Nakon Caravaggia, u Zagreb stiže još jedan veliki barokni slikar

Prava umjetnička poslastica planira se ove jeseni u Zagrebu, a riječ je o izložbi jednog od najvećih talijanskih baroknih umjetnika, Giovannija Francesca Barbierija, poznatijeg kao Il Guercino. Uspjeh prošlogodišnje Caravaggiove izložbe u Zagrebu bio je više nego dovoljan razlog da Talijani Hrvatskoj ponude još jedan dragulj iz svoje prebogate umjetničke baštine, točnije dragulje, jer će biti izloženo čak trideset Guercinovih djela.

Za razliku od Caravaggiove, gdje je bilo predstavljeno samo jedno ali dakako vrijedno djelo, “Večera u Emausu”, ovaj put priprema se “prava izložba” sa scenografijom kakve se ne bi posramili ni najveći svjetski muzeji.

Kao u Varšavi

Da se radi o velikom i značajnom događaju dovoljno je napomenuti da Guercinova djela rijetko napuštaju Italiju. A kao i Caravaggova izložba, i ona Guercinova, na kojoj će prvi put hrvatskoj publici biti predstavljeno stvaralaštvo jednog od najvećih talijanskih slikara svih vremena, planira se u MUO-u.

Iako u tom muzeju još uvijek ne žele govoriti o tom svom velikom projektu, jer se još uvijek dogovaraju detalji, kako doznajemo, izložba će se koncepcijski većim dijelom poklopiti s onom koja je upravo završila u Varšavi - “Il Guercino - The Triumph of Baroque”.

Projekt Guercinove izložbe radi se u suradnji s gradskim muzejem iz Centa, slikareva rodnog mjesta i Talijanskim veleposlanstvom u Zagrebu. Kao i varšavska, zagrebačka izložba temeljit će se na djelima koja se nalaze u talijanskim zbirkama - točnije - Pinakoteci, crkavama i palačama iz Centa. Bit će to u svakom slučaju jedinstvena prilika da hrvatska publika vidi neka od najintrigantnijih i najznačajnijih djela talijanskog baroka kao i cjeokupne povijesti umjetnosti.

Prava senzacija

Pa iako su organizatori oprezni i škrti na infomacijama, bit će prava senzacija ako odluče izložiti, iako je mala vjerojatnost, Guercinova djela koja rijetko napuštaju svoj rimski dom - a to se prije svega odnosi na sliku “Arkadijski pastiri” ili “Et Arcadia ego” iz Zbirke Barberini koju je Guercino naslikao sa 27 godina, 1618. a čija je dramatična kompozicija karakteristična za Guercinov rani stil.

Slikar Guercino bio je na glasu po nevjerojatnoj brzini izvedbe svojih djela, a za sobom je ostavio čak 106 velikih crkvenih oltara, i oko 144 slike. Bio je vješt crtač, o čemu svjedoče njegovi brojni crteži, ostvareni većinom tintom ili crvenom kredom - uglavnom se radi o pripremnim crtežima za njegove velike slikarske kompozicije. Radio je i pejzaže, žanr scene i karikature za vlastiti gušt.

Većinu života proveo je u Centu gdje se i danas nalazi najveći dio njegovih djela. Kraljevi, kardinali i političari često su mijenjali rute svojih putovanja kako bi posjetili atelje slavnog majstora u Centu. Isto je učinio i čuveni španjolski slikar Diego Velázquez koji je 1629. posjetio taj gradić kako bi se susreo sa svojim talijanskim kolegom.

Giovanni Francesco Barbieri (8. veljače, 1591 - 22. prosinca 1666.) rođen je u pokrajini Emilia Romagna, u gradiću Cento, smještenom između Ferrare i Bologne gdje je ostvario veliki dio svog opusa, a kratko je vrijeme djelovao i u Rimu. Zbog svoje mane rano je zaradio nadimak Guercino “razroki”, po kojem će postati poznat i u umjetničkim krugovima. Uglavnom samouk, počinje sa šesnaest godina raditi u radionici Benedetta Gennarija, slikara Bolonjske škole.

Kada mu je bila 21 godina, preselio se u Bolognu gdje ga je primijetio i hvalio slavni Ludovico Carracci. Tada nastaju njegove prve velike kompozije za kardinala Serru, papinskog izaslanika u Ferrari, koje su nastale pod utjecajem Caravaggiova stila, iako je malo vjerojatno da je Guercino vidio uživo slike svog uzora.

Rani stil

Tih godina nastaje i jedna od njegovih najčuvenijih slika “Arkadijski pastiri” ili “Et in Arcadia ego”.

Sam je Guercino često naglašavao da je njegov rani stil bio pod utjecajem jedne slike Annibala Carracija koja se čuva u Centu, dok je u kasnijim fazama stilski bio bliži svome suvremeniku Guidu Reniju pa su mu i slike bile svjetlije u tonalitetu. Guercino je nekoliko godina, od 1621 do 1623. proveo u Rimu zahvaljujući markizu Enzu Bentivogli koji ga je preporučio papi Grguru XV. To su bile vrlo produktivne godine za njega, kada radi freske u vili Ludovisi, strop u crkvi San Crisogono, papin portret te svoje remek-djelo Oltar sv. Petronile, koji se danas nalazi u Kapitolskim muzejima u Rimu.

Nije imao obitelj

Nakon smrti pape Grgura XV vraća se u svoj rodni grad i počinje s radom na freskama u katedrali u Piacenzi, a nakon smrti Guida Renija, još jednog od velikana bolonjske slikarske škole, Guercino seli svoju radionicu u Bolognu i postaje glavni gradski slikar.

Slikao je i podučavao sve do smrti 1666. godine, a kako se nije nikada ženio niti je imao djecu, njegovo golemo bogatstvo koje je stekao zahvaljujući brojnim narudžbama naslijedili su nećaci Benedetto Mlađi i Cesare Gennari.