Ostala je stršati u prostoru nakon velikog bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata. I srećom da je jer bi inače Poreč ostao bez najstarije stambene građevine u svom gradu - Romaničke kuće iz 13. stoljeća koja je konačno otvorila svoja vrata posjetiteljima. Za one koji ne znaju koja bi to točno kuća bila, dovoljno je samo pogledati jednu fotku i sve će vam biti jasno. Jedina je to kuća na velikom praznom prostoru koja iz Decumanusa vodi prema Maraforu i ima drveni balkon! Sada konačno možete na taj balkon, ali i u kuću koja je zahvaljujući entuzijazmu tima Zavičajnog muzeja Poreštine postala, kroz novi stalni postav, svojevrsni muzej stanovanja Poreča u malome. U samo 70-ak obnovljenih kvadrata jako lijepo na tri etaže prikazuje kako se nekad živjelo u Poreču i okolici, ispreplićući gradski i seoski život koji su u ovom istarskom gradu uvijek bili neraskidivi. Inače, ova je kuća, sada muzej, zadnji put veliku restauraciju doživjela tijekom talijanske uprave u prošlom stoljeću. Jedina je u tom dijelu ulice "preživjela" bombardiranje, iako je bila kuća u nizu. Ostale su nestale s bombama.
- Romanička kuća sagrađena je u 13. stoljeću i zaštićeno je kulturno dobro, a korištena je za stanovanje do kraja Drugog svjetskog rata. Posljednja obitelj za koju znamo da je tu živjela bila je obitelj Sabatti. Premda je kroz povijest doživjela razne intervencije, sačuvala je originalan prostorni raspored prema kojem je svaka etaža jedna prostorija, korištena za različite aspekte svakodnevnog života. Porečani su jako vezani za nju, što je bilo vidljivo i na otvorenju prošli petak - rekla nam je ravnateljica ovog muzeja Elena Uljančić, koja je također uz svoje suradnike Vltavu Muk i Gaetana Benčića sudjelovala u smišljanju ovog stalnog postava koji nosi naslov "Kultura stanovanja u Poreču u 19. i 20. stoljeću". Autorica likovnog postava je Kristina Kalčić Brajković iz porečkog Studija KKA.
Ambijent istarske konobe
Koncept postava slijedi nekadašnju podjelu stambenog prostora te je u prizemlju oživljen ambijent konobe, odnosno vinskog podruma, na prvom katu kuhinja s ognjištem i blagovaonicom, a na drugom katu spavaća soba.
- Predmeti iz 19. i 20. stoljeća su iz fundusa našeg muzeja prikupljeni tijekom 20. stoljeća. Do dana današnjeg radimo na otkupima. Isto tako, muzej je multimedijalan, a svaka je tema ilustrirana i intervjuima i metodama kako bi posjetitelji razumjeli kontekst predmeta. Postav je namijenjen široj publici, od djece pa nadalje, a nismo zanemarili ni strane jezike - kaže nam Uljančić. Izloženo je samo 10 posto svih predmeta koje imaju u fundusu, a oni zorno prikazuju kako se tijekom posljednjih 200 godina živjelo na Poreštini.
Ambijent vinskog podruma u prizemlju dočarava audiosnimka sa zvukovima karakterističnim za druženje u vinskom podrumu, žamor ljudi i pjesme koje su nekad bile popularne u ovim prigodama.
- Prvo se kreće od konobe. Zašto baš od konobe? Uvijek su u prizemlju porečkih kuća bili ili podrumi, odnosno konobe ili trgovine. Ovdje imamo trag da je tu bila konoba - ističe Uljančić. Tu možete vidjeti sve alate koji su se koristili u vinogradima, u priču vas uvodi poznati porečki vinar Peter Poletti, veliki ljubitelj kako vina, tako i povijesti. Postav je većinom posvećen vinogradarstvu jer su se Porečani i svi u okolici prije svega bavili tom granom poljoprivrede.
- Porečani su imali vinograde i vrtove u okolici grada. I kolima i vozom išli su na kampanju. U konobi su osim vina i bačava imali i druge domaće proizvode. Tu su se sušili sirevi, držali su se suhomesnati proizvodi - otkriva nam dalje Uljančić.
Porečka multikulturalnost
Na katu, uz kameno ognjište s napom, izloženi su predmeti koji svjedoče o kulturi prehrane, pripremanja i posluživanja hrane. Interaktivni ekran daje mogućnost mlađim posjetiteljima da se zabave digitalnim igrama na temu tradicionalnih istarskih jela, dok odrasli mogu prelistati recepte iz starih porečkih kuharica. Odabrani recepti mogu se poslati putem e-maila. Na drugom ekranu mogu se poslušati razgovori sa starijim Porečanima o nekadašnjoj prehrani za blagdane kao i u svakodnevnim prilikama, o sakupljanju bilja, načinima pripreme hrane. Postav ovog dijela Romaničke kuće kreirala je Vltava Muk.
- Ovaj dio pokazuje našu povijest i multikulturalnost. Pokazuje vrste obrta i trgovačke veze u Poreču, gdje se nabavljala hrana, kakve su bile gospodarske moći pojedinih obitelji. Dakle, sve to se može iščitati iz tog postava. Sve su trgovine u to doba bile u Poreču, a u grad je zbog toga dolazilo slavensko okolno stanovništvo. Uz to, u Poreč su dolazili predmeti iz talijanske Karnije, čak i glineni lonci iz Raklja. Imamo i izložene pojedine radove porečkih obrtnika, kao što je pozlaćen pribor za jelo - ističe Muk.
Na trećoj etaži prikazan je intimni prostor spavaće sobe. Ovdje je izložen tekstil, predmeti korišteni u svakodnevnoj higijeni, nakit i osobni predmeti, kao i reprodukcije fotografija nekadašnjih stanovnika Poreča. Audiosnimka dočarava noćne zvukove spavaće sobe u kojoj spava cijela obitelj.
- Poseban dio ovog dijela postava je umjetnička instalacija akademske umjetnice Darije Žmak Kunić, koja u kombiniranoj tehnici daje svoje viđenje života u spavaćoj sobi. Najzanimljiviji dio je pribor za higijenu koji je pronađen u jednoj od greda jedne stare kuće u Poreču kada se obnavljala. Bio je skriven, vjerojatno u Drugom svjetskom ratu od mogućih lopova, a do dana današnjeg sapun jednako miriše - zaključuje Uljančić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....