NIKAD VIĐENO

GRAFIKE IZ KABINETA LUJA XIV. Svjetski raritet koji se čuva u zagrebačkom muzeju

Ovi bakropisi i bakrorezi nalaze se u MUO od 1882., no tek sada se prvi put izlažu

U posjed vrijednih bakropisa i bakroreza iz druge polovice 17. stoljeća, koji potječu direktno iz zbirke francuskog vladara, ali i kolekcionara umjetnosti Luja XIV., Muzej za umjetnost i obrt došao je još 1882. Međutim, negdje od tada ove umjetnine nisu bile izlagane u javnosti niti kontekstualizirane, iako je riječ, kako tvrdi Anđelka Galić, voditeljica grafičke zbirke MUO, o “jedinstvenoj zbirci u ovom dijelu Europe”, koja je “raritetna i u svjetskim razmjerima”. Anđelka Galić je zajedno s Dubravkom Boticom s Katedre za povijest umjetnosti dugo radila na revalorizaciji zbirke, a rezultate ćemo moći vidjeti i na izložbi koja se pod naslovom “Arhitektura i performans: grafike iz Kabineta Luja XIV” otvara u ovoj instituciji danas. Od 150 grafika, koliko ih posjeduje Muzej, odabrale su 75 za izložbu, a sve prati i poveći katalog u kojem su pojedina djela opisana detaljno.

Prikazi spektakala

Arhitektura je u naslovu izložbe jer dio grafika prati izgradnju rezidencije “Kralja sunca”. Performans zato jer na nekima od njih možemo vidjeti, detaljno, gotovo fotografski vjerno, spektakularne svečanosti, vatromete, balove koje je ovaj vladar priređvao u Versaillesu. Često je takve pirotehničke spektakle za njega osmišljavao Charles Le Brun, za kojeg je Luj XIV. tvrdio da je “najveći francuski umjetnik svih vremena”, a po načinu na koji je pristupao spektaklu moglo bi se reći da je Le Brun bio svojevrsni pandan današnjeg event managera.

Upravo je Le Brun na dvor doveo jednog od poznatijih umjetnika razdoblja, čija djela možemo vidjeti i na zagrebačkoj izložbi Isräela Silvestrea. Na Silvestreovoj veduti iz 1682. prikazuje se izgled Versaillesa u godini kada je Luj XIV. preselio svoj dvor i državnu upravu u tu raskošnu rezidenciju. Vidljivi su i prizori iz svakodnevice, iz života dvora. Mnoge od tih grafika, naime, prikazivale su i žanr scene te se mogu uzeti i kao povijesni dokumenti jer događaje prikazuju vjerno. Rad, primjerice, Sébastiena Le Clerca prikazuje scenu užurbanog gradilišta s mnoštvom gestikulirajućih figura prilikom podizanja zabata na glavnom ulazu u Louvre. S druge strane, grafika Jeana Le Pautrea prikazuje izvedbu komedije-baleta Molièrea i Marc-Antoinea Charpentiera “Umišljeni bolesnik” u Versaillesu (praizvedena je u pariškom teatru Palais-Royal, no odmah nakon toga i u vrtovima vladara Luja XIV.). Silueta tzv. idealnog promatrača je ona Luja XIV.

Vladar i mecena

Bilo je važno dodvoriti se vladaru ako se željelo živjeti od umjetnosti. Naime, Luj XIV. prepoznao je važnost brendiranja francuske kulture kao dio želje za dominacijom i uz pomoć svog ministra Colberta obilno je financirao taj sektor, otvorio je akademije i znanosti i umjetnosti. Međutim, sve se odvijalo bez umjetničke slobode. Naime, radovi su trebali slaviti monarhiju i njega osobno u herojskim pozama. Kako je to trebalo izgledati, pokazuje i jedna od kompozicija na izložbi, s potpisom Gérarda Audrana prema Pierreu Mignardu, riječ je o mitološko-alegorijskoj kompoziciji koja slavi kraljevo pokroviteljstvo u znanosti i umjetnosti. Kako je cenzura bila vrlo jaka u to doba, zabranjivalo se i pisanje koje nije bilo kompatibilno politici monarhije, a pojedini su se crteži ili tekstovi koji nisu bili podobni označavali kao skandalozni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 19:05