DIZAJNERICA S POHVALOM NEW YORK TIMESA

Lana Cavar: NY je bio sjajno iskustvo, ali i 12 sati rada na dan

ZAGREB - Lana Cavar, 37-godišnja zagrebačka dizajnerica, živi na relaciji Detroit - New York - Zagreb. U svakom od tih gradova ima neki projekt. U Detroitu, zajedno s kolegicama s kojima je magistrirala dizajn na Yaleu, Danielle Aubert i Natashom Chandani, upravo izdaje knjigu “Thank you for the view, mr. Mies”, o ljudima koji žive u kućama koje je projektirao glasoviti američki arhitekt Mies van de Rohe.

O njihovom istraživačkom projektu pisao je i New York Times. S kolegama iz Zagreba, pak, dovela je kod nas izuzetno popularnu Pecha Kuchu, predavanja protagonista kreativnih industrija u kratkoj formi od 6 minuta i 40 sekundi. U rodnom gradu za jesen priprema i projekt “Iskopavanja”, zajedno s Narcisom Vukojević i Hrvatskim dizajnerskim društvom:

- Želimo “iskopati” djela grafičkog dizajna iz prošlosti, a prva faza projekta bavi se naslovnicama hrvatskih knjiga od 50-ih do 90-ih godina koje bi se mogle kategorizirati kao dizajnerska baština. Otkako smo pokrenule projekt “Sudi knjigu po koricama”, provodimo vrijeme u antikvarijatima, Sveučilišnoj knjižnici te u arhivama izdavača - kaže Lana Cavar.

Bez predaha

Autorice projekta žele da izložba bude u zadnjoj zatvorenoj knjižari Znanja, u Zvonimirovoj ulici, koja je autentičnost interijera zadržala od 50-ih, pa smo stoga pred pustim izlogom nekad popularne knjižare i snimili ovu vrlo zaposlenu dizajnericu.

- U New Yorku sam dugo radila komercijalni dizajn pa je moja potreba za društveno angažiranim dizajnom, ali i Zagrebom, još i veća nego prije - kaže Lana Cavar.

- Magistrirala sam na Yaleu, što je jako dobra odskočna daska. Iskustvo rada u komercijalnom dizajnu u New Yorku preporučila bih svakom dizajneru. To je odlična škola.

U New Yorku sam odmah počela raditi na projektima poput rebrandinga St. Regisa, jednog od najluksuznijih hotela na svijetu, i lansiranja novog resorta ovog lanca. Žalili su se da neće biti preveliki budžet, a bio je takav da mi se vrtilo u glavi. Radila sam i za Wamu, Washington Mutual, liniju šampona Bumble&Bumble, grafiku za dućane Nokije, rebranding Castello sireva...

Detroit, grad duhova

No, vidjela je, kaže, i drugu stranu medalje, brutalnost takvog posla, radni dan od 12 sati i posao koji ne prestaje ni vikendom, ni noću, te utrku za poslom preko agenata:

- Stvari se događaju jako brzo, nema vremena za promišljanje. Znala sam da to nije moj svijet, ne zanima me kreiranje potrošnje i uljepšavanje, već inteligentan dizajn - kaže 37-godišnja zagrebačka dizajnerica.

Nakon žrvnja u New Yorku, odlazi u Detroit. Prvo je dobila posao oblikovanja vizualnog identiteta izložbe Rei Kawakubo, modne dizajnerice koja stoji iza brenda Comme des Garçons, u tamnošnjem Muzeju suvremene umjetnosti, a potom je posve promijenila ploču. Zajedno s kolegicama s fakulteta počela je istraživati kuće za stanovanje u Detroitu koje je napravio veliki Mies van De Rohe, ali iz perspektive stanovnika.

- Bila je velika promjena preseliti se iz New Yorka u Detroit, to je bilo poput selidbe u grad duhova. Grad koji je površinom velik kao Washington, San Francisco i Manhattan zajedno, spao je na 700 tisuća stanovnika. U takvom gradu, u kojem je konzumerizam doživio apsolutni poraz, zapravo vidiš gdje ide naše društvo.

U Lafayette parku, koji su istraživale, cijene nisu visoke, pa iako je cijelo naselje projektirao Mies, kuću možete kupiti za 100 tisuća dolara, a stan unajmiti već za 350 dolara mjesečno. Stanovnici nemaju pritužbi na kvalitetu stanovanja, uživaju u prostoru neopterećeno, iako ih polovica nikada nije čula za arhitekta.

A to je, na kraju krajeva, i smisao dobre arhitekture. Koju je najbolje pokazati kroz ljude. Da je Mies živ i da može vidjeti kako je zaživio njegov projekt, bio bi zasigurno sretan.

Oživljavanje Zagreba

Lana Cavar je u Zagrebu, zajedno s Bruketom&Žinićem, Silvijem Novakom iz 3LHD i Komakinom, započela Pecha Kuchu. Nedavno je održano i deseto izdanje ovog in događaja na koje u prosjeku dođe više od tisuću posjetitelja:

- Razmišljali smo o tome kako se često govori da Zagreb spada među dosadnije gradove te kako nam nedostaje događaj na koji bismo mi željeli ići, vrsta energije koja bi nama odgovarala. Budući da smo svi bili gosti neke od Pecha Kucha vani, dogovor je brzo pao. Popularnost je velika. Dolazi mlađa publika, ali i već etablirani umjetnici.

Kako je forma koja dolazi iz Japana mogla tako dobro zaživjeti u Europi?

- To je zapravo forma koju su u Japanu izmislili Europljani, arhitekti Astrid Klein i Mark Dytham. I teza koju su iznijeli stoji u današnjem društvu: što ne možeš izreći u pet minuta, nije niti važno. Svjesna sam svih kritika koje kažu kako se radi o globalističkom kulturnom McDonald’su, no živimo u takvom društvu. Ovo je jako dobar distribucijski kanal za izmjenu informacija kreativaca, mi želimo tako pomoći stvaranju scene.

Na prvoj Pecha Kuchi Ivan Kožarić je trgao okvire umjesto održanog predavanja. Drugi put je, pak, bila održana na Glavnom kolovoru.

- Putnici su se miješali s publikom, ali i beskućnicima koji ovdje dolaze spavati. Na razglasu su se najavljivali novi vlakovi koji dolaze, zajedno s njima i sljedeća predavanja. To je bio posve nadrealan događaj. Imamo na umu još niz lokacija, poput, primjerice Dolca.

Koza i Istra

Lana Cavar odnedavno radi sama. Prvo je, naime, bila dio tima Cavarpayera, firme koju je osnovala zajedno s kolegicom Irom Payer, predsjednicom Hrvatskog dizajnerskog društva. Zajedno su radile ambalažu Rosala, Aromatice, pakiranja Plivinih lijekova, ali i udžbenika za djecu za Znanje i Profil:

- Ako me nešto ljuti, to je nepromišljen i loš dizajn udžbenika za djecu - kaže Lana Cavar.

No, njihov najpoznatiji zajednički rad je novi vizualni identitet Istre:

- Taj je identitet, nažalost, samo djelomice zaživio. On je vidljiv na web stranicama, u kampanji Turističke zajednice Istre i vidljiv je kad se ulazi u Istru, ali nije ostvaren na japankama, ručnicima, suvenirima...

Identitet smo gradile kroz ravnopravan odnos plave i zelene boje koje su se našle i u tijelu koze. Znak u turizmu mora biti emotivan kao i odraz lokalne baštine.

U slučaju identiteta Istre “pobijedile” smo u borbi s takvom tvrtkom za konzalting u turizmu, čiji je glavni savjet bio da izbjegnemo kozu pri definiranju istarskog identiteta.

Bez obzira na sve, smatrale smo da je bitno zadržati snažni lokalni element u identitetu. Naš je prijedlog investitor prepoznao - zaključuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 23:16