OAZA

Na zagrebačkim ulicama izveden prvomajski performans o radu u umjetnosti

Dio iz performansa izvedenog na zagrebačkim ulicama i trgovima

 Ernest Mazarekic
Hodajući jedne iza drugih simbolizirale su tvornički rad, poslušnost, kariku u lancu, muke po industrijalizaciji

Desetak žena u kišno poslijepodne prvog svibnja privlačilo je pažnju prolaznika u centru Zagreba. Na Cvjetnom trgu, Trgu Petra Preradovića, uz zvuke zvona s obližnje crkve, shakespearovski su izvikivale: "Svibanjske pupoljke stresu ljuti vjetri", pritom govoreći o slobodi rada, slobodi izražavanja, slobodi kretanja. Okupljene, u povorci su se kretale dalje gradom, govorile o radničkim pravima.

image

Simbolizirale su tvornički rad, poslušnost, kariku u lancu, muke po industrijalizaciji.

Ernest Mazarekic

Hodajući jedne iza drugih, krećući se u parovima, simbolizirale su tvornički rad, poslušnost, kariku u lancu, muke po industrijalizaciji. Okupljene žene pripadaju umjetničkom kolektivu OAZA (Organski Avangardni Zvučni Ansambl).

OAZU je pije par mjeseci u sklopu zagrebačke Scene Ribnjak pokrenula umjetnica Maja Rivić.

OAZA je kao skupina radnica u kulturi koje često i same muku muče s honorarima i plaćama izvela performans kao svojevrsni hommage radnicama i radnicima, potrebi za plaćom, mirovinsko - zdravstvenom sigurnosti, osjećajem pripadnosti, ali i potrebi za slobodom, zaštitom ljudskih prava, pravom glasa, pravom na slobodno vrijeme, na izražavanje, umjetnost, zdravlje.

image

Potplaćene umjetnice pred crkvom izvele performans za prava radnica i radnika

Ernest Mazarekic
image

Simbolizirale su tvornički rad, poslušnost, kariku u lancu, muke po industrijalizaciji.

Ernest Mazarekic
image

Potplaćene umjetnice pred crkvom izvele performans za prava radnica i radnika

Ernest Mazarekic

Naslov performansa, inspiriran stihom iz Shakespeareova 18. soneta, osmislila je teatrologinja i glazbenica Anamarija Žugić Borić. Smisao mu je dvojak, kako kaže "s jedne strane rekontekstualizira izvorni sonet promatrajući vjetar koji trese svibanjske pupoljke kao vjetar mijene i opori okus koji poziva na osvještavanje nerijetko prekarne pozicije umjetnica i radnica u kulturi. S druge strane, naslov naglašava jedan od izvornih smislova soneta, a taj je da najdublje osjećaje i spoznaje ljudske duše može otjelotvoriti i zauvijek sačuvati upravo umjetnost. U vremenu u kojem vlada hiperprodukcija i mahnita konzumacija površnih sadržaja, senzibilnost, trajnost, dubina i neposrednost umjetnosti postaje nelagodna i nepoželjna te se zatomljuje.

... zajedno ponavljajući stih "Svibanjske pupoljke stresu ljuti vjetri", pokušale smo osvijestiti važnost čovjekove prirodne potrebe za umjetničkim izražavanjem, slobodnim radom (u) umjetnosti i radom slobode (u) umjetnosti."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 01:05