AKERS O M. ABRAMOVIĆ

'Ona obožava slavu, a i nevjerojatno je teatralna'

Od ove subote na repertoar kina Europa stiže dokumentarni film “Marina Abramović: umjetnica je prisutna”, temeljen na retrospektivi koju je Abramović održala u newyorškoj MoMA-i i čiji je središnji dio bio istoimeni performans. Redatelj filma Matthew Akers bio je gost na Zagreb Film Festivalu, gdje nam je otkrio kako isprva baš i nije bio zainteresiran za rad na filmu:

- Netom prije toga završio sam TV serijal zbog kojeg sam godinu dana živio u cirkusu i bio sam iscrpljen od nagovaranja klauna i akrobata da mi se otvore i puste me u njihov svijet i nisam imao volje prolaziti sve to još jednom. Osim toga, nikad se do tada nisam bavio nečim što je efemerno i bio sam skeptičan oko transformativne snage umjetnosti performansa. No, bio je to izazov za mene - kako snimiti nešto što nije filmično, a da ne ispadne samo dokumentacija nečijeg rada? - objašnjava Akers, te dodaje kako se Marina čitav život borila sa stigmom performansa i kako je njena krajnja misija bila da dovede performans u mainstream, pri čemu je bila sprema na brojna odricanja. Je li ovaj film pomogao u tome?

Fascinantna osoba

- Mislim da jest, iako to nije bio moj početni cilj - ja sam bio skeptičan oko performansa i htio sam vidjeti može li moj skepticizam biti potvrđen ili izazvan. Cilj mi je bio napraviti privlačan i zanimljiv film i portretirati jednu fascinantnu osobu koju većina ljudi - barem u SAD-u - do tada nije poznavala - kaže Akers, koji je umjetničino povjerenje zadobio vrlo brzo:

- Čula je da sam radio na jednom projektu zbog kojeg sam za vrijeme rata u Iraku šest mjeseci živio na nosaču aviona u Perzijskom zaljevu i to joj se jako svidjelo, jer je zaključila da sam dovoljno “hardcore” te da nas povezuje slična radna etika. Još isti tjedan dala mi je ključeve svog stana - prepričava Akers, koji je u film, ipak, unio i dozu kritike:

- Jedna od njenih najvećih vrlina je ta što je spremna prihvatiti savjet, no s druge strane teži teatralnosti. Uvodna scena u kojoj pozira fotografu u Guggenheim muzeju naprosto je apsurdna i producent i ja zamislili smo je kao kritiku unutar filma. Uvijek sam se pitao je li to teatar ili stvarnost i za je mene pomalo farsično kada ju vidim u takvim situacijama. No, ona uživa biti pod svjetlima reflektora, obožava glamour i slavu, i to je dio paradoksa Marine Abramović - da može biti sve to u jednom i da ne bježi od toga.

Posjet Crnoj Gori

Osim u New Yorku, Akers je Marinu pratio i na put u Francusku, Njemačku, Indiju (“tamo je otkrila aryurvedsku prehranu koju je prakticirala tijekom performansa”), kao i u Crnu Goru, iz koje bilježi i simpatičnu anegdotu:

- U Crnoj Gori smo posjetili selo njenog djeda i bake i svi stanovnici su se okupili kako bi nas pozdravili, a zatim su se krenuli svađati tko joj je najbliži rođak. Ne bih htio govoriti u njeno ime, ali znam da joj je teško prihvatiti pozive da dođe u Srbiju, jer unutar srpske kulture postoji frakcija koja ju još uvijek ne doživljava ozbiljno. S druge strane, Crnogorci vrlo marljivo i predano rade na tome kako bi učinili da se osjeća cijenjeno i počašćeno - zaključuje Akers.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:34