tu se onda otvara širok prostor za Milanovića. Budimo realni, i Milanović zna da ne može pobijediti na predsjedničkim izborima, ali zato se može dobro pozicionirati za one jedine “prave” izbore - kaže naš izvor.

Također, smatra da je za kandidaturu Kolinde Grabar-Kitarović dobro što se Plenković uhvatio u klinč s Milanovićem, jer nije tu predsjednica osoba koja ima problem.

- Plenković je u problemu, a najveći mu postaje njegova vlastita stranka. Počeo je gubiti živce, prijeti kažnjavanjem neposlušnih, neprestano govori o mogućim sabotažama. Nije njemu važan Pantovčak, nego mu treba Kolindina pobjeda kako bi lakše ušao u unutarstranačke izbore. Davor Ivo Stier postaje sve ozbiljniji protukandidat, Ivan Penava mu radi probleme na istoku zemlje, Miro Kovač se već kandidirao, a to će napraviti i Tomislav Karamarko. Oni će u prvom krugu ići solo na Plenkovića, ali poslije će stati iza Kovača, u drugom krugu sraza za mjesto šefa HDZ-a - zaključuje izvor iz HDZ-a.