Marko Zeman: Slikanje bojom, gipsom, prašinom, zemljom...

ZAGREB - Stvarnost slikara Marka Zemana nije uljepšana, u njegovoj umjetnosti nema photoshopa. Zanimaju ga slikarska materija i sam proces: slika uljem pa polijeva razređivačem, struže po slici pa boju koja je ostala dodatno ispire, po platnu grebe, nanosi debele slojeve boje, koristi zemlju, gips, ciglu, prašinu...

Likovnu Akademiju upisao je nešto kasnije od svojih kolega. Prvo je uspješno studirao povijest umjetnosti i komparativnu književnost.

Velike dimenzije

Njegov se atelje nalazi na Kustošiji, u sklopu bakine kuće koju je naslijedio. Ima gotovo savršene uvjete ako izuzmemo preniske stropove, za slike velikih dimenzija na kojima radi. Na radnom stolu stoji monografija majstora perspektive Piera della Francesce, koju Zeman marljivo proučava. I na zidu i na stolu su brojne skice koje u kombinaciji crteža i pisane riječi zorno svjedoče o nastanku djela. Na njima umjetnik samom sebi često postavlja pitanje o rješenju kompozicije: da li je dovoljno likova, kakva je perspektiva, kakvo osvjetljenje, što je još potrebno...

Dok detaljno proučavam skice na zidu, njemu je neugodno, to mu je, kaže, kao da netko čita njegov dnevnik. Slike pokazuje kad ih dovrši i kad je spreman za to. Prije toga, dok još definira ciklus, u atelje pozove možda nekog kolegu. Jednom kad su dovršene, slike pokaže na izložbi.

Zapamtila sam ga po diplomskom ciklusu slika ljudskih glava inspiriranim afričkim maskama koje je razvijao u različitim kompozicijama.

Nekada je na jednom platnu i nekoliko desetaka glava koje međusobno komuniciraju, dure se, prepliću...

Čarobnjak i ptice

Nove su slike posve drugačije. eman često mijenja pristup slici, ne uljuljka se u jednom pronađeno rješenje. U ateljeu su sad prizori ljudskih lica na kojima je jedina čvrsta točka crni šešir, ostalo se rastapa u zelenoj boji pa lica izgledaju poput utvara. Zatim, dvije slike sivih tonova sa snažnim i neočekivanim akcentima boje, poput Batmana koji sjedi i na krilu drži lik u pozi Piete, ili čarobnjaka koji u gumenim čizmama hrani ptice (samo su ptice u boji na toj slici).

Inspiraciju pronalazim u Bobu Dylanu i majstorima renesanse

Na zidu je mnogo crteža, skica na kojima su točne upute za pojedine slike. Dugo se pripremate za sliku?

Ponekad i predugo. Mjesecima razrađujem jedan motiv, nosim ga prvo sa sobom. A kad dođem u atelje, moram doći rano ujutro i raditi do kasno navečer, inače ništa od svega. Ja nisam tip koji može doći na samo dva-tri sata i raditi. Meni toliko treba da to sve oslobodim iz sebe.

Šume, čarobnjaci, Pieta... koja je simbolika na vašim slikama?

Nema skrivene simbolike. To je to što se vidi na slici, ne skrivam ništa iza toga. Šume sam kao temu imao i ranije, još na Likovnoj akademiji, no sad me više zanima odnos likova u tim šumama. Stvaranje atmosfere i obraćanje emociji važnije mi je od definiranja jasne poruke. Sliku s Batmanom u pozi Piete nazvao sam po Dylanovu koncertu u Avignonu 1981. godine koji sam preslušavao u vrijeme nastanka te slike (ne za vrijeme slikanja - on sluša puno muzike, ali uvijek radi u tišini, op. a.). Ona je pokušaj dočaravanja atmosfere tog koncerta, lika u tami pozornice osvijetljenog jednim reflektorom. A slika s čarobnjakom koji hrani ptice zove se “Tim Drummond je večeras u formi”. Odnosi se na basistu tog koncerta, ne na tematiku same slike.

I vaš noviji ciklus slika inspiriran je Bobom Dlyanom?

Zainteresirao me kontrast koji sam vidio na Dylanovoj fotografiji na karti kad sam išao na koncert, kontrast između šešira i bijelog lica. I onda sam temu išao razraditi. Ciklus sam nazvao prema pseudonimu kojim se Dylan potpisuje kao producent, Jack Frost. Riječ je o slikama drukčijim od prethodnih na kojima se boje rastapaju.

Najviše vas zanima čisti način slikanja, materija i proces?

Meni je to sve: emocija, materija i proces. Drugo me ne zanima, fotorealizam, to nisam ja.

Studirali ste povijest umjetnosti i književnost pa Likovnu akademiju. Koji su vaši umjetnički uzori?

Upisao sam Akademiju u klasi Zlatka Kesera jer sam želio profesora kojeg zanima slikarstvo. Izuzetno me zanima i primitivno slikarstvo. I Antoni Tapies. Jedan sam ciklus započeo po motivu afričke glave u profilu, koji sam dalje razrađivao. No, najdraži su mi ranorenesansni majstori i Piero della Francesca.