PAMETNI STROJEVI

UMJETNA INTELIGENCIJA:Spas ili prijetnja?

U Silicijskoj dolini 150 tvrtki radi na razvoju umjetne inteligencije. Novi softveri mogu oponašati rad ljudskog mozga i prepoznavati emocije. Je li vrijeme da se zabrinemo?
 Getty Images








Negdje pri kraju “Bladerunnera”, jednog od najvećih sf-filmova svih vremena, Roy Batty, odbjegli replikant generacije Nexus 6, dolazi na najviši kat korporacije Tyrell kako bi upoznao svog tvorca.

Scena je to od koje se i danas, 33 godine kasnije, ledi krv u žilama.

Batty je android, umjetna inteligencija usađena u industrijski uzgojeno tijelo, s rokom trajanja ograničenim na četiri godine. Njegov izumitelj, bioinženjer i genetičar, dr. Eldon Tyrell, svojevrsni je vladar mračne budućnosti koju je u romanu “Sanjaju li androidi električne ovce” još 1968. zamislio Philip K. Dick. Poludjeli replikant, i sam na samrti, Tyrella prvo ljubi, pa mu rukama drobi glavu i prstima kopa oči. Doktor ga pita zašto mu to radi.

- Zato, oče, jer želim još života, kaže mu.

Najmoćniji ljudi svijeta, predvodnici tehnološkog razvoja i znanstvenici u strahu od onog što danas Roy Batty simbolizira. Superirornu inteligenciju, stvorenu od naše ruke, ljutitu i s jednim ciljem: da nas zdrobi. Što će se dogoditi ako AI kao Dickovi replikanti odmetne, ili Asimovljevi roboti (Ja, robot, 1950) dođe u konflikt sama sa sobom? Hoće li nas kao Skynet(Terminator, 1984) eliminirati ili će nas porobiti i eksploatirati (Matrix, 1999)?

- Razvoj potpuno neovisne umjetne inteligencije značit će kraj ljudske rase, siguran je Stephen Hawking, koji je o svojim strahovima pričao u svibnju na Zeitgeist konferenciji u Londonu. Hawking, jedan od najbriljantnijih umova današnjice siguran je da će kompjuteri sa snagom svoje AI (termin Artificial Inteligence skovao je 1955. godine danas pokojni znanstvenik John McCarthy) ljude prestići u sljedećih stotinu godina.

- Kad se to dogodi, moramo se osigurati da su naši ciljevi jednaki njihovima, kaže Hawking. Smatra da naša budućnost ovisi o tome hoćemo li imati mudrosti da je ukrotimo.

- Iako smo zabrinuti tko će ju kontrolirati, pitanje je možemo li to uopće?

Hawking nije jedini koji se brine. Bill Gates, osnivač Microsofta i najbogatiji čovjek na planetu, također smatra da je se moramo čuvati. Elon Musk, biznismen superstar i izumitelj koji je osnovao PayPal, Zip2, Tesla Motors i SpaceX, boji se, kaže da je razvoj AI-ja trenutačno najveća egzistencijalna prijetnja čovječanstvu.

Dok to govori, u Silicijskoj dolini najmanje 150 startupova radi na njenom razvoju, prenosi Financial Times.

Umjetna inteligencija sveti je gral IT industrije. Ujedno i crna rupa za novac ulagača, tvrde skeptici. Grozničava potraga za njom često je neracionalna i skupa, ponekad je prevara, a često ne vodi nigdje. Isto je strahom od pametnih strojeva. Kroz desetljeća mnogi su filmovi, knjige, stripovi, umjetnička djela i znanstveni radovi tematizirali ovu fobiju. Međutim, kad u kratkom vremenu od nekoliko mjeseci, relevantni mislioci, poslovnjaci vizionari i multimilijarderi izražavaju ovako ekstreman stav, znači da smo vrlo blizu stvarnom napretku.

Čak i trezveni, poslovično hladni The Eco­nomist tvrdi da svjedočimo zori pametnih strojeva. Uostalom superkompjutere, piše taj magazin u broju od svibnja, danas nosimo u svojim džepovima, a ne prođe ni dan, a da netko ne izvijesti o razvoju novog robota, još bržeg, jačeg i boljeg od onog iz prošlog tjedna.

Prvi i najvažniji korak već se dogodio: strojevi su zbog rapidnog razvoja tehnologije uspjeli rudimentarno kopirati neurone u ljudskom mozgu i uz obradu goleme količine podataka sami sebe uče obavljati pojedine zadatke. To se zove machine learning.

I to nije budućnost niti je stiglo iz nekog američkog kino hita, već je realnost, sadašnjost. Economist nabraja: Deep Blue, tituliran kao prvi superkompjuter, još je 1997. u regularnom vremenu pobijedio svjetskog prvaka Garya Kasparova u šahu, DeepFace, Facebookov algoritam koji je predstavljen lani, prepoznaje ljudsko lice na fotografijama u 97 posto slučajeva, iPhoneova aplikacija Siri stvara dojam da možemo ravnopravno razgovarati sa svojim smartphoneovima, a Googleov Translate uskoro će ukinuti potrebu za učenjem stranih jezika. Ili barem za prevoditeljima.

Ovdje nije riječ o inteligenciji koju definira potpuno autonomno odlučivanje, nego o specifičnim usko verziranim zadaćama koje strojevi samostalno obavljaju bolje od ljudi. Kasparov ima viziju u kojoj timovi ljudi i algoritama koje on naziva centaurima, ustvari rade zajedno i postaju moćniji nego ikad prije. Kao kad liječnici pomoću strojeva eliminiraju ljudsku pogrešku u dijagnostici raka, ili program koji prepoznaje ljudski govor milijunima nepismenih u zemljama trećeg svijeta omogućava da ravnopravno koriste internet. Ili automobili na autopilotu. Ili digitalne tajnice koje će bolje od svojih ljudskih vlasnika moći odabrati temu njihovog sljedećeg doktorskog rada.

Već sada deset posto pretraga na Baiduu (kineska web tražilica) obavlja se glasovnim naredbama. U idućih pet godina taj će broj skočiti na 50 posto. To je moguće zahvaljujući softveru koji prepoznaje ljudski govor.

Korak unaprijed je i razvoj aplikacije Magic, koja je prema Business Insideru već sad teška 40 milijuna dolara, a koja ispunjava želje poput duha iz boce. Korisnik putem chata naruči banane, jogurt i recimo smrznutu pizzu, Magic je u roku nekoliko trenutaka pronalazi na najbližoj lokaciji, predlaže cijenu, skida novac s računa i organizira dostavu namirnica. Isto je sa starinskim Harley Davidsonom, ili nekim komadom odjeće. Ustvari bilo čime, dok god to, kako kaže Magicov moto, nije ilegalno.

Future Apps je pak razvio Amy, prvog chat robota za iPhone i iPod Touch. Riječ je o potpuno funkcionalnoj AI chat personi koju se može pitati što je život (život je suprotan od smrti, odgovara). Amy govori engleski, njemački, francuski, njemački, španjolski i talijanski.

Svojevrsni AI pokušava razviti i moskovski startup Circle of life koji se uključio u lukrativni novi trend digitalnih pokopa (digital death management). Kako mi je telefonom objasnila osnivačica projekta Natalia Shipilova, osim što planiraju otvoriti muzeje u kojima će se instalirati tzv. digitalni spomenici, u COL-u pokušavaju isprogramirati umjetnu inteligenciju koja će samostalno od materijala koji ustupi rodbina pokojnika ili što o pokojniku prikupe putem društvenih mreža – samostalno stvoriti priču za taj muzej, kroz spomenar, audio ili video isječke.

- Želimo kreirati program koji će umjesto vas skupiti sve što može o vama i sam prepričati vaš prošli život, govori Natalia.

Startupovi poput ovih niču kao gljive diljem svijeta.

Wired izvještava kako će već idućeg ljeta biti spremna Affectiva, emotivni AI koji će putem, recimo iPada, kamerom snimati emotivne reakcije korisnika u stvarnom vremenu. Uoči li na vašem licu da se, dok gledate horor seriju, previše bojite ili ste nezainteresirani za radnju, automatski će izrezati scenu ili je premotati unaprijed. Affectivu koja je developerima ponuđena besplatno u ovom smjeru razvija Portal Entertainment iz Londona a ideja je bazirana na softveru Affdex koji čita izraze ljudskog lica. Baš poput Voight-Kampff testa kojim istrebljivači u gorespomenutom “Bladerunneru” pokušavaju raspoznati replikante poput Roya Battya. Startup je niknuo u laboratorijima MIT-a i već ga je koristila mreža CBS da procijeni sviđaju li se tv-serije njihovim gledateljima. Osim u komercijalne svrhe Affectiva može koristiti i u medicinske, primjerice kod djece s autizmom. Affdex, pokretački algoritam operira na bazi od 11 milijardi podataka koji su skinuti s 2,8 milijuna ljudi iz 75 zemalja.

- To je sasvim dovoljno podataka da se ljudske emocije pravilno očitaju. I ne samo to, nego da ih dekodiraju. Da nam ih pravilno protumače kad mi ne možemo - govori Rana El Kaliouby, jedna od tvoraca. Zanimljivo, preteča na čijoj bazi ovaj softver radi, stvoren je kasnih 70-tih.

Najveći američki proizvođač čokolade Hershey’s sofver testira na video displejima u svojim prodavaonicama. Ako se nasmijete ekranu, dobijete besplatnu čokoladu. Startup OoVoo, konkurencija Skypeu, Affectivu je uključio u svoj video chat i sada može tumačiti emocije korisnika. Sve što nam može koristiti može se i zloupotrijebiti. Moćni kompjuteri imat će, smatraju u Economistu, sposobnost da istovremeno motre milijarde razgovora i iz njih u sekundi izvuku baš onaj koji je protudržavan, opasan po režim, vlast, narod, tiranina. Za one koji ne vjeruju u teorije zavjere ili Wellesovog Velikog brata, evo druge, puno realnije činjenice: automatizacija, koja je samo korak prema AI, već sada stvara višak ljudske radne snage.

Istraživači s Oxforda Carl Benedikt Frey i Michael Osborne 2013. godine publicirali su prilično ozbiljan znanstveni rad u kojem predviđaju da će polovicu svih poslova u SAD-u do 2033. godine ljudima oteti strojevi. Unutar 700 različitih zanimanja koje su proučili, Frey i Osborne izolirali su recepcionare, odvjetničke vježbenike, prodavače u trgovinama, taksiste i noćne čuvare kao one kojima odmah prijeti izumiranje.

Tu su i skladištari, urari, knjižničari, ali i profesionalni fotografi i novinari. Pa čak su i programeri, koji algoritme što prijete ljudskim poslovima kodiraju, u opasnosti. Strojevi će unutar 50 godina programirati bolje od ljudi koji su ih izumili. Tehnološka nezaposlenost (termin je još 1930. skovao John Maynard Keynes) već se događa. Robotizirano je deset posto svih proizvodnih procesa na svijetu, a do 2025. godine broj će porasti na 25 posto. Računica je jednostavna. Varioc stoji 25 dolara na sat, a pametna robotska ruka koja to radi umjesto njega samo 8 dolara.

- Razvoj umjetne inteligencije je prizivanje demona, ustvrdio je Elon Musk lani u listopadu na predavanju na MIT-u u Massachusettsu. Filozof Nick Bostrom s Oxforda AI je stavio uz bok asteroidima i nuklearnim ratovima kao najveću prijetnju ljudskom postojanju. Slično misli i Lord Rees s Cambridega, bivši ravnatelj najznačajnije Britanske znanstvene institucije Royal Societyja.

- Uređaji oko nas svakim su danom sve inteligentniji, ali imi postajemo inteligentniji koristeći ih. Rizici koji se vežu uz AI slični su rizicima koji su se vezali uz pojavu novih tehnologija, kao nuklearne. Mislim da je strah vezan uz način na koji ćemo je koristiti, a ne uz tehnologiju kao takvu, kaže Tomislav Šmuc, znanstvenik s Instituta “Ruđer Bošković”.

Google, Microsoft, Amazon i brojni drugi IT divovi ulažu golema sredstva u razvoj IT-a. Ne žele toliko stvarati novu vrstu umova koliko žele ukloniti potrebu za starima. Plan je da zadatke koje je dosad mogao rješavati samo ljudski um pretvore u nešto što mogu i strojevi.

Uostalom Google je lani platio 400 milijuna dolara za startup DeepMind, za koji je bio zainteresiran i Mark Zuckerberg, a u koji je u ranoj fazi ulagao i Elon Musk. DeepMind su prije četiri godine osnovali trojica prijatelja s neobičnim idejama, a lani su na Cambridgeovu Cumputer Laboratory proglašeni tvrtkom godine. Demis Hassabis, Shane Legg i Mustafa Suleyman su zapravo stvorili neuronsku mrežu koja samostalno uči kako igrati video igre na način na koji ih igraju ljudi.

Zašto je to važno? DeepMind bi u konačnici mogao oponašati kratkotrajnu memoriju ljudskog mozga. IBM istovremeno nastavlja s razvojem Watsona - kompjutera koji je još 2011. pobijedio najbolje igrače kviza Jeopardy. Novi plan: osvojiti tržište medicine. Watson naime želi brže i preciznije iščitavati medicinsku dokumentaciju pacijenata od bilo kojeg liječnika.

U razgovoru za Globus na prošlotjednoj Shift konferenciji u Splitu Mike Butcher, jedan od urednika Techcruncha, kaže kako mu je Watson trenutačno najzanimljiviji projekt vezan uz AI.

- Ljudi iza Watsona razvijaju tzv. cognitive computing do te mjere da stroj može smišljati vlastite recepte za jela. I to je stvarno čudesno, kaže Butcher.

Ovakva vrsta tehnologije probija se i u medije. Redakcija Forbesa, poslovnog časopisa, koristi program koji za novinare odrađuje pisanje financijskih izvještaja, a portal Mashable koristi aplikaciju Velocity koja za urednike bira priče za koje postoji statistički najveća vjerojatnost da budu viralne (da se čitaju i dijele na internetu).

Tvrtke poput Googlea ili Facebooka posjeduju goleme količine podataka koje su proizveli njihovi korisnici. Milijarde mailova, povijesti pretraživanja, zabilježene online kupovine, tone fotografija i video isječaka pregledanih ili dijeljenih. Iako na prvu izgledaju beskorisno, inženjeri u tim kompanijama znaju koliko su oni važni. I puno bitnije: za kompjutere oni uopće nisu toliko golemi. Osnaženi kvalitetnim algoritmima (koji se definiraju kao samostalni setovi operacija) kompjuteri u tim oceanima podataka mogu prepoznavati korisne uzorke, pravila i kategorije.

I upravo je spomenuti DeepFace impresivni rezultat takvog razmišljanja. Facebookov algoritam prepoznaje lica na fotografijama, čak i kad su samo djelomična ili loše osvijetljena. A to je razina jednaka onoj na kojoj tuđa lica prepoznajemo i mi ljudi. Microsoft pak razvija Cortanu, digitalnog osobnog asistenta koji svojem vlasniku može uočiti i objasniti razliku između fotografija Pembroke velškog korgija i Cardigan velškog korgija (oba su umiljati psi lisičjih ušiju žutosmeđe boje, s bijelim mrljama. Doslovno su jednaki).

Zemlje poput Britanije i SAD-a koriste ove alate za prepoznavanje lica s tjeralica na granicama, piše The Economist. Google je već 2012. razvio program koji samostalno razlikuje video isječke u kojima su ljudi, od onih u kojima su mačke.

No to je samo početak trenda. Znanstvenici sa Stanforda, Andrej Karpathy i Li Fei Fei nedavno su publicirali rad o kompjuterskom sistemu koji će ne samo moći prepoznavati što je na fotografiji nego i sve što je na svakom njenom dijelu. Primjerice na fotografiji jela na stolu moći će izdvojiti tanjur s hranom, čašu vina, vilicu, nož i žlicu.

A to automatski usavršava tražilice Googlea ili Yahooa pa ne čudi stoga što se u ovakve projekte ulaže golema količina novca.

U nešto daljoj budućnosti raspoznavanje okoliša moglo bi navigirati robote da razlikuju rute po kojima automatski voze automobile, da se snalaze na bojištu i slično.

Međutim, postoji razlika između toga da automobil samostalno savršeno odvozi unaprijed programiranu rutu, i toga da automobil sam smišlja kud bi se htio voziti.

Pitanje umjetne inteligencije dotaknuli smo u Globusu kroz priče o hrvatskom IT-ju. Matija Kopić, osnivač i suvlasnik tvrtke Farmeron, čija aplikacija pomaže velikim američkim farmerima da bolje hrane i muzu svoje krave, prije koji mjesec objasnio mi je kako su podaci i njihova analiza neprocjenjivo blago. Uostalom i sam Farmeron dizajniran je tako da kao program nastao na golemoj količini podataka koje emitira svaka megafarma, odlučuje brže, kvalitetnije i preciznije od ljudi koji farmom upravljaju.

- Izbaciti čovjeka iz te jednadžbe u potpunosti, bilo bi nehumano, ali Farmeron želi i moći će ispravljati sve loše odluke koje ljudi u proizvodnji mlijeka donose. Naše odluke bazirane su na temelju stvarnih podataka, a ne na intuiciji ili osjećaju. Želimo greške svesti na minimum, rekao mi je. Farmeron je danas jedan od svjetlijih primjera hrvatskog IT-ja. Već sada Kopić ‘upravlja’ s milijun krava u SAD-u.

- Mislim da je kriva percepcija da se nove tehnologije ne koriste u Hrvatskoj. Smatram da je ICT sektor jedan od najpropulzivnijih dijelova naše industrije - kaže Šmuc.

O nečem sličnom razgovarao sam i s inženjerima FER-a u Zagrebu kad smo nedavno radili priču o NAO humanoidnim robotima s kojima rade na Zavodu za automatiku i računalno inženjerstvo.

Između ostalog NAO robote naučili su igrati križić-kružić.

Ali naučili do te mjere da roboti, inače ne pretjerano sofisticirani komadi senzora, elektromotora i plastike, nisu mogli izgubiti. Tek kad su djeca na raznim znanstvenim sajmovima počela plakati jer nisu mogla pobijediti NAO, inženjeri su algoritme prilagodili odnosno, kako su mi objasnili: malo smo ih poglupili da bi djeca bila sretnija.

Zvuči beznačajno, ali DeepMind zaradio je bogatstvo jer su mašine naučili da igraju legendarne Space Invaderse najbolje na svijetu.

Sve ovo samo su maleni koraci na putu prema potpunoj umjetnoj inteligenciji, dakle prema stroju ili programu koji će samostalno razmišljati, zaključivati i donositi odluke. Skeptici kažu da smo od pravog AI-ja udaljeni stoljeće ili više, ako je njegov razvoj uopće moguć.

Zašto su onda vodeći ljudi industrije zabrinuti?

Economist postavlja tezu kako desetljeća ozbiljnog analiziranja ljudskog mozga još nisu pokazala rezultat koji bi dokazao da mozak isto tako nije samo obična mašina, koja je sastavljena od atoma koji zapravo poštuju osnovne zakone prirode. Drugim riječima nije dokazana ta iskra života koja bi ga pokretala, misteriozna pokretačka snaga ili ako baš želite Bog. Što pak daje za pravo onima koji kažu da se ista takva “mašina” može umjetno proizvesti odnosno replicirati.

Arthur C. Clarke rekao je da se svaka napredna tehnologija ustvari ne može razlikovati od čiste magije. Umjetna inteligencija ili njeni sinonimi poput pametnih strojeva ili mašina koje uče za laike dijelom su magija, baš kao i ljudski mozak.

Profesor Joe Weizenbaum, koji je život posvetio kompjuterima još je 1960-ih rekao da se umjetnoj inteligenciji ne može vjerovati jer nema empatiju ni osjećaje kao što je ima čovjek. Pa opet sve aplikacije i softveri koji se danas razvijaju rade upravo suprotno: donose preciznije odluke od čovjeka upravo zato što ih baziraju na realnim brojkama, a ne emocijama.

- Jedan od najvećih znanstvenih izazova našeg doba je da razumijemo kako funkcionira ljudski mozak i otkud dolazi ljudska inteligencija. Sa umjetnom inteligencijom imamo priliku stvoriti novu generaciju aplikacija koje su još prirodnije, vrednije i korisnije - zaključio je Mark Zuckerberg predstavljajući prije dva dana svoj Moments, aplikaciju koja prepoznaje lica vaših prijatelja na Facebooku i omogućuje da ih dijelite s njima samo jednim klikom miša.

Facebook je jedna od kompanija koja naprosto obožava razvijati takve AI aplikacije. Pritisnuti trendovima i novim društvenim mrežama stalno moraju napredovati, a izlaz vide upravo u takvim, kognitivnim nadogradnjama.

Jan Šnajder, znanstvenik sa FER-a, smatra kako je AI polučila konkretna rješenja bez kojih bi nam život bio teži.

- Kad govorimo o umjetnoj inteligenciji, govorimo o jakoj i slaboj vrsti. Jaka bi imala sposobnosti usporedive s ljudskima, i ako je uopće moguća, od nje smo vrlo daleko, te ovisimo o spoznajama iz neuroznanosti i kognitivne znanosti, kaže Šnajder dodajući da se 'slaba' AI pak bavi konkretnim inženjerskim problemima čije rješavanje nam olakšava svakodnevicu. I to je većina stvari o čijem razvoju sada pišemo. Šanajder nabaraja niz istraživačkih projekata na tom području: FER radi na robotima, računalnom vidu i obradi prirodnog jezika.

- Nemojmo biti naivni, treba biti jasno da znanost košta. Ako želimo vrhunske rezultate, onda u znanost treba ulagati. Tu smo na začelju EU. Ako se nešto hitno ne poduzme, šteta će biti nepopravljiva, kaže.

Gdje vidi budućnost razvoja?

- Umjetnu inteligenciju razvijati ćemo kao alat koji će proširivati naše fizičke i kognitivne sposobnosti. Implikacije na društvo bit će ogromne. Ako bude popraćeno odgovornim društvom, omogućit će nam veliki napredak i nove spoznaje. Što se stvarne, jake umjetne inteligencije tiče, tu sam skeptik. Ne znam je li to ostvarivo.

Njegov kolega Tomislav Šmuc tvrdi da je utjecaj tehnologije već sada ogroman.

- Možemo reći da će budući život na zemlji biti više određen tehnološkom evolucijom, a manje prirodnom. Čovjek u ovom obliku neće biti kraj evolucije i ne znamo kako ćemo izgledati za 50 ili stotinu godina, kaže Šmuc.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 06:14