'Matisse je slikao i na samrtnoj postelji, a ljubav života bila mu je časna sestra!'

Skandal se proširio Europom u samo nekoliko sati. Novinari u Parizu uzbunili su se i krenuli prema jugu Francuske, u Vence. Godina je bila 1951. i šuškalo se da veliki Henri Matisse ima ljubavnicu. Matisse je u to vrijeme već bio jedan od najvećih umjetnika svog doba, ali i jedan od najkontroverznijih. Naravno, ljubavnica ne bi bila dovoljna priča za novine da se nije radilo o mladoj časnoj sestri u samostanu koji je od Matissea naručio dizajn nove kapelice. Ovo je samo jedno od otkrića koje će se svijetu prezentirati na izložbi Matisseovih radova u muzeju Tate.

Divlja zvijer

Matisseu skandal nije bio stran. Prethodnih šest desetljeća njegove slike i skulpture šokirale su malograđane koji su posjećivali salone i dilere umjetnina diljem Pariza. Zajedno sa svojim velikim rivalom Pablom Picassom preporodio je francusku umjetničku scenu. Picasso sa svojim geometrijskim i apstraktnim kubizmom, a Matisse sa svojim žarkim bojama.

Nijedan slikar prije njega nije koristio takve intenzivne mediteranske boje, pa je, naravno, Matisse koristio baš svaku priliku da pobjegne iz Pariza i uhvati malo sunca. Putovao je na Korziku, u St. Tropez i Sevillu i s balkona pokušavao uhvatiti najžarkije boje zaljeva koji se našao pred njim. Inspiraciju je vukao iz tekstila Sjeverne Afrike i plemenskih radova iz francuskih kolonija. Putovao je u Alžir i Maroko gdje su za njega pozirale obnažene prostitutke. Platna su mu bila eksplozije orgazmičnog uzdaha i a on je prozvan divljom zvijeri moderne umjetnosti.

Baš zato ideja da je slavni slikar u vezi s redovnicom pod nosom Glavne Majke bila je neodoljiva. S velikim veseljem pratili su svaki detalj. Ugledni Paris Match poslao je reportera da izravno pita Sestru Jacques-Marie je li ikada pozirala naga. Negirala je sve optužbe i preklinjala Matissea da se ogradi od njih također. “Sutra će biti u kupaonici”, rekao joj je tada, implicirajući da je sutra novi dan i da će svi zaboraviti na novine.

Matisse, u svojim kasnim šezdestim godinama, bolovao je od raka crijeva. Bila je to bolest koja mu je potpuno promijenila život i umjetnost kakvu danas poznajemo. Nakon operacije nije bio u stanju sjediti ili stajati da bi slikao pa je izrezivao komade već naslikanih slika kako bi nastavio stvarati. Ovaj potpuno novi medij nije bio sasvim prihvaćen i mnogi su ga kritizirali, ali je njegov zakleti neprijatelj odmah propoznao genijalnost tih radova i odlučio mu odati počast. Uz bolnički krevet mu je poslao mađioničara koji je trebao opisati Matisseovu magiju.

Mlada sestra

Matisse se od teške bolesti dugo oporavljao i većinu ostatka života proveo je ili u krevetu ili u kolicima. Trebala mu je pomoć. Zato je 1942., kada je već imao 72 godine, dao oglas za mladu i lijepu medicinsku sestru koja će mu pomoći u oporavku nakon operacije. Na njega se javila mlada dvadesetogodišnjakinja Monique Bourgeois, kako se sestra Jacques-Marie zvala prije nego što se zaredila. Bio je to prvi susret redovnice i velikog umjetnika i većina biografa smatra da je to bio i početak najtajnije ljubavne veze u povijesti umjetnosti.

Monique je bila dijete vojnika. Odgoj joj je bio bolno strog - nikada nije nosila šminku, nikada nije pročitala knjigu, a roditelji su joj govorili da je ružna i da nikada neće ništa biti od nje. Kada ju je Matisse uzeo pod svoje, ostala je u potpunom šoku. Stalno joj je dijelio komplimente.

Prava istina

Monique mu je čitala knjige, namještala jastuke kada nije mogao spavati i na kraju pomagala pri izrezivanju i slaganju slika koje su sada izložene u Tateu. Čak mu je i pozirala nekoliko puta, ali tvrdi, uvijek odjevena. Matisse se oporavio i vratio u svoj stan u Nici, nakratko izgubivši kontakt s medicinskom sestrom koja mu je ujedno postala i glavna muza.

Matisse je morao pobjeći iz Nice za vrijeme rata, nije želio riskirati da izgubi sve u sve učestalijim bombardiranjima. Povukao se u obližnji grad u brdima, Vance, i unajmio kuću preko puta samostana. Sudbina je spojila velikog slikara i mladu sestru još jednom, jer upravo je to bio samostan u kojem se Monique zaredila i preuzela novo ime.

Slikar se ponovno počeo družiti s djevojkom, vodio ju je u duge šetnje, a zajedno su počeli raditi i na obnovi oronule kapelice. Uskoro je i glavna sestra primijetila da tu nečega ima i na svaki mogući način pokušala zaustaviti njihovo druženje. No, bezuspješno. Ostali su veliki prijatelji do kraja slikareva života. Prava istina o njihovu odnosu nikada neće biti poznata.