Kada se ovih dana na sajmu u Maastrichtu pojavilo Klimtovo djelo "Portret princa Williama Nii Norteya Dowuone" koje se smatralo izgubljenim, slika nastala 1897. zadnji je put viđena davne 1938., izazvalo je pravu senzaciju u svijetu umjetnosti. Bila je u ponudi bečke galerije Wienerroither & Kohlbacher s cijenom od 15 milijuna eura.
"To je jedina Klimtova slika na tržištu i to je ključno djelo", izjavio je direktor galerije.
Slavni austrijski slikar Gustav Klimt jedan je od najcjenjenijih umjetnika svih vremena, a aukcijske cijene njegovih djela nedavno su se popele čak do 108,4 milijuna dolara. Skromnija cijena ukazuje da je posljednja Klimtova slika koja se pojavila na tržištu relativno malo, nepotpisano rano djelo kojemu nedostaje dekorativna raskošnost umjetnikovih kasnijih radova.
No unatoč tomu, priča koja se krije iza slike fascinantna je.
Osim što se dugo nije znalo gdje se nalazi i sam put slike ostaje svojevrsni misterij, ovo Klimtovo djelo zanimljivo je, naime, iz više aspekata, a posebno zbog neobičnog modela, afričkog princa. Najnovija istraživanja sugeriraju da je princ pozirao Klimtu u sklopu jedne od bečkih takozvanih etnografskih izložbi Völkerschau.
Iako su iz današnje perspektive naširoko viđeni kao rasistički i nedostojanstveni spektakli, takvi "ljudski zoološki vrtovi" bili su popularni na prijelazu stoljeća.
Izložbe su se održavale diljem Europe, uključujući i Njemačku, a na njima su se mogli vidjeti ljudi koji su predstavljali različite etničke skupine, na otvorenom, poput životinja u zoološkom vrtu.
Dugo je bilo nejasno kako je Klimt zapravo upoznao zapadnoafričkog princa, ali 2007. godine najveći ekspert za Klimta, povjesničar umjetnosti i autor umjetnikova kataloga djela Alfred Weidinger naišao je na podatak da je ravnatelj bečkog zoološkog vrta pozvao predstavnike zapadnoafričkog plemena Osu da posjete Austriju 1897. godine.
Nećak kralja Osua, princ William Nii Nortey Dowuona, poslan je u Beč kao vođa skupine. Oko 120 pripadnika plemena Osu otputovalo je poštanskim parobrodom u Beč da bi bili izloženi u lažnom afričkom selu u bečkom zoološkom vrtu, gdje ih je Klimt mogao vidjeti. Bila je to vrlo popularna izložba, koja je privlačila i do 10 tisuća posjetitelja dnevno, a građani su članove plemena pozivali na događanja u bečkim kazalištima i kavanama.
I Klimt i njegov kolega slikar Franz Matsch naslikali su princa, što upućuje na to, smatra Weidinger, da se radilo o narudžbi, a činjenica da je Klimtova slika ostala nepotpisana i ostala kod umjetnika ukazuje na to da je naručitelj odabrao Matschov rad.
Iz bečke galerije preko koje se prodaje djelo ispričali su za DW kako su došli do slike.
Sliku u prilično lošem stanju, prema riječima direktora galerije Aloisa Wienerroithera, donio je prošle godine par kolekcionara.
"Bilo je to veliko iznenađenje za nas", rekao je direktor galerije, priznavši da iako imaju dugogodišnje iskustvo s Klimtovim slikama, nisu odmah prepoznali blago skriveno ispod prljavštine.
"Gledali smo sliku, bila je prljava i imala je loš okvir, uopće nije sličila Klimtu", rekao je Wienerroither.
Međutim, nakon čišćenja nije bilo sumnje da je to Klimtova izgubljena slika zapadnoafričkog princa s područja današnje Gane. Galeristi kažu da su otkrili jedva čitljivu naljepnicu s Klimtovim imenom na poleđini platna, a da je riječ o autentičnom Klimtu kao i o kojoj se točno slici radi, potvrdio im je i Weidinger kojemu je bilo poznato da je Klimt naslikao portret princa naroda Osu, iako se godinama nije znalo gdje se slika nalazi.
Naknadna istraživanja otkrila su da je slika još uvijek bila u Klimtovu posjedu kada je umro 1918. i da je prodana na aukciji njegove ostavštine 1923. u Beču. Pet godina kasnije bila je navedena među djelima na Klimtovoj memorijalnoj izložbi u Beču, posuđena od lokalne kolekcionarke Ernestine Klein. Nakon Klimtove smrti Klein je kupila umjetnikov atelje i preuredila ga u vilu. Možda je također kupila portret na spomenutoj aukciji, iako nema dokumentacije o takvoj prodaji. Ipak, u aukcijskom katalogu postoji crno-bijela fotografija slike.
Deset godina nakon Klimtove smrti, slika se ponovno pojavila, ovaj put na Klimtovoj retrospektivi.
"Tada smo uspjeli pronaći povratnicu", rekao je za DW Wienerroither, koji je krenuo u trag porijeklu slike.
No budući da je bila Židovka, Klein i njezin suprug Felix bili su prisiljeni napustiti Austriju 1938. kada ju je anektirala nacistička Njemačka, a rat su preživjeli u Monaku. Za sobom su ostavili svu imovinu pa tako i Klimtovu sliku, a kada su se nakon rata vratili, više ničega nije bilo.
Slika afričkog princa nikada se u narednim godinama nakon rata nije pojavila na aukciji pa vlasnik galerije vjeruje da je promijenila možda i nekoliko vlasnika preko trgovaca umjetninama. U svakom slučaju, morali su dobro istražiti porijeklo jer je bilo očito da su sliku zaplijenili ili ukrali nacisti.
Iz bečke su galerije uspjeli doći do potomaka nekadašnje vlasnice Ernestine Klein s kojima je postignut financijski dogovor.
"Ima nekoliko nasljednika i dugo je trebalo dok se konačno nismo dogovorili", rekao je direktor galerije.
Wienerroither i Kohlbacher naveli su priopćenju da je slika ponuđena na prodaju "sukladno sporazumu o nagodbi" između Kleinovih nasljednika i sadašnjih vlasnika djela, koje su također odbili imenovati. Također i da su austrijske vlasti djelu izdale izvoznu dozvolu.
Stručnjaci kažu da slika, nastala u godini kada su Klimt i drugi umjetnici osnovali bečku secesiju, predstavlja značajan trenutak u umjetnikovoj karijeri.
Portret ganskog princa, tvrdi Adolf Weidinger, označava prijelaz u novu fazu u njegovu umjetničkom razvoju.
Kako je objasnio u svom popratnom tekstu uz sliku, kompozicija i slikarska izvedba ukazuju na Klimtovo okretanje prema dekorativnim elementima, koji će karakterizirati njegov kasniji rad (konkretno, korištenje cvjetnih motiva u pozadini) i izravno su povezani s njegovim pionirskim portretima sljedećih godina. On stilski povezuje djelo s Klimtovim portretom Sonje Knips iz 1897.–1898., koji se nalazi u bečkom muzeju Belvedere, također s cvjetnom pozadinom.
A kako su iz bečke galerije rekli za The New York Times, nakon završetka sajma započeli su pregovori s jednim velikim muzejom koji je zainteresiran za kupnju Klimtovog portreta afričkog princa, no nisu ga htjeli imenovati.
Priča o Klimtu, zapadnoafričkom princu i putovanju slike koja je proizašla iz tog susreta bit će inače i tema nadolazećeg 50-minutnog televizijskog dokumentarca.
Komentari (0)
Komentiraj