U Klovićevim dvorima još do kraja mjeseca može se pogledati izložba "Ideal i stvarnost" s djelima hrvatskih i mađarskih umjetnika koja su nastala krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Kada je riječ o hrvatskim autorima, ističu se Bukovac, Crnčić, Medović, Iveković, Mašić i Auer, koji su zastupljeni s nekim svojim kapitalnim djelima, ali i nekim manje poznatim. Ima i novih otkrića i slika koje su prvi put javno izložene, posuđenih iz privatnih zbirki hrvatskih kolekcionara, kao i onih koje se nalaze u inače za javnost zatvorenim institucijama. U svakom slučaju, rijetka prilika da se vide na okupu, pogotovo u kontekstu djela koja su pristigla u Zagreb iz Budimpešte.
Izložba "Ideal i stvarnost" bavi se jednim specifičnim razdobljem, prvim Zlatnim dobom mađarskog slikarstva i inauguracijskim razdobljem hrvatskog likovnog moderniteta. Oba razdoblja, kako tumači autorica izložbe Petra Vugrinec, korespondiraju s razvojem Budimpešte i Zagreba iz provincijalnih sredina u kulturne metropole, kada se osnivaju institucije u okviru kojih se odvija profesionalizacija umjetnosti svih grana, od kazališta, glazbe i književnosti do likovnih umjetnosti.
"Dešava se to u sjeni Austro-ugarske i Hrvatsko-ugarske nagodbe, kada politički okvir Hrvatskoj u sastavu Monarhije omogućava autonomiju u unutarnjim poslovima. Tada naša umjetnost doživljava nezapamćen uzlet i pravi procvat. Važna komponenta je i buđenje nacionalne svijesti, kada umjetnost na simboličkoj razini postaje ključan integrativni čimbenik, ali i prvi simptom raspada multietničke Habsburške Monarhije."
Kada je riječ o otkrićima od djela mađarskih umjetnika, autorica izložbe izdvaja "divnu bravuru Pála Szinyei Mersea "Kupališna kućica" (1872.), koja je prvi put izložena izvan Mađarske, a otkrili su je mađarski kustosi tijekom izložbe ovog umjetnika u dalekoj Engleskoj". U hrvatskoj selekciji novost su pak, govori Petra Vugrinec, "prekrasan Medovićev ‘Pelješko-korčulanski pejzaž‘ iz Zbirke Kallay i jedna Crnčićeva kolosalna kvarnerska panorama iz 1905. godine te slika Nikole Mašića ‘Branje bundeva‘ iz 1879., kupljena na aukciji Bonhamsa prije dvije godine".
Međutim, prava senzacija ove izložbe, prema riječima kustosice, slikarstvo je Jose Bužana.
"Njegov sam ‘Portret djevojke‘ iz 1902. godine uklopila kako bih svratila pozornost na iznimne i dosad neuočene kvalitete ovog zapostavljenog hrvatskog umjetnika. Pripadao je generaciji umjetnika prve moderne. Početkom 20. stoljeća bio je iznimno popularan portretist. Ostao je zapamćen po popularnim pučkim prizorima, ljudi i običaja u narodnim nošnjama, gdje dominiraju crvena i bijela boja. U slučaju ovog umjetnika izostala je retrospektivna valorizacija, a djela koja se posljednjih godina otkrivaju, poput ‘Portreta Slave Sollar‘, 1903. izložene na izložbi ‘Izazov moderne. Zagreb - Beč oko 1900.‘ ili spomenutog zagonetnog portreta crnokose ljepotice u crvenoj bluzi u secesijskom hoch formatu, svjedoče o dosad neuočenoj iznimno rafiniranoj liniji njegova opusa, kao i impresionističke vinjete Sajma u Sesvetama..."
Neka su pak otkrića vezana za same odnose onodobnih umjetnika.
"Tijekom rada na izložbi u ostavštini dr. Ise Kršnjavog koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu pronašla sam pismo jednog od najznačajnijih umjetnika mađarskog zlatnog vijeka Gyule Benczúra u kojem mu je, uz ostalo, priložio cjenik izrade portreta. Dokaz je to da je tadašnji odjelni predstojnik dr. Kršnjavi želio imati i portret ovog uglednog mađarskog portretista. Dvije umjetničke sredine međusobno su se dobro poznavale, mađarski su umjetnici izlagali u Zagrebu na izložbi Društva za umjetnost i umjetni obrt već 1891. godine, a hrvatski su umjetnici doživjeli prvo prepoznavanje izvan matične sredine na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896., zahvaljujući kojoj danas imamo Umjetnički paviljon kao prvi reprezentativan izložbeni prostor. Mogli bismo reći da su tada veze bile intenzivnije nego danas."
Na izložbi ima popriličan broj Bukovčevih djela, a jedno je čak posuđeno iz Budimpešte. Riječ je o slici "Dubravka" na kojoj je naš veliki slikar prikazao hrvanje satira i Dubravke iz istoimene Gundulićeve pastorale, koje se odvija ispred Kneževa dvora u Dubrovniku. Uz Ivana Gundulića, prizor promatraju ugledne ličnosti (pjesnici, znanstvenici, umjetnici, mecene) Dubrovnika iz prošlosti, ali i sadašnjosti.
"Ta je kompozicija nastala prema narudžbi Ise Kršnjavog za dekoriranje Odjela za bogoštovlje i nastavu. Nalazi se u fundusu Mađarske nacionalne galerije u Budimpešti, gdje je 1896. bila izložena na Milenijskoj izložbi na kojoj ju je otkupila mađarska vlada", kaže o okolnostima nastanka ovog djela Petra Vugrinec.
"Bukovčeva je ‘Dubravka‘ snažna politička alegorija slobode, ali i aluzija na jedinstvo Dubrovnika kao Atene prošlosti s ostatkom Hrvatske i Zagrebom kao kulturnom prijestolnicom t(s)adašnjosti. Dubravka je u kratkom periodu nekoliko puta bila posuđena za izložbu te smo na taj način i mađarskim kolegama dali do znanja koliko je značajna za hrvatsku umjetnost. Ujedno, ona je virtuozna figuralna kompozicija Vlahe Bukovca."
Tu je i impresivni Tišov iz Grkokatoličkog sjemeništa, rijetko izlagano djelo. "Budući da je direktor Mađarske nacionalne galerije i Muzeja lijepih umjetnosti László Baán osobno inzistirao da se mađarskim umjetnicima pridruže hrvatski suvremenici, potrudila sam se odabrati hrvatskoj publici manje poznata djela te prikazati neka nova otkrića. Pomno sam birala visokokvalitetne slike čiji su okviri izvorni, jer u tom razdoblju slika i okvir čine jedinstvenu cjelinu. Mađarske su umjetnine uglavnom iznimno dobro konzervirane, te u besprijekornom stanju. S našima, nažalost, to nije uvijek slučaj. Iza izložbe ostaje dvojezični katalog koji će se distribuirati i izvan Hrvatske, zato je bilo važni pokazati vrhunce naše likovne umjetnosti, među koje, dakako, pripada i Tišovljev ‘Ulazak u Jeruzalem‘, koji smo zahvaljujući iznimnoj susretljivosti župnika Nenada Krajačića Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu uspjeli posuditi. Slika i okvir koji oblikom podsjeća na pročelje antičkoga hrama svjedočanstvo su visoke kulture umjetnosti i obrta toga vremena."
Dva su, pak, rada posuđena i iz Ureda predsjednika RH, čiji je fundus, kaže Petra Vugrinec, osobito značajan te su u njemu vrlo važni primjeri slikarstva hrvatske moderne.
"Često posuđujemo iz Ureda predsjednika. Postoji vrlo precizan protokol koji smo navikli poštovati i nikad nema nikakvih problema. Bukovčeva slika ‘Slab pazar‘ iz 1895. godine meni je osobno jedna od najdražih slika ovog autora, posjeduje svu svježinu, ljupkost i vještinu kojom se Bukovac u ovom djelu sasvim nepretenciozno akreditira kao pripadnik francuskog plenerističkog smjera, dok su Ivekovićeve ‘Žetelice‘ za prigodu ove izložbe i restaurirane te su zasjale posebnim sjajem, a izvrsno su se uklopile kao komparativni primjer slikama mađarskog plenerista Pála Szinyei Mersea".
Izložba "Ideal i ljepota" nastala je zahvaljujući dugogodišnjoj bilateralnoj suradnji Hrvatske i Mađarske na području kulture, a u prigodi predsjedanja mađarske Vijećem Europske unije.
"Ona je svojevrsni nastavak proučavanja hrvatsko-mađarskih dodira na području likovnih umjetnosti započet izložbom ‘Ars et virtus: Hrvatska - Mađarska - 800 godina zajedničke kulturne baštine‘, održane u Zagrebu u Galeriji Klovićevi dvori i Budimpešti, u Mađarskom nacionalnom muzeju 2020.-2021. godine, te svjedoči o važnosti međumuzejske suradnje na internacionalnom planu", zaključuje kustosica i ujedno najavljuje izložbu Ivana Meštrovića u Budimpešti koja je u pripremi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....