Djelo arhitekta Nenada Fabijanića sa suradnicima pobjednički je rad natječaja za Spomenik domovini koji će se urediti na potezu između Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog i zagrebačkog Gradskog poglavarstva. Bit će to mjesto, kako je najavio gradonačelnik Milan Bandić, na kojem će strana izaslanstva moći odati počast žrtvama za slobodu domovine kroz povijest. I spomenik koji će obilježiti borbu hrvatskog naroda za slobodu i neovisnost.
Spomenik se sastoji od dva objekta: Zida boli, Oltara - menze i Portala - paviljona, koji zajedno čine mjesto oficijelnog, protokolom reguliranog ceremonijala odavanja počasti. Od sjevera prema jugu redaju se Oltar i Portal, povezani u cjelinu opločenom platformom, te Zid boli, na odmjerenoj distanci od njih. Bočno kompoziciju uokviruje zid od guste živice šimšira. Sve uz mirne površine travnjaka. Diskretno je, kako piše u opisu projekta, uključen i motiv vode, koji korespondira s vodenim parterom parkovnog poteza i fontanama posred Ulice Hrvatske bratske zajednice.
Urbani identitet
- Prilikom nastanka projekta najvažnije nam je bilo da je ovdje riječ o mjestu jakog urbanog identiteta Zagreba i Hrvatske. Moji suradnici i ja našim se radom s ponosom identificiramo da smo pripadnici mjesta i kulture ove zemlje - istaknuo je N. Fabijanić.
Zid boli u ovom projektu inspiran je autentičnim Zidom boli, nastalim tijekom Domovinskog rata i srušenim 1993. godine, koji se sastojao od 13.600 crvenih i crnih opeka s imenima poginulih branitelja. Ovdje je postuliran kao središnji hrvatski spomenik žrtvama rata i pobjedi, odnosno hrvatskoj državi, kao njihovu rezultatu i ostvarenju. Oblikovan je od prozirnih opeka od visokovrijednog stakla.
“Zid boli simbolizira svjetlo, koje spaja prošlost - smisao i veličinu žrtve - te budućnost - društva i države, omogućene žrtvom i pobjedom”, stoji u opisu projekta.
Asocira na oltar
Portal ima pojednostavljenu i monumentalnu formu Vrata, izvedenu iz uzora povijesnih gradskih vrata i trijumfalnog slavoluka. Može se tumačiti i kao nova gradska vrata, koja spajaju metropolsko središte u Trnju sa starim središtem u Donjem gradu. Kompozicijski povezan s Portalom, Oltar sadrži asocijaciju na oltar spomenika na Medvedgradu, ali i na crkvenu menzu. Upućuje na memorijalnu i sakralnu funkciju. Sadrži ukošenu gornju površinu, primjerenu ritualu polaganja vijenaca, a ima i citate hrvatske himne. Spomenik svojim prostranošću osigurava prostor za ceremonije te različite manifestacije i priredbe. Autori tima Fabijanić predlažu za trg i novo ime - Trg Republike.
U nastanku projekta razmatrani su urbanistički, arhitektonski i simbolički aspekti s obzirom na mjesto, urbani kontekst, arhitektonski identitet sredine. Širi je kontekst lokacije prostor centralnog područja Trnja, namijenjen središtu Zagreba 20. stoljeća. Taj je prostor i velika reprezentativna osovina ili nastavak istočnog kraka povijesne Zelene potkove trgova Zrinskoga, Strossmayera i kralja Tomislava. Realizacijom projekta taj dio grada, koji je sada ledina i parkiralište, ima potencijal postati metropolsko središte.
Nagrađeni radovi
Drugu nagradu na natječaju podijelili su radovi tima Arhitektonski biro Turato i tima Alem Korkut, Mia Roth Čerina i Tonči Čerina. Treća nagrada pripala je Marku Gugiću. Pisano priznanje dobio je rad studija Marina projekt, Nikole Bašića, a također i rad koji potpisuju Luka Vlahović, Miro Roman i Petra Tomljanović. Unutar stručne javnosti simpatije je odmah izazvao projekta studija Turato, dok je kao “drugačiji” ili kao atraktivan percipiran projekt Ruža hrvatska arhitekta Nikole Bašića, koji bi vjerojatno izazvao odličan prijem kod šire publike.
Ipak, Zagreb se tradicionalno uvijek radije odlučivao za hladnije ili suzdržanije projekte.
Komentar Feđe Gavrilovića:
Poražavajuće, prikladnije za groblje Mirogoj
Stvaramo spomenike nacionalnoj državi u doba kada takve spomeničke vrste izumiru. U tom duhu su i svi prijedlozi spomenika domovini. Kao da se autori iz petnih žila trude na suvremen način prikazati romantičan koncept ‘domovine’. Rezultati su poražavajući - prvonagrađene gigantske izlomljene forme Nenada Fabijanića, tvrde, stroge i hladne, prikladnije su za artikulaciju nekog spomen-područja na Mirogoju negoli za prostor Vukovarske, koja od 1950-ih teži postati drugim centrom Zagreba.
Ovakve konstrukcije odbijaju šetače, sile ih na obilaženje područja spomenika i od njega stvaraju vječnog uljeza. Ovo je spomenik kome su ljudi nepotrebni.
Ni drugi autori nisu se uspjeli snaći. Grozim se pomisli kako bi izgledala golema vertikala Alema Korkuta, osmišljena bez imalo odgovornosti prema prostoru i vizuri grada.
Ovo ostvarenje, kao i Fabijanićevo, podsjeća na gorostasni i nezgrapni spomenik kojim je u 4. stoljeću, u suton Rimskog Carstva, car Konstantin pokušao održati iluziju da su najbolji dani te goleme političke tvorevine na Sredozemlju tek pred njom. Lasvegasovski light show Nikole Bašića nešto je manjih dimenzija, ali jednako napadan. Čini se da slutnja nemoći stvara afinitet ka golemom i spektakularnom.
Ono što smatram dobrim pokušajima osmišljavanja prostora su artikulacije s elementima parkovne arhitekture: ona Luke Vlahovića, Mire Romana i Petre Tomljanović, kao i ona biroa Turato. Spomenik je uspješan ako oko njega (a u ovim slučajevima i na njemu) buja život. Sve drugo što vidimo ovdje zapravo su nadgrobni spomenici.
Komentar Vedrana Ivankovića
Rad ukazuje na autorovo znanje i svijest
Prvonagrađeno rješenje jedino percipira složene urbanistističke probleme središnje gradske osi i Ulice grada Vukovara.
Riječ je o urbanistički zahtjevnom mjestu na križanju središnje gradske osi ‘Zrinjevac - Sava’ i jedne antologijske modernističke avenije. Prvonagrađeni rad rješenjem i prikazom, obuhvaćanjem gradskog ‘totala’, a ne samo spomenika kao artefakta ili pak uređenja javnog prostora, ukazuje na autorovo znanje, svijest i odgovornost. I ostali su radovi hvale vrijedni te bih u tom kontekstu posebno istaknuo rješenje autorskog tima Luke Vlahovića, Mire Romana i Petre Tomljanović.
Doprinos Idisa Turata referira se na neposredno graditeljsko naslijeđe i modularna obilježja koja poput nekih kohezijskih sila vladaju velikim ostvarenjima arhitekata Kazimira Ostrogovića i Marijana Haberlea u neposrednom susjedstvu.
Turato tako uvodi ‘tepih raster’, vjerojatno kao logičko-induktivnu razvojnu fazu svog novog pristupa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....