Bilo je to koncem kolovoza 2019. u kući Jagode Buić na dubrovačkoj Kolorini. Sjedili smo poslije ručka na terasi, omamljeni od jela i diskretno dolazeće jeseni koja se slutila u zraku i tišini nad Šulićevim kupalištem. I kad se to jednom dogodi, započela je Jagoda, zastala i onda s malom korekcijom ponovila, ako se to jednom dogodi, ako umrem, ti ćeš mi napisati nekrolog. Pogledao sam je krajičkom oka i šutio, znajući itekako dobro da je to samo početak ili uvod u svojevrsnu klopku kakve je postavljala sa sebi svojstvenom inteligencijom. Ali prije nego što eventualno umrem, ponovila je s malom cezurom, o meni ćeš napisati knjigu. Nije se dogodilo prvi put da vodimo takav razgovor, zapravo, nije me čudilo da je spomenula knjigu. Ali ako me je išta iznenadilo, iznenadilo me da je dotakn...
Komentari
0