Ovako izgleda najtužnija uskršnja čestitka, stiže iz Zagreba: ‘To nam je jedino preostalo u ovom trenutku‘

Zaposlenici i učenici zagrebačke Škole primijenjene umjetnosti i dizajna na svojoj Facebook stranici objavili su efektnu, ali i ne baš najveseliju uskrsnu čestitku kojom su podsjetili na činjenicu da su i dalje podstanari jer im zgrada na Trgu Republike Hrvatske 11, koja je stradala u potresu 2020., još uvijek nije obnovljena.

ŠPUD-ova uskrsna čestitka, čiji je autor ilustrator i profesor te škole Mario Jurjević, sastoji se od fotografije koja prikazuje šarena uskrsna jaja, točnije pet jaja - na svakome je napisana jedna godina, od 2020. do ove 2024., koliko je prošlo od potresa u kojemu su stradale brojne zagrebačke škole. No umjesto u nekoj prigodnoj košarici posložena su na komadima šute.

Više od 700 učenika najstarije likovne umjetničke škole u Hrvatskoj, naime, sada već petu godinu zaredom pohađa nastavu na više lokacija.

Simbolika ŠPUD-ove čestitke bila je odmah svima jasna, što je vidljivo i iz komentara ispod objave:

"Prekrasno. Sve rečeno jednom čestitkom. Snažna poruka i svima nama da se pokrenemo. Bravo!!!"

Autor čestitke Mario Jurjević više od trideset godina predaje u školi i situaciju oko obnove ŠPUD-a smatra sramotnom jer se radi o jednoj od najvažnijih strukovnih škola u zemlji.

"Što se točno događa u smislu obnove i sredstava, da budem iskren, više i ne znamo. Ja sam u sve to jedno vrijeme krenuo dosta aktivistički, ŠPUD je moj drugi dom, ali sam u jednom trenutku shvatio da ne mogu na to utjecati pa sam odlučio raditi angažirane čestitke."

Tek kada je napravio najnoviju ŠPUD-ovu čestitku, ovu za Uskrs, shvatio je, priznaje, koliko je tjeskobna. "Trudim se ne uvrijediti nikoga. Ali to je jedino što nam je u ovom trenutku preostalo", kaže Jurjević.

Kompoziciju za čestitku, inače, otkriva složio je uz pomoć dvojice učenika treće godine dizajna grafičkog odjela, Noe Jozića i Dana Hitreca u dvorištu škole.

ŠPUD-ova čestitka za Uskrs

Mrio Jurjević

"Rekao sam im da slože gnijezdo od šute, kada su bili gotovi još sam ja sve skupa malo popravio i onda smo to i snimili."

Ravnatelj škole Filip Pintarić kaže kako i dalje ne znaju kada će početi obnova. "Sve je to s nama jako kompleksno i kao što sam već rekao, bojimo se nadati." Tumači da su tu i birokratski problemi u pozadini, dijele parcelu s MUO-om, ali pripadaju dvjema različitim gradskim uredima, pa je tako zajednički krov, na primjer, obnovljen u dijelu gdje se nalazi muzej, dok njihov nije.

Trenutačno se nastava u toj školi odvija u jednom dijelu glavne zgrade i u dva dvorišna objekta na Trgu Republike Hrvatske te na Kajzerici. Prije nekoliko mjeseci trebali su se preseliti na Velesajam, kada je počela obnova MUO-a, no zasad je, prema riječima ravnatelja škole, preseljenje odgođeno. Rok dovršetka radova na školi koja se nalazi uz Muzej za umjetnost i obrt, koji se također obnavlja, trebao bi biti krajem godine ili početkom iduće.

A kako je rekao za portal srednja.hr, radi se cijelo vrijeme nešto, ali je to sve na razini pregovora, razgovora, dogovora, korigiranja projekata, a nikako da se krene u stvarnu fizičku obnovu. "Jednostavno postoje neke zapreke, odugovlačenja i slično."

Podsjetio je i da je zgrada u kojoj se nalazi ŠPUD pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, da je građena za školu koju pohađaju učenici već 130 godina, da u njoj postoje oslici po zidovima koji se trebaju čuvati, kao što se i sama zgrada treba očuvati.

"To je definitivno pridonijelo razvlačenju projekta. A isto tako i Muzej, iako je on imao preinake u prošlosti, ali škola nikada nije dosad imala nikakve veće zahvate."

Nije, međutim, optimističan što se tiče obećanih rokova za dovršetak radova. Bili bi jako zadovoljni i sretni da se vrate u školu krajem godine ili početkom iduće, kako su obećali iz Grada, ali čekajući iz godine u godinu, optimizma je sve manje.

"U svakom slučaju, škola je kulturno blago grada Zagreba i ta lokacija na kojoj je ona je lokacija koja je započeta tom školom. Ta škola je tamo sagrađena da bi obnovila grad Zagreb nakon potresa kada je došao Hermann Bollé i shvatio da za obnovu nema potrebne ljude u samom gradu."