IZLOŽBA U RADNIČKOJ GALERIJI

PORTRETNI OPUS KIPARA BRANKA RUŽIĆA Omiljen među kolegama, ostavio je niz portreta umjetnika u mladosti

Kćer kipara Rajka Zlatarić
 Ranko Šuvar / HANZA MEDIA

U Radničkoj galeriji izloženi su portreti s potpisom kipara Branka Ružića, portreti njegove obitelji, oca i majke, njegovih kolega umjetnika, autoportreti, ili naprosto anonimna lica nekih, po svoj prilici, slučajnih prolaz­nika koja su ga inspirirala.

Postavljeni su na bijelim postoljima različitih visina.

Kronološki, prvi je portret njegova oca. Nastao je 1956. godine. a prethodilo mu je umjetnikovo traganje. Naime, iz njegova je životopisa poznato kako je želio biti mnogo toga i u studentskim se danima okušao i kao arhitekt, inženjer strojarstva, povjesničar književnosti, još se spominje nekoliko zanimanja. Diplomirao je, napos­ljetku, kiparstvo pa slikarstvo na Likovnoj akademiji, slikarstvo u klasi Marina Tartaglie koji je, čini se, od svih profesora ostavio najviše traga na njegov rukopis. Ružić se uz kiparstvo bavio i slikarstvom, no rjeđe, kasnije je u intervjuima tumačio kako je otkrio da je “sve oko nas skulptura”.

Zagreb, 281216.
Radnicka galerija, Radnicka ulica.
Otvorenje izlozbe Branka Ruzica.
Na fotografiji: Rene Medvesek.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Šuvar / HANZA MEDIA
Rene Medvešek na otvaranju izložbe

Portret njegova oca koji se može pogledati na izložbi među prvim je kiparskim radovima. Otac je s brkovima, jajolika lica, portretne su karakteristike jasno naznačene.

Atelje u Voćarskoj

U jednoj od monografija posvećenih Branku Ružiću Mladen Pejaković upravo će ovo djelo označiti kao prijelomno u njegovu stvaralaštvu, iako će kasniji radovi biti drugačiji, pročišćeniji.

Bio je i jedan od rijetkih umjetnika koji su bili pozitivno zainteresirani za rado­ve svojih bliskih kolega, umjetnika. Skupio je poveću kolekciju njihovih radova koje je uz svoja djela ostavio u naslijeđe Slavonskom Brodu, svojem rodnom gradu.

Bio je, dakle, omiljen među um­jetnicima. Često ih je i portretirao. Čak je nekoliko puta portretirao svog kolegu i prijatelja Đuru Sedera. Vidljiva je Sederova nezaobilazna brada, a slikar se na svim prikazima dobroćudno smiješi - ova dobroćudna karakterna crta ostala je Sederu i danas.

Portretirao je i Ljubu Ivančića, nije teško pronaći sličnost Ivančićeva tanka i izdužena lica s onim kakvim je umjetnik sam sebe prikazivao na autoportretima. Ivan Lesiak, pak, prikazan je s par temeljnih oblika - dvojica su bila kratko u grupi Biafra, no vezali su ih i ateljei Udruženja likovnih umjetnika, za tridesetak autora. Ružićev je bio u Voćarskoj ulici broj 76. Tamo je djelovala i Vanda Majer, koju je također portretirao, i također se može vidjeti na izložbi. Kao i Mirko Rački, čiji se portret također prikazan na izložbi, temeljnih oblika - samo naznačena nosa na licu, i okruglih ušiju, iz 1975. smatra jednim od Ružićevih najboljih radova, gdje s tek nekoliko usjeka u drvo uspijeva izraziti osobnost portretiranog. Skulpture su od drva i od bronce, one od drva dojm­ljivo svjedoče o povezanosti oblika iz prirode i umjetničkih oblika u rukopisu Branka Ružića, kao i njegovoj rečenici da je sve oko nas skulptura.

Zagreb, 281216.
Radnicka galerija, Radnicka ulica.
Otvorenje izlozbe Branka Ruzica.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Šuvar / HANZA MEDIA

Ti portreti iz Voćarske čine zasebnu cjelinu, uz umjetničku vrijednost, tu je i ona povijesna, bilježenje jedne generacije koja je zajedno stvarala. Još je portreta iz Voćarske ulice, uz nabrojane spomenimo i onaj Valerija Michelija. Nije samo bilježio umjetnike koje je viđao oko sebe, već i jednog od svojih uzora, Paula Cézannea, i jednog od omiljenih ruskih pjesnika, simbolista Aleksandra Bloka. Na izložbi je i skica za Spomenik Draženu Petroviću iz devedesetih.

Zagreb, 281216.
Radnicka galerija, Radnicka ulica.
Otvorenje izlozbe Branka Ruzica.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Šuvar / HANZA MEDIA

Također i autoportreti, neki od njih vrlo duhoviti, među njima je autoportret s prikazom arhaičnih građevina na glavi. Uz portrete, ovo mu je bila jedna od omiljenih tema - umjetnikova biografija tumači kako su pedesetih godina na njega utjecali posjeti Stonehengeu, spilji Lascaux, ali i londonskom ateljeu Henryja Moorea.

Minimalizam

Među najdojmljivijim je skulp­turama ona nastala na kraju umjetnikova životnog puta, u postavu izložbe izdvojena. Skulptura je na drvenom stalku, prikazano je čitavo tijelo, ne samo lice kao što je slučaj u ostalim prikazima na izložbi, izuzev Dražena Petrovića. Prikazan je potišten čovjek, pogrbljen, glave uvučene među ramenima, zgrbljenih ramena - iako bez ikakvih portretnih karakteristika na licu, vrlo sugestivno je naznačeno njegovo raspoloženje, na kraju puta. Skulptura se zove “Sam”. U ovom minimalizmu sve je rekao.

Iza njega su ostali mnogi radovi, a o naslijeđu se nakon njegove smrti 1997. godine brinula umjetnikova udovica Julija Ružić. Ona mu je, pred kraj života, i pomagala dovršavati radove. Danas se o ostavštini brine Ružićeva kći Rajka iz čije su obiteljske zbirke radovi na ovoj izložbi. Kustos je Feđa Gavrilović, a izložba ostaje otvorena sljedećih mjesec dana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 00:01