Filmski dozimetar služi za detekciju beta i gama zračenja. U Nuklearnoj elektrani Krško koristio se za mobilna mjerenja na ljudima, bio je pričvršćen na njihovu odjeću, a očitavao se jednom mjesečno. Odijelo od polivinilklorida bilo je izrađeno iz jednog komada s rukavicama i kapuljačom. Zatvaralo se patentnim zatvaračem od podnožja trbuha do vrha kapuljače. Uz odijelo su se koristile i zaštitne navlake za obuću. Zaštitna maska koristila se za pročišćavanje zraka. Nuklearno gorivo izvađeno iz reaktora privremeno se odlagalo i hladilo u bazenu za istrošeno gorivo. Sve to može se pogledati u stalnom postavu Tehničkog muzeja, iz kojeg, kako mi govori ravnateljica ovog muzeja Markita Franulić, organiziraju i izlete u Krško, za maturante.
Povod našem obilasku netom je otvorena izložba o nuklearnoj elektrani. Na toj izložbi možete saznati mnogo toga, pa i primjerice, što je bilo na meniju prije pola stoljeća kada se polagao kamen temeljac za NEK: Jovanka i Josip Broz Tito pozivali su uzvanike na pečena puranova prsa s kestenjem i teletinu, koji su se posluživali nakon krepke juhe. Može se vidjeti i kakvi su se bedževi nosili, tko je sve bio među uzvanicima...
Izložbom, koja je bila pokazana i u Kulturnom domu Krško, odakle je i stigla, predstavljaju se početni koraci u gradnji Nuklearne elektrane Krško prije 50 godina. U nju su uvršteni i odabrana arhivska građa RTV Slovenije, koja je pratila početke gradnje NEK-a, i izvorni predmeti koji dodatno pojašnjavaju povijesni trenutak koji je središnji dio privremenog postava Gradskog muzeja Krško. Izložbu je pripremila Helena Rožman, muzejska savjetnica u Kulturnom domu Krško - jedinica Gradski muzej Krško, a oblikovanje je djelo Matica Tršara.
A kako je to izgledalo prije, dakle, pola stoljeća? "Želim da nova centrala uspješno obavi svoju zadaću", izjavio je prilikom polaganja kamena temeljca predsjednik SFRJ Josip Broz Tito. U okupljenom mnoštvu bilo je ponajviše hrvatskih i slovenskih političara, Stane Dolanc i Jure Bilić, sekretari Izvršnog komiteta Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Od hrvatskih političara, na svečanoj tribini bili su Jakov Blažević, Milka Planinc, Dušan Dragosavac, Jakov Sirotković.
"Tim protokolarnim činom završio je desetogodišnji proces donošenja odluka slovenskog i hrvatskog elektroenergetskog sektora, vezanih uz gradnju prve jugoslavenske nuklearne elektrane. Među značajnije prekretnice tog razdoblja, uz provedena istraživanja i pripremu projektne dokumentacije, nedvojbeno pripada sporazum o gradnji elektrane koji su 27. listopada 1970. potpisali predsjednici Izvršnog vijeća Skupštine SR Slovenije Stane Kavčič i Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske Dragutin Haramija", tumači se uz izložbu. "Svečana priredba, na koju je, prema tvrdnjama iz tadašnjih medija, došlo između 10.000 i 15.000 ljudi, održana je 1. prosinca 1974. u 11.30 sati na polju koje se u kasnojesenskim danima već pretvaralo u iznimno veliko gradilište. Predsjednika SFRJ, koji je u Krško došao iz Kumrovca, gdje je dan prije otvorio Spomen-dom boraca Narodnooslobodilačkog rata i omladine Jugoslavije, pratio je praktički cijeli politički vrh Slovenije i Hrvatske. Među stranim gostima bili su predstavnici tvrtke Westinghouse, kao i predstavnici europskih i američkih bankovnih institucija. Događaju su prisustvovali i predstavnici gospodarstva iz Federacije i obiju Republika, američki otpravnik poslova iz Beograda te predstavnici slovenske i hrvatske elektroprivrede, koje su financirale projekt".
U programu, koji je trajao tričetvrt sata, bilježi tako povijest, "uz govornike je sudjelovalo i oko 450 pjevača". "Zbor, sastavljen od devet pjevačkih zborova s područja općine Krško vodio je dirigent Adolf Moškon. Nastupio je i Orkestar narodne milicije iz Ljubljane. Vesela pionirska odnosno Svibanjska pjesma sažimala je optimizam vezan uz projekt koji je odražavao težnje Slovenije i Hrvatske prema tehnološkom razvoju i energetskoj neovisnosti u razdoblju energetske krize."
Godine 1981., gorivo je prvi put stavljeno u jezgru reaktora, a komercijalno poslovanje počelo je 1983. Kako nastavljaju autori izložbe: "Iako ambiciozan izvorni plan prema kojem je trebala biti dovršena u 53 mjeseca nije ispunjen, manje od sedam godina za izgradnju i dalje predstavlja solidno dostignuće". Kako je zapisano u posebnom izdanju glasila Općine Krško Naš glas, prije puštanja elektrane u pogon, početkom 80-ih godina u svijetu je radilo 240 nuklearnih elektrana. Danas ih, prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju, radi 415, a gradi ih se još 63. Slovenija se ubraja među 32 države s nuklearnim elektranama u pogonu: "Grad i njegova okolica doživjeli su brojne promjene. Čak i kada su se uspješne gospodarske tvrtke iz prošlih desetljeća zbog tranzicijskih oscilacija suočavale s problemima, nuklearna elektrana bila je čvrst temelj gospodarske stabilnosti. "Već je sama izgradnja [...] lokalnom području donijela mjerljive pozitivne učinke, jer je projekt, u kojem se izmjenjivalo tisuće ljudi, predstavljao i mnoge prilike za to područje. To je bio velik razvojni impuls za lokalnu zajednicu."
Na izložbi daju i kontekst nuklearke danas, pa tako pišu da je NEK ispunio sve administrativne uvjete za rad do 2043. godine. Podsjetimo, slovenska vlada, kako se pisalo prošle godine, "rezolucijom otvara put izgradnji drugog bloka Nuklearne elektrane Krško". Neki su u javnosti bili za, a drugi protiv.
Krško je grad smješten na Savi, koja ga dijeli na dva dijela. U turističkoj ponudi izdvajaju se znamenita kuća Mencinger, Valvasorove knjižnice nazvane po Janezu Vajkardu Valvasoru, kapucinski samostan... Neki turisti dolaze i radi nuklearne elektrane. Kustosicu izložbe, koja živi u neposrednom susjedstvu, molimo da nam pojasni kontekst lokacije s oko 20.000 stanovnika, koliko ih ima općina Krško. "Zajednica dobiva naknadu za korištenje prostora i danas ljudi ovog područja drugačije gledaju na nuklearnu energiju nego oni koji ne žive uz elektranu, a mnogima je i posao vezan uz nju", objasnila je.
Komentari
0