PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE NA KATOLIČKOM SVEUČILIŠTU 'Ilčić ima pravo, migranti su velika prijetnja Hrvatskoj'

Sutemeljiteljem Centra za obnovu kulture (COK) i profesorom političke filozofije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu porazgovarao sam, proteklog vikenda, o nekim novim pojavama na konzervativnoj sceni u Europi i Hrvatskoj, posebice u svjetlu migrantske krize koja već mjesecima potresa cijelu Europu, pa tako i Hrvatsku.

Možemo li govoriti o trendu jačanja konzervativizma u Hrvatskoj?

- Mislim da možemo. Konzervativci postaju sve vidljivija snaga u hrvatskoj javnosti. Ljevica više nema onakav monopol, odnosno hegemoniju nad kulturom kao što je to bilo ranije.Sada i mi konzervativci imamo svoje festivale, ljetne škole i svoje mlade aktiviste - ponajviše zahvaljujući naporima i aktivnostima Centra za obnovu kulture i partnerskih udruga. Za razliku od ljevičarskih udruga, sve ovo radimo bez kune iz državnog proračuna. Dakle, nismo produžena ruka vladajućih. Kod nas, konzervativaca, nacionalizam i nacionalna dimenzija nisu u prvom planu, mi surađujemo i sa Srbima koji dijele naše stavove. To je nešto sasvim novo i drukčije. Mi nismo isključivi, mislim da je to jako važno.

Koji to znakovi upućuju na zaključak da je konzervativna ideja u Hrvatskoj u usponu?

- To, među ostalim, vidimo i po tome što se pojavila nova generacija opinion makera i blogera, koji se zalažu za ekonomske slobode i što racionalniju državu. Biti domoljub nužno ne znači da zagovarate veliku i glomaznu državu. Imate, zatim, snage koje se zalažu za tradicionalne vrijednosti, a bore se protiv liberalnog odgoja u školama, kao i protiv nametanja rodne ideologije. Na tome ustraju pojedine udruge, ali i sami roditelji koji su podnijeli tužbu Ustavnom sudu Hrvatske protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u školama. Od udruga, najaktivniji su COK i Vigilare. Udruga U ime obitelji napravila je veliki posao s referendomom o braku ali se, nažalost, upustila u političku utakmicu i mislim da je tu pogriješila. Imamo previše stranaka i mislim da je potrebno jačati civilno društvo.

Koliko migrantska kriza u Europi, koje nije pošteđena ni naša zemlja, utječe na jačanje konzervativizma u Hrvatskoj?

- Ne bih stavio naglasak isključivo na migrante. Po mome mišljenju, najveća opasnost dolazi od radikalnih ideja koje se razvijaju i umnažaju unutar samoga europskog tijela. Riječ je o ideologijama koje nisu kompatibilne sa zdravim razumom i osnovnim postavkama kršćanstva. Tu, prije svega, mislim na rodnu ideologiju i militantni sekularizam, koji se manifestira u obliku agresivnog nametanja tobožnjih ljudskih prava, iako to sa stvarnim ljudskim pravima nema nikakve veze. Međutim, postoji i nova prijetnja izvana, a to su migranti. S obzirom na njihovu brojnost, to postaje jedno od presudnih pitanja po identitet Europe. Jako je važno kako će se Europa prema tome postaviti. Sadašnje migracije mogu promijeniti izgled cijelih društava i starih europskih nacija. One već sada mijenjaju strukturu stanovništva u mnogim europskim gradovima. Ti migranti dolaze iz jedne strane, druge kulture. Oni, primjerice, ne prihvaćaju ravnopravnost spolova. U islamu žena nije ravnopravna s muškarcem. I već vidimo kako u pojedinim gradovima u Njemačkoj i Švedskoj migranti maltretiraju, odnosno napastuju mlade Njemice i Šveđanke. To postaje sve veći problem. Vidimo također kako se odnose prema ljudima druge vjere. Kršćani u islamskim zemljama su građani drugog reda.

Kako bi se Europa trebala postaviti prema tom problemu?

- Ona ne bi smjela biti naivna. A Angela Merkel je prilično naivna. Ona potkopava vlastitu podlogu ovom svojom velikodušnošću koja može urušiti njemačko društvo. Europska unija već sada plaća Turskoj tri milijarde eura da zbrine toliki broj migranata, poglavito onih iz Sirije. Turska pozicija je sve jača u odnosu na Europsku uniju. Do toga je znatnim dijelom dovela politika Angele Merkel. S druge strane, postoji cijeli blok sred- njoeuropskih država koje se žestoko protive preuzimanju obveza oko zbrinjavanja migranata, to prije što su opterećene vlastitim problemima. A nisu uzrokovale tu tragediju. Mislim, prije svega, na Mađare, Slovake i Poljake.

Je li postavljanje žičane ograde pravi izlaz iz te situacije?

- Treba javno reći da postoji granica koliko migranata Europa odnosno pojedine europske zemlje mogu primiti. Nacionalni interes treba staviti na prvo mjesto. To je i Njemačka nedavno počela provoditi. Na prvome mjestu treba biti to da sačuvamo svoje, tj. ono što imamo, a tek nakon toga da pomognemo drugima. Slikovito rečeno, skladna obitelj treba pomoći drugim ljudima, ali ne do te mjere da ti se kuća, ako u nju uđu drugi ljudi, raspadne. Moramo biti razboriti.

Teolog Tomislav Ivančić nedavno je izjavio da je islamski terorizam svojevrsna kazna Europi, zato što sve više postaje ateistička.

- Činjenica je da mnogi teoretičari govore o postkršćanskoj Europi, tj. da Europa više nije kršćanski kontinent. Sve ovo što se sada događa već se dogodilo u povijesti. I moćni Rim se svojedobno urušio. I migranti su ljudska bića, to su ljudi u nevolji, kojima treba pomoći pogotovo ženama i djeci. Ali mnogi, pretpostavljam s pravom, govore da Europa više nije kršćanska, odnosno da je sve veći broj ljudi u Europi koji su antikršćanski raspoloženi. Stari kontinent jednostavno polako izumire i urušava se u vlastitom hedonizmu.

Ladislav Ilčić, predsjednik male stranke Hrast - Pokret za uspješnu Hrvatsku, nedavno je izjavio da su muslimani koji u Europu i u Hrvatsku dolaze s Bliskog istoka i iz Afrike opasni za naš kontinent i sve europske narode, pa i hrvatski. Tvrdi da su oni biološki jači od Hrvata i drugih naroda u Europi te da bi mogli preokrenuti demografsku strukturu Starog kontinenta. Po njegovu mišljenju, jedino je rješenje bodljikava žica kao zapreka useljeničkom valu muslimana iz Azije...

- Ilčić je konstatirao ono što je već stvarnost u Nizozemskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Belgiji. Činjenica je da se migranti sve više šire po tim zemljama. Ja bih rekao da moramo upozoriti na politički korektnu poziciju koja ne dopušta da se istaknu razlike između autohtonog stanovništva u Europi i migranata, iako, s druge strane, ne možete poreći da su razlike između kultura o kojima je riječ očite i vrlo velike. Bodljikava žica, po meni, nije rješenje tog problema, no svaka država mora kontrolirati svoje granice i mora znati tko ulazi na njezin teritorij. To nije samo humanitarno nego i sigurnosno pitanje. To je valjda svima jasno nakon stravičnog zločina u Parizu. Bojim se da ćemo imati radikalizaciju na političkoj sceni ako ne budemo kontrolirali ulazak migranata. To se već događa u Francuskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, pa nedavno i u Njemačkoj.

Ilčić je na ovim izborima postao zastupnik u Saboru. Znači li to da konzervativizam u Hrvatskoj postaje i dio hrvatskoga političkog mainstreama? Dosad su se konzervativne vrijednosti promovirale samo na margini političke scene, izvan parlamenta...

- Ilčić predstavlja malu stranku koja je danas sastavni dio političke mainstream scene. Mislim da je dobro da je on u Saboru i da se čuje njegov glas. Hrvatski su mediji većinom alergični na konzervativne stavove pa će se sada morati naviknuti da postoje i drukčija razmišljanja. Neliberalne reakcije na njegove izjave ukazuju na veliki stupanj netolerancije kod mnogih deklariranih “liberala”.

Koliko je čelnik Mosta Božo Petrov blizak konzervativnoj ideji?

- Mislim da je on, po svojoj formaciji i po svom obiteljskom backgroundu, konzervativan, ali je odlučio da iz nekog političkog pragmatizma izbjegava te teme. Znači, nije spreman biti dokraja to što jest.

Kad sam s njim nedavno razgovarao, zamolio me da prešutim da je nekoliko članova njegove obitelji bilo vezano za Crkvu...

- On vjerojatno misli da je to politički štetno, a ja mislim da ljudi moraju biti to što jesu. Ako stvarno želimo demokratsko i slobodno društvo, zašto bi netko morao skrivati ono što stvarno misli? Zašto Mirela Holy može biti autentična dok Božo Petrov mora skrivati svoju privrženost Crkvi? Ako se nju slavi kao autentičnu političarku, zašto bi on morao glumiti nekoga tko nije?
Ne vidim razlog da u Hrvatskoj netko prešućuje to što je konzervativac. Čemu dvostruki standardi?

Je li i glavna desna stranka u Hrvatskoj, HDZ, sastavni dio hrvatske konzervativne scene?

- Nažalost, konzervativna doktrina još nije artikulirana u HDZ-u, i ja tu vidim problem. Prije svega, njihova je ekonomska politika sasvim lijeva, ona ni po čemu nije konzervativna. U HDZ-u nisu spremni značajno smanjiti ovlasti države, tj. osloboditi ljudske potencijale, pa da ljudi mogu slobodno stvarati i da im država nije ograničavajući čimbenik. Privatizacija je, primjerice, “prljava riječ” za mnoge. S druge strane, kad je o svjetonazorskim temama riječ, velika većina članstva HDZ- a dijeli naše, konzervativne stavove. Međutim, HDZ kao stranka ne uspijeva privući umjerene građanske konzervativne slojeve. To jest ljude koji nisu žestoki nacionalisti, nego žele pristojnu zemlju u kojoj ćeš moći pristojno zaraditi i u kojoj nitko neće tlačiti tvoju obitelj. Stali su na 25-30 posto potpore hrvatskoga biračkog tijela i više ne privlače nove birače. To je njihov osnovni problem.

Da li u Crkvi u Hrvata jačaju konzervativni trendovi?

- Mislim da u Crkvi ne postoji ta pojava. Crkva je ovdje uvijek bila vjerna Rimu i uvijek je zastupala svoj istinski nauk, a Stepinac je bio i ostao uzor za mnoge naše svećenike. Ako ćemo koristiti izraze "konzervativno" i "liberalno", Stepinac daleko više spada u konzervativno shvaćanje. Ne vidim tu nešto novo, odnosno ne- što novo bitno lijevo ili desno. Crkva naprosto vrši svoje poslanje.

Ne postoje li otpori kod nekih hrvatskih biskupa prema kursu što ga je zaveo papa Franjo?

- Teško mi je to komentirati. Mislim da je za Crkvu najveća opasnost u tome da bude preusko povezana s državom, odnosno da financijski ovisi o sredstvima iz proračuna. To je daleko od idealnog rješenja, a usto i ugrožava neovisnu poziciju Crkve u društvu. U Njemačkoj i Austriji Crkva je također jako vezana za politički establišment i državu, što po meni nije dobro. Papa Franjo prije tjedan dana upozorio je njemačke biskupe da Crkva u toj zemlji sve više gubi duhovnu snagu, odnosno da su tamošnje biskupije sve bogatije, a crkve sve praznije. Rekao je da se može primijetiti “eroziju katoličke vjere” u toj zemlji. U crkvenoj je strukturi najveća opasnost preveliki komoditet. To što imate sigurne izvore financiranja od strane države stvara udobnost, ali što to znači ako nemate snagu vršiti evangelizaciju koju papa traži? Crkva u Hrvata ima tendenciju slijediti taj, njemački model, što nije dobro. To je može udaljiti od realnosti života. Nema govora o evangelizaciji bez bliskosti s ljudima i snažnog svjedočenja za Isusa Krista.

Znakovito je da je u Poljskoj na nedavnim izborima konzervativna katolička stranka Pravo i pravda pobijedila s apsolutnom većinom, a ljevica nije prešla ni izborni prag. Jedna od glavnih parola s kojom su poljski konzervativci pridobili većinu birača bila je uperena protiv vala muslimanskih useljenika...

- Dakle, to je njih diglo, a ne migranti. Odlučili su da neće olako i slijepo slijediti briselske direktive. To možemo nazvati svojevrsnim euroskepticizmom. Poljaci su to izrazili sloganom "Poljska na prvom mjestu". To je politika novog poljskog predsjednika Andrzeja Dude i nove konzervativne Vlade.

Je li projekt multikulturalizma u Europi mrtav?

- Mrtav je. Ta paradigma nije rješenje. Jer, razlike između pojedinih kultura su ipak prevelike. Ili će useljenici prilagoditi svoje navike običajima većine, ili će većina svoj identitet razvodniti kako bi se prilagodila useljenicima.

Je li i multikulturalizam također jedna od briselskih dogmi?

- Da, svakako. Ona je proizišla iz filozofije relativizma, koja izjednačava sve kulture i tvrdi da je svako razmišljanje jednako vrijedno. To je promašena filozofija. Na to je posebno upozoravao papa Benedikt XVI.

Papa Benedikt XVI. također je tvrdio da je islam vjera koja se širi mačem i ratom...

- To je povijesna činjenica.

Kako vi vidite budućnost Europe?

- To je pitanje svih pitanja. Danas imate situaciju da Velika Britanija najavljuje mogući odlazak iz Europske unije, značajnim dijelom i zbog migranata. O tome će uskoro održati referendum. S druge strane, Turska je sada ipak bliže ulasku u EU, tako da se vrlo lako može dogoditi da se Europa temeljito reorganizira kao tvorevina. Već vidimo da će se Schengenski sporazum revidirati. Znači, nema više onog starog poretka gdje su Pariz i Berlin određivali glavne smjernice. To je prošlost.

Kako bismo se mi Hrvati trebali u tome postaviti?

- Moramo pronaći pouzdane saveznike, a to su srednjoeuropske zemlje koje su najsličnije nama: Poljska, Slovačka, Mađarska, a značajnim dijelom i Češka. Jednim dijelom imamo sličnosti i s pojedinim baltičkim zemljama.

Ne bismo li se i dalje trebali oslanjati na Njemačku?

-Mislim da ne. Nas je u povijesti skupo koštalo slijedili Nijemce. U Drugom svjetskom ratu to nas je odvelo u propast. Danas moramo voditi razboritu politiku, a ne slijepo slijediti jednu silu. Svakako trebamo surađivati s europskim partnerima, ali moramo izgraditi svoj način razmišljanja i imati vlastiti stav. Koliko god ljevičari prezirali Viktora Orbana, njegov se glas ipak čuje u Europi, iako je Mađarska relativno mala članica. Ja sam više za Europu jakih nacionalnih država, a ne centraliziranu federalnu Europu kakvu želi Njemačka. Konzervativci su uvijek protiv nagomilavanja političke moći na jedno mjesto.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: