Marina Abramović u New Yorku: Prvi put u MoMA-i nastupaju goli ljudi

NEW YORK - Prođite pored izložbi Burtona i Moneta, negdje između slika Fride Kalo i Pabla Picassa skrenite na stepenice koje vode na šesti kat, tu skrenite lijevo, pa ravno, pa desno, i naći ćete eksponat koji ni u najluđim snovima ne biste smjestitili u njujorški muzej MoMA : nagradu Sedam sekretara SKOJ-a zagrebačke omladinske organizacije iz 1974. godine!

Najutjecajniji umjetnici

Jedna od nagrada kakve se povremeno pojavljuju u blatu Jakuševca ili na sajmu starina na Britancu, gdje se obično nude po bagatelnoj cijeni, visi, dakle, u najboljem muzeju suvremene umjetnosti na svijetu. Ali ta koja visi u MoMA-i u New Yorku pripada Marini Abramović, umjetnici koja je prve umjetničke eksperimente možda imala u rodnom Beogradu ili u Zagrebu, ali koju danas MoMA slavi kao jednu od najboljih svjetskih umjetnica performansa i jednu od najutjecajnijih umjetnika današnjice uopće.

Izložba Marine Abramović “The Artist Is Present” službeno je otvorena u nedjelju i trajat će do kraja svibnja, ali dok je bila otvorena za novinare i članove MoMA-e, već je izazvala veliko zanimanje. Marininom zaslugom u MoMA-i se prvi put mogu vidjeti gola tijela živih ljudi.

Pet reperformansa

Na šestom katu prikazana je retrospektiva Marine Abramović u obliku memorabilija iz njezina života (otud Sedam Sekretara SKOJ-a), fotografskih i filmskih zapisa njezinih performansa, instalacija, ali i u obliku ponovnog izvođenja pet najznačajnijih perfomansa. Njih ovaj put ne izvodi 39 performera koje je posebno odabrala i istrenirala za taj oblik “reperformansa”.

Najimpresivniji je “Luminosity”: muškarac azijskih i djevojka afričkih korijena izmjenjuju se u položaju u kojem se čini da lebde. Zapravo sjede na biciklističkom sjedalu pričvršćenom u zid. Tijelo im je odmaknuto od tog zida i snažno osvijetljeno, ruke i noge raširene kao da su na križu.

- Jedna gospođa pored mene rekla je da taj prizor u njoj izaziva nelagodu. Meni se čini da je sve svoje radove Marina osmislila s ciljem da publici bude neugodno. Ali, meni je to impresivno - komentirao je Leicester Landon, jedan od posjetitelja izložbe. Za njega je najzanimljiviji performans - prikazan na filmskoj snimci na jednom od ekrana - onaj u kojem Marina i Ulay, njezin bivši partner, zajedno napinju luk sa strijelom usmjerenom u Marinino srce. Ako jedan popusti, Marina umire. - Za mene je to performans o povjerenju - kaže Landon.

Previše za MOMA-u

U jednom od “reperfomansa” gola djevojka leži ispod kostura i disanjem ga pokreće. U drugome, muškarac i žena stoje na uskom prolazu, okrenuti leđima zidu, i prolaznici se moraju provući između njihovih golih tijela. Performans “Balkan Baroque”, koji je Abramović izvela 1997. na Bijenalu u Veneciji, nije oživljen, izložena je samo fotografija iz Venecije: ideja o performeru koji sjedi na hrpi krvavih kravljih kostiju možda je ipak malo previše za MoMA-u.

Sama Marina Abramović u lobiju muzeja izvodi svoj najtiši i najdulji perfomans karijere.

S Marinom oči u oči

Plan je da punih 77 dana sjedi za stolom, šuti i zuri u posjetitelja koji joj odluči sjesti nasuprot. Ako netko baš hoće, može sjediti s Marinom Abramović cijeli dan, nema pravila.

Od prvog dana njezina “sjedenja” stvara se red posjetitelja koji žele iskusiti tu neobičnu meditativnu “komunikaciju” s umjetnicom. U četvrtak poslijepodne, dva sata prije zatvaranja, jedan je čovjek s brkovima i frizurom “talijankom” sjeo za stolac. Nakon sat vremena počeo je plakati. Ali i dalje se nije micao. Nakon dva sata prišli su mu reći da se muzej zatvara. Čini se da je komunikacija šutnjom za njih dvoje bila intenzivnija od vrištanja.