SDP-ova OPERACIJA:Kako pridobiti Orah i Josipovića u koaliciju

Trend is friend – u šali je u nedjelju član vodstva Socijaldemokratske partije Hrvatske prokomentirao rezultate posljednjih anketa koji su pokazali da se Kukuriku-koalicija potpuno približila HDZ-u i Domoljubnom savezu pod vodstvom Tomislava Karamarka.

Dan kasnije raspoloženje među suradnicima Zorana Milanovića malo je splasnulo kad su saznali da su u IDS-u ponovno odgodili donošenje odluke o pristupanju Vladinoj koaliciji. Iako su uvjereni da će Boris Miletić popustiti i potpisati sporazum, osjećao se nemir.

“Kad bi IDS odustao, to bi loše odjeknulo kod naših birača”, glasio je komentar.

Ali Milanović i njegovi kompanjoni zasad mogu biti zadovoljni. Rejting je u uzlaznoj fazi, ekonomski pokazatelji više nisu depresivni, a iza kulisa Kukuriku-koalicija se pokušava popuniti još ponekom strankom.

Što je nedavno podržao i Miletić u pledojeu u prilog o ujedinjenoj ljevici: “Volio bih vidjeti sinergiju svih stranaka kad je u pitanju rješavanje najvažnijih problema u Hrvatskoj. Nažalost, nismo još naučili kao društvo donositi dugoročne strategije koje se neće mijenjati sa svakom Vladom. S obzirom na okolnosti, mislim da potpuno ujedinjenje ljevice u Hrvatskoj nije realna opcija u ovom trenutku”, kazao je šef IDS-a.

U stvarnosti u SDP-u još nisu odustali o Mirele Holy i Oraha, iako znaju da je njezin odnos sa Milanovićem možda i nepovratno narušen. Ali nedavno je Peđa Grbin u Glasu Istre nagovijestio da na Iblerovu trgu još vjeruju kako se njihova nekadašnja ministrica zaštite okoliša na kraju ipak može predomisliti.

Napokon o tome je bio jasan i Gordan Maras, ministar poduzetništva i član Milanovićeva unutarnjeg kruga, koji je na pitanje bi li Kukuriku-koalicija prihvatila Laburiste (to je gotova stvar) i Orah, dao precizan odgovor kako su “sve opcije koje su sklone da se podrži da se ova država razvija u normalnom smjeru i postane normalna europska zemlja, a ne zemlja gdje će se tražiti 'jugofili' po Hrvatskoj – ulaze u opciju”.

Dakle, nije se potpuno odustalo od “Opcije Holy”, samo što je ona toliko bijesna na Milanovića da su u SDP-u procijenili kako je bolje da premijerova ekipa proba odraditi posrednički posao.

“Zoran više nije u tome, ali neki njegovi suradnici komuniciraju s Mirelom. Unatoč svađama bilo bi dobro da nam se pridruži. Ovako će nam uzeti nešto glasova, a Orahu to svejedno neće pomoći”, pojasnio je član Predsjedništva SDP-a.

Vjerojatno je u pravu. Orah u anketama još dobiva 5-6 posto, ali to je samo nekoliko milimetara iznad praga, a trostruko manje nego prošle jeseni, kad su osvajali 17 posto i u jednom trenutku pretekli SDP. Dok se približavaju parlamentarni izbori, vidljivo je da će u Orahu smatrati uspjehom osvajanje svakog mandata u budućem sazivu parlamenta.

Ako neće Mirela Holy, postoje li izgledi da se Kukuriku-koaliciji u zadnji čas pridruže Ivo Josipović i njegova stranka Naprijed, Hrvatska? Ipak je Josipović prije manje od pola godine osvojio milijun glasova na predsjedničkim izborima i sigurno još može računati na dio tadašnje podrške.

Ali, ništa od toga, rekli su mi i u SDP-u, a i Ivo Josipović.

“On će dobiti jedan posto glasova i ispasti najveći gubitnik”, prognozira član SDP-ova vodstva.

“On ne može podnijeti Milanovića, smatra ga glavnim krivcem za gubitak izbora za predsjednika Republike. To, naravno, nije točno, ali Josipović nikako nije u stanju uvidjeti vlastite greške koje su ga koštale poraza”, rezonirao je drugi SDP-ovac, u ne tako davnoj prošlosti blizak Pantovčaku.

Slučajno ili ne, ali kad smo razgovarali u ponedjeljak poslijepodne, bivši je predsjednik, a da nisam spomenuo što se govori u SDP-u, samoinicijativno odlučio demantirati da njega i nekadašnju stranku opterećuju personalni sukobi.

“Među nama nema svađa, međutim isto tako ne vidim mogućnost da zajedno nastupimo na izborima. To ne znači da smo neprijatelji. Jednostavno mislim da su točne analize koje pokazuju da ljevica ima veće izglede pobijediti ako na izborima nastupimo u dva bloka i na taj način pokupimo skoro sve glasove našeg biračkog tijela”, objasnio je Ivo Josipović.

Dojam je da Josipović očekuje glasove razočaranih SDP-ovih birača. Djelomično i na temelju reakcija s terena – približno 40 posto onih koji se uključuju u Naprijed, Hrvatsku donedavno su bili članovi Socijaldemokratske partije.

Ali dojam je i kako Ivo Josipović, kao real-političar, shvaća da bi na izborima mogao loše proći. Osim što će izraziti gorčinu slabim medijskim interesom za svoju stranku (skoro nitko nije obratio pozornost na prijedlog zakona koji spašava dužnike u francima, požalio se), neočekivano je pokazao kako računa i s mogućnosti lošeg rezultata:

“Naša stranka će preživjeti čak ako ne osvojimo nijedan mandat. Ovi izbori predstavljaju početak našeg rada i sigurno se ne namjeravamo predati, što god se desilo. Ali na izbore ćemo u koaliciji s nekim regionalnim strankama, a ne Kukuriku-savezom”, izričito će Josipović.

Varijanta o dva lijeva bloka koju je spomenuo ima uporište u izborima od 3. siječnja 2000. kad je dotadašnja opozicija odnijela uvjerljivu pobjedu kroz koalicije SDP-HSLS i HSS-HNS-LS-IDS.

Za razliku od trećesiječanjskih izbora, sve ukazuje da Kukuriku-koalicija ovaj put neće imati adekvatne partnere na lijevom centru i upravo zbog toga Milanović još ne odustaje od ideje o proširenju Kukuriku-koalicije. Želi uzeti svaki glas jer sada je sve jasnije ono što se naslućivalo posljednjih mjeseci. Vladin savez se vratio u igru i sada je jako blizu HDZ-u i desničarskoj Domoljubnoj koaliciji.

Na kraju krajeva Milanović je na svojoj koži osjetio kakve mogu biti posljedice kad se izbjegava formiranje koalicije sa srodnim strankama.

Na izborima 2007. SDP je dugo bio u uvjerljivom vodstvu koje je u lipnju iznosilo desetak posto prednosti ispred HDZ-a. Ali u iduća četiri mjeseca situacija se promijenila i u listopadu su Milanovićeva i Sanaderova stranka bile izjednačene da bi na izborima prilično uvjerljivo trijumfirao HDZ koji je osvojio 66 zastupničkih mandata, a SDP 56. Sve bi, međutim, bilo drukčije da je lijevi centar (koji je ukupno dobio 44 posto glasova) formirao predizbornu koaliciju – pokazalo se kako bi zajedno SDP, HNS i IDS imali 66, a HDZ 63 mjesta, što znači kako Sanader ne bi drugi put postao premijer.

Iako je izgubio, argument koji je Milanoviću išao u prilog bio je podatak o pobjedi u šest od deset izbornih jedinica, što je ukazivalo da je Socijaldemokratska partija ponovno stekla široku podršku među građanima.

Poraz je bio rezultat vlastitih pogrešaka. Ljubo Jurčić ušao je u kampanju s lošom inicijativom uvođenja poreza na kapitalnu dobit, a Milanović ga je bezrezervno podržao. Jedan od temelja kampanje je izbjegavanje priča o novim nametima, čak ako za njih postoji opravdano pokriće, a u SDP-u su to ignorirali. S druge strane, HDZ-ova Vlada je građanima omogućila povoljan otkup dionica i, unatoč njihovoj precijenjenoj vrijednosti, kod 200.000 stanovnika stvoren je dojam kako su bogatiji nego prije.

“Nisam o tome razmišljao, ali imate pravo”, rekao je član vladajućeg saveza na moju opasku kako ankete pokazuju trend iz 2007., ali s promijenjenim ulogama. Tada je SDP imao značajnu prednost, ali negdje u ovo vrijeme HDZ se počeo približavati, a sada socijaldemokrati i saveznici počinju dostizati Karamarka i ekipu. Daleko je to od razloga za optimizam, ali barem je manje razloga za pesimizam.

Usto su se u SDP-u odlučili okrenuti ulijevo. Oni koji znaju kako razmišlja Milanović sa sarkazmom su popratili najavu njegove ideološke metamorfoze, ali što je, tu je: Antun Vujić prošli je tjedan gotovo bez rasprave od članova Predsjedništva SDP-a zadužen za izradu nove socijaldemokratske strategije.

Vujić se iz aktivne politike povukao jer je procijenio da je potpuno nekompatibilan s Milanovićem, kojega nikada nije podržavao u ulozi lidera SDP-a, a sad ga je ovaj potvrdio za neformalnog stranačkog ideologa.

Sudeći po reakciji iz vrha SDP-a, Milanović ima podršku za ovakav zaokret:

“Mi smo ljevica po defaultu i toga se ne trebamo sramiti. Većina nas ima očeve i majke koji su bili radnici ili težaci, i potječemo iz obitelji koje nisu bile bogate. Zato ne možemo biti politički predstavnici bogataša jer oni nisu svijet iz kojeg smo potekli, niti zagovaramo iste vrijednosti. Ovdje ne mislim isključivo na nas iz SDP-a koji smo u Vladi ili Saboru, nego jedan širi krug ljudi koji je blizak našoj filozofiji. Uzmite kao primjer Borisa Vujčića, guvernera Hrvatske narodne banke. Vujčić bi sa svojim znanjem i vještinama bez problema mogao voditi PBZ ili Reiffeisen banku, ali on radi u HNB-u i brine se o stabilnosti nacionalnih financija, znači o općem dobru”, drži član Predsjedništva SDP-a koji nije Milanovićev intimus.

I tako SDP definitivno skreće ulijevo, a tako će izgledati i strategija Kukuriku-saveza.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: