MUZEJ U ATENI

Ključna ustanova za proučavanje djela predantičke i antičke Grčke

Nacionalni arheološki muzej u Ateni ključna je ustanova za svakoga tko želi proučiti umjetničko stvaralaštvo u predantičkoj i antičkoj Grčkoj, od prvih tragova ljudskih ruku, preko klasične umjetnosti Periklova razdoblja, do trenutka kada su grčki postulati ljepote u skladu postali jednom od baza helenističke kulture na istočnom Sredozemlju, čiji utjecaj nije prestao do dana današnjega.

Grčka nacionalna identifikacija s dostignućima klasike i helenizma bila je jedan od snažnih motiva evropske kulturne podrške osamostaljenju Grčke od Osmanskog Carstva i njezinu reformiranju u modernu državu, a tome su pridonijeli i poetski patos Lorda Byrona i njegova smrt u Mesolongiju na jonskoj obali, ali je ipak golem udio u osamostaljenju Grčke 1821 odigrao Ioannis Kapodistrias s Krfa, bivši ruski ministar vanjskih poslova, prvi guverner Grčke Republike, koji je 1829 dao sabrati arheološku građu u Centralnom muzeju na Egini. Bio je to drugi muzej na Balkanu, nakon Arheološkoga u Splitu. Pet godina kasnije je grčki kralj Othon I preselio prijestolnicu u Atenu, pa je arheološku zbirku dao s Egine preseliti u atenski Thision.

Thision je ubrzo bio pretijesan, pa se krenulo u izgradnju reprezentativnog muzeja. Odluka je pala 1858, pa su odmah 1866 iskopani temelji i onda je zgrada dovršena 1889, kao neoklasicističko zdanje. U nju su tada, s raznih mjesta po Ateni, preneseni i ujedinjeni u zajedničku muzejsku zbirku brojni izlošci, koji čine atenski Nacionalni arheološki muzej jednim od najvažnijih na svijetu, jer nudi reprezentativan i mjerodavan uvid u grčku umjetnost od neolitika do Rimskog Carstva.

Zavjetni darovi

Tu je prije svega zbirka brončanih skulptura i inih predmeta, u koje pripadaju oklopi, vaze, tronošci, ogledala te mnogi drugi predmeti nađeni u raznim dijelovima Grčke. Osobito su zanimljivi brojni i dojmljivi zavjetni darovi iz svetišta u Olimpiji, među kojima je veoma izražajna Zeusova glava. Zanimljiva je i zbirka predmeta nađenih u iskapanjima na atenskoj Akropoli (Gornjem gradu). Nema traga Fidijinoj Ateni Partenos, ali je sačuvana i u Nacionalnom arheološkom muzeju izložena Atena Promahos, oboružana kopljem i spremna braniti svoj grad. U zbirci nakita, najčešće od zlata i dragog kamenja, otkriva se rafinirani ukus grčkih zlatara, od VII stoljeća prije Krista pa do bizantskoga srednjovjekovlja. Autorica knjige koju vam predlažemo ističe mrežicu za kosu ukrašenu dragim kamenjem, središnji medaljon s reljefnim prikazom poprsja Artemide, te zlatan reljef, dio malog hrama, koji prikazuje pijana Dioniza koga pridržava satir, a prati ga pantera.

Razdoblje rimske vlasti zastupljeno je obimnom zbirkom kipova i nadasve portreta, dakako realističnih, ali utemeljenih baš u grčkoj tradiciji. Nigdje se tako dobro kao u ovome atenskom Muzeju ne vidi da je period rimske političke dominacije značio i period grčke i helenističke dominacije u ukusu. Nije Horacije zabadava tvrdio: “Graecia capta ferum victorem cepit et artes intulit agresti Latio” (Porobljena Grčka je zarobila divljeg pobjednika i unijela umjetnosti u priprosti Lacij).

Schliemannova otkrića

Prva fenomenalna cjelina su nalazi iz kraljevskih grobnica u Mikeni, koje je Heinrich Schliemann otkrio 1876, ali se zbirka dopunjuje kroza sve ove godine. Zlatna maska, pripisana Agamemnonu (iako potječe iz XVI stoljeća prije Krista, dok je trojanski rat bio najranije u XIII stoljeću prije Krista), jedan je od simbola tog razdoblja, kao i zlatna šalica iz Vafija. Freske iz XVI stoljeća s Kiklada pokazuju pripadnost kretskome kulturnom krugu.

Nemoguće je zamisliti grčku antičku umjetnost bez njezine oslikane keramike, koje ima i u Splitu, Napulju, Rimu, te u drugim grčkim muzejima, a Nacionalni arheološki posjeduje jednu od potpunijih zbirki. Pelike iz Beocije na kojoj je slikar Pana prikazao bijesna Herakla koji ubija svoje egipatske mučitelje dobar je primjer.

Šakač Satir iz Elide

Arhajsko grčko kiparstvo zastupljeno je i kurosom (likom momka) za koji znamo da predstavlja Kroisosa, palog u nekome od bezbrojnih grčkih ratova. Kuros koji nam predočava Aristodikosa pripada već klasičnom razdoblju, koje će vrhunac doseći s Fidijom, a lijepo ga zastupa i Apolon Aleksikakos, Kalamisovo djelo koje Muzej ima u antičkoj mramornoj kopiji, kao i još ljepšega Polikletova Dijadumena, te Higijinu glavu, pripisivanu Skopasu. Brončana glava iz Olimpije vjerojatno je šakač po imenu Satir, iz Elide. Brončan je i efeb iz Maratona (možda Hermes), Lysippovo remek djelo.

Pokraj Artemizijskog rta u moru je nađen brončani kip moćna boga u zamahu, za koji nije posve jasno baca li on trozub, ili je to ipak njegov brat Zeus koji hita munju, pa je možda opreznije reći da to jest Kronid (Kronov sin).

Mnoga znanja drevnih Grka nisu dostignuta

Tražeći zaklon od oluje u jednoj uvali otoka Antikythere, ribari su našli potopljen brod s umjetninama, možda namijenjenima rimskom tržištu. Sam taj brod bio bi dovoljan za jedan muzej: kip efeba (možda Apolona) i glava “filozofa” dominirali bi i u najbogatijoj zbirci, ali posebna je zagonetka mehanički astronomski kompjuter, čiji je pronalazak pokazao da su znanstvena znanja drevnih Grka bila veća nego se pretpostavljalo u renesansi, a poneka možda još nisu dosegnuta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 15:16