Čak sedam barcelonskih zdanja Park Güell, Palau (Palača) Güell, Casa (Kuća) Milà-La Pedrera, Casa (Kuća) Vicens, Casa (Kuća) Batlló, Kripta Colònije Güell, Kripta i fasada Kristovog rođenja Svete obitelji) velebnog opusa slavnog katalonskog arhitekta Antonija Gaudíja (1852.–1926.) dio je UNESCO-va popisa Svjetske baštine. U njima se, smatra UNESCO, ogleda Gaudíjev "eklektični" i "vrlo osobni stil", koji je ovog jedinstvenog arhitekta zlatnim slovima zapisao među najznačajnije umjetnike i arhitekte vremena njegova vremena.
Ovih dana pak, ovom posvećenom katoliku čast je iskazao i Vatikan. Arhitekt kojega neki zovu "Božjim arhitektom", Vatikan je proglasio časnim slugom Božjim. Priznanje "herojskih vrlina" istaknutog arhitekta približilo je kandidaturi za kanonizaciju, piše BBC. Prema dekretu, koji je autorizirao sam papa Franjo, Gaudí se popeo na prvu od stepenica koje vode do beatifikacije.
2010. godine posvetu je primilo jedno od Gaudíjevih kapitalnih djela - Sagrada Familia (Sveta obitelj). Nedovršenu crkvu i jednu od najprepoznatljivijih svjetskih arhitektonskih građevina, posvetio je prethodnik pape Franje, Benedikt XVI., pripisavši joj pritom titulu bazilike (basilica minor).
Da je Gaudí dostojan titule sveca navodno je smatrala i časna sestra Montserrat Rius i Camps, najmlađa od redovnica koje su preuzele brigu o njegovoj kući te odjeći. Rius i Camps, koja je u samostan ušla 1924. godine u dobi od samo 14 godina, o Antoniju Gaudíju je (piše istoimena internetska stranica) rekla:
"Zbog siromaštva sam ga doživljavala kao svetoga Franju, a zbog milosti kao svetog Antuna. Nije privlačio pažnju, bio je skroman i jednostavan (...). Kada bi prešao prag, prekrižio bi se a, misleći da ga ne primjećujemo, zaustavio bi se pred slikom svetog Antuna, skinuo bi šešir te se nakratko pomolio", izjavila je svojedobno redovnica koja je izrazila i nadu da će u nebu ponovno čuti riječi:
"Dobar dan, sestro. I najvažnije od svega, pometite terase".
Na percepciju novih opatica navodno su utjecale i riječi redovnice Rose Ojeda, koja je, kažu, govorila:
"Ovaj sveti čovjek uistinu je bogat duhom i potisnuo je taštinu (...), a mi, koje smo se zavjetovale na siromaštvo, moramo od njega puno učiti", "čak i iz načina na koji se nosi sjaji čistoća", "Božji čovjek, u potpunosti živi svoju kršćansku vjeru i realizira je kroz bratsku ljubav, velikodušnost prema siromasima, čistoću navika te hrabrost pri ispovijedanju vjere" te "ove kvalitete i vrline ne mogu se improvizirati, nitko ih ne može dobiti, već se temelje na kršćanskoj vjeri i ljubavi i svetoj bogobojaznosti, kakvu posjeduje gospodin Antoni Gaudí".
Jedan od najreprezentativnijih i izvanrednijih modernističkih arhitekata, čiji radovi spajaju nekoliko umjetničkih škola devetnaestog stoljeća, poput simbolizma, ekspresionizma i racionalizma, rođen je 1852. godine u Reusu, gradiću južno od Barcelone, a život je izgubio 1926. godine u prometnoj nesreći; naime, dok je u suton, kao i inače, od Sagrade Familije hodao prema crkvi Sant Felip Neri, Gaudíja je pregazio tramvaj. Pokop pokojnika održao se u Sagradi Familiji.
Dok je, kako pišu, u mladosti, posjećivao kazališta, odlazio na koncerte te prisustvovao društvenim okupljanjima, mladi dandy s vremenom se transformirao u čovjeka posvećenog religiji. Povukao se iz društvenog života, a fizičkom izgledu prestao je poklanjati pažnju. 1894. godine četrdeset dana je proveo u postu, koji je završio intervencijom biskupa Torrasa i Bagesa, a sudjelovao je i u nekim vjerskim procesijama. Svoj talent te maštu stavio je, dodaju, u službu katoličkoj vjeri, a glavni izvor nadahnuća pronašao je u božanskoj kreaciji - Prirodi.
Arhitekt Joan Bassegoda u Gaudíjevu stvaralaštvu izdvaja četiri vrste simbola, među kojima figuriraju i oni kršćanski poput referenci na Bibliju i kršćansku tradiciju. Važnu ulogu u njegovu radu igra i simbol križa; od baroknog križa na Casi Calvet do križa na fasadi Case Batlló i križa na vitraju Colonije Güell.
Prema katalonskom piscu Apelesu Mestresu, arhitekt je u nekom trenutku izrazio preferenciju prema poslovima s religijskom pozadinom. Kada bi se radilo o nekoj sekularnoj narudžbi, navodno bi se prvo pomolio katalonskoj zaštitnici, Djevici od Montserrata. Jedan od takvih poslova bio je i onaj za industrijalca Josepa Batllóa. Taj napor rezultirao je Kućom Batlló, u kojoj su također prisutni religijski motivi; u Kući su podignute kapelica s oltarom i sakristija, a na fasadi tornja stoje inicijali ‘JHS‘, koji predstavljaju Isusa te ‘M‘, koji stoji za Mariju.
Najprominentnijim djelom ovog istaknutog arhitekta smatra se ipak Sagrada Familia, koju je isti, piše BBC, opisao kao izraz "božanske povijesti spasenja čovjeka kroz utjelovljenog Krista, kojeg je svijetu podarila Djevica Marija".
Rad na crkvi Gaudí je preuzeo 1883. godine (projekt je otpočeo godinu prije pod vodstvom španjolskog arhitekta Francisca de Paula del Villara), a na njoj je radio do posljednjeg dana. Današnja bazilika trebala bi biti dovršena dogodine, na stotu obljetnicu Gaudíjeve smrti. Po završetku, trebala bi postati najvišom katoličkom crkvom na svijetu, pišu CNN.
Vjeruje se da je u trenutku Gaudíjeve smrti kompletirano između 10% i 15 % radova na bazilici. Krajem tridesetih godina prošlog stoljeća gradnja je za vrijeme Španjolskog građanskog rata pauzirana, a većina Gaudíjevih modela i dizajna je uništena.
Do 2019. godine gradnja ove svima dobro znane crkve odvijala se ilegalno. Naime, gradsko vijeće Grada Barcelone građevinsku dozvolu izdalo je 2019. godine. Da crkva nema dozvolu, vlasti su otkrile tek 2016. godine.
Komentari
0