Od njujorškog oglasa iz 18. stoljeća do dejtanja preko računala: ‘Mladi, bogati gospodin, netom došao u grad, traži mlađu...‘

Najstariji njujorški osobni oglas za pronalazak partnerice onaj je gospodina "AB", koji je 1788. godine objavljen u listu Impartial Gazetteer, tvrdi povjesničarka Francesa Beauman. Dotični gospodin, koji je sebe opisao kao "mladog, bogatog gospodina iz fine obitelji, koji je netom došao u grad", preko oglasa je, piše BBC, tražio ženu "mlađu od četrdeset godina, kojoj je u posjedu barem tisuću funti".

Dva stoljeća nakon, 1965. godine računalni programer pri IMB-ju Bob Ross i računovođa Lewis Altfest osmislili su kompjuterski pronalazak partnera Tact (eng. Technical Automated Compatibility Testing), isprva ograničen na područje kvarta Upper East Side u Manhattanu. Sustavu, koji se uskoro proširio na područje čitavog grada, pridružile su se tisuće osoba.

Svaka od njih platila bi dvije funte, ispunila upitnik, koji bi zatim poslužio za sparivanje ljudi "na tri razine"; prva se odnosila na socio-kulturološke faktore, druga na mišljenja i vrijednosti, a treća na psihološke faktore. Odgovori su ubačeni u računalo, koje bi potom izbacilo odgovarajuću osobu suprotnog spola. Istospolno dejtanje nije bilo predviđeno.

"Tact nije klub osamljenih niti servis za bračno posredništvo, već novi, zabavni način upoznavanja novih ljudi" za ljude između 18 i 45 godina koji vole zabavu", objasnio je Ross.

Pitanja iz upitnika odobrio je psiholog dr. Salvatore V. Didato, koji je smatrao da za takve uslugama postoji "velika društvena potreba". Drugi upitnici ljude bi uparivali samo prema dobi, spolu, religiji, visini, dok je Tact uključivao seriju tvrdnji s kojima bi se ljudi ili slagali ili ne bi slagali, primjerice: ‘Odgovaraju mi ljudi koji otvoreno pokazuju simpatije‘ - da/ne.

Također, muškarci bi, primjerice, rangirali ženske frizure, a žene bi mogle specificirati gdje bi se moglo pronaći idealnog muškarca.

Uslugu je inspirirala Operacija Match, koju su godinu prije pokrenuli studenti s Harvarda. Kako bi funkcionirala, Operacija Match morala je unajmljivati sveučilišne kompjutere za sto dolara po satu.

Bilo je to, podsjeća BBC, vrijeme u kojem su Sjedinjene Američke Države prolazile dramatične promjene; borba za civilina prava, drugi val feminizma, promjene društvenih normi, popraćeni brzim razvojem tehnologije. Već krajem šezdesetih, ideja o dejtanju pomoću računala bila je dovoljno prihvatljiva da postane dijelom jedne pripovjedne niti popularne, nadnaravne humoristične serije "Bewitched". Naime, vještica Serena (Elizabeth Montgomery), koristeći računalnu uslugu za dejtanje pokuša pronaći smrtnika za kojeg bi se udala, no računalo je upari s vješcem.

Iako ne preko računala, ljubav je zahvaljujući Tactu pronašao i sam Ross, koji se vjenčao za novinarku koja ga je intervjuirala o tom projektu.

Ipak, rane usluge za uparivanje putem računala imale su svoja ograničenja. Ciljani korisnici tih usluga bili su, naime, studenti i diplomci srednje klase, što je ograničavalo broj potencijalno odgovarajućih partnera. Također, između ispunjavanja upitnika i primanja informacije o potencijalno odgovarajućim partnerima prošli bi tjedni. Po primitku informacije, potencijalnog partnera trebalo je kontaktirati telefonski ili poštom, a u Tactovoj organizaciji održavale su se i ne suviše sofisticirane zabave namijenjene druženju uparenih osoba.

Osim toga, uparivanje bi ponekad pošlo po zlu. "Jednom smo čovjeka uparili s njegovom mlađom sestrom", priznao je Ross.

Tehnologija se razvija, no bit ostaje ista. Prema Pew Researchu, jedna od deset osoba koje su 2023. godini imale partnera, istog su upoznale putem online dejtanja.