ZAGREB - Njezine su bajke različite od mojih. Ona će naslikati morskog psa na kotačima. Ja to tako ne vidim, razmišljam o tome da morski pas ne bi preživio na zraku. Njoj je sve u simbolima, a ja sam promatrač, gledam ljude kako hodaju, promatram njihovu mimiku. Moje se priče temelje na realnim stvarima - kaže Fedor Fischer o radu svoje djevojke, umjetnice Ivane Jurić s kojom dijeli atelje.
Film otkupio Arte
Razlika u karakterima ili obrazovanju? On je, naime, diplomirao slikarstvo na Likovnoj akademiji, ona nove medije. U karakteru, odgovaraju.
U novije vrijeme slike rade zajedno i potpisuju ih kao JUFI, što su prva dva slova njihovih prezimena.
Rade i svatko svoje. Ivanin animirani film “Soba” koji je osvojio i Grand Prix na Festivalu hrvatskog animiranog filma, upravo je otkupio francuski Arte koji u kategoriji novih redatelja odabire samo pet, šest filmova godišnje. Bavi se i kolažima za koje je dobila prestižnu nagradu Essl. Kolaži su reakcije na specifična raspoloženja, radi ih kada je ljuta.
Zahvaljujući ovom mediju su se i upoznali: on je bio došao na njezinu izložbu u Galeriju SC.
Osim što slika, Fedor svira i bas u bendu u kojemu su i Brada iz Psihomodo popa te Zoki iz Majki. Sviraju Rolling Stonese. Bavio se različitim temama na slikama, portretima, pejsažima, aktovima...
I slika i svira
Njihov dan izgleda ovako: ujutro dođu u atelje, popiju kavu, razgovaraju o temi na kojoj trenutačno rade, a onda krenu slikati. Nadopunjuju se. Nekima možda i ne bi odgovarao takav zajednički rad, no njima je to prirodno: - Ne svađamo se oko slika, svađamo se oko svih drugih stvari - kažu. Vjerujem im. Puno smo pričali, no nisu jedan drugome upadali u riječ tijekom razgovora. Niti jednom.
Kad zajedno radite, 50 posto slike za vas je iznenađenje
Kako ste počeli zajedno raditi na istoj slici?
- Prvu smo sliku zajedno naslikali 2009. na temelju jedne Ivanine skice koja se zvala ‘Voodoo Moodoo’. I prije smo gledali što radi ovaj drugi, pa je zajednička suradnja prirodan slijed.
Vaš novi zajednički ciklus prikazuje četiri godišnja doba, upravo ste dovršili zimu. Zašto baš ova klasična tema?
- Krenuli smo na temelju priča o nestanku godišnjih doba kojima nas non-stop bombardiraju, ali to je samo početni impuls. Najviše nas zanima daljnja razrada motiva. Na našim je zajedničkim slikama sve pozitivno.
Na slici koju smo upravo dovršili, a prikazuje zimu, su i polarni medvjed i pingvin i ribice. To je utopija, inače bi ribice odavno bile pojedene. Ovdje nitko nikoga ne ugrožava, važna je ravnopravnost, bića su u balansu. Na svim su našim slikama mušice kao zaštitni znak.
Zima je bila duga, sad krećemo slikati ljeto.
Budući da je riječ o velikim platnima, a prostor je mali, ponekad slikamo i na podu.
Ivana, Arte je upravo otkupio vaš film ‘Soba’, što je velik uspjeh.
- Otkupljen je za emitiranje u emisiji ‘Court-Circuit’, a bit će prikazan i na festivalu New Directors/New Films u MoMA-i (New York). Zanima me seksualnost. Na Likovnoj akademiji glavni je lik mojeg diplomskog rada bila žena zarobljena u tijelu muškarca. U slučaju filma ‘Soba’ glavni lik, lutka, miješa ljubav i seks, pa nastane totalni kaos, no sve je u crvenim, romantičnim tonovima. Ima i elemenata autobiografije. U mojem sljedećem filmu lutke će glumiti ljudi.
Fedore, vaš najnoviji, hvaljeni ciklus portreti su muzičara (Gobac, Brada, Zoki, Mladen, Kruno), a s nekima od njih svirate u bendu. Poznajemo vaš dosadašnji rad po aktovima i pejsažima. Često mijenjate stilove i teme?
- Da, ali nisu promjene ovdje zato što se tražim, nego zato što me zanima puno različitih stvari. Mnogima akt dosadi kao forma već na Akademiji, meni se čini da mi nikad neće dosaditi.
A portreti muzičara nešto su što je meni blisko, pokazujem ljude s kojima surađujem, do kojih mi je stalo... Muziku i slikarstvo ne mogu odvojiti. Problemi su u oba područja slični, rasprave koje vodim s muzičarima i s likovnim umjetnicima.
Volim suradnju na različitim područjima. Radio sam i portret Predraga Vušovića za film ‘Koko i duhovi’.
I, kako je raditi zajedno, što zapravo znači potisnuti taj umjetnički ego?
- Oboje smo otvoreni prema novom, inače ne bismo uspjeli. Puno smo naučili jedno od drugog, i to je proces u kojem uživamo. Od razlika možemo samo profitirati. Kad zajedno slikate, 50 posto slike za vas je na kraju iznenađenje, i to je uzbudljivo. Ja sam naučila biti spontanija, crtati bez unaprijed zadanog predloška. Prvi smo put zajedno izlagali u galeriji Marisall. Sad se veselimo izložbi u lipnju na Dječjem festivalu u Šibeniku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....