Proradila je Titova fontana na Trnju, pogledajte kako sada izgleda

Nakon što smo pisali o fontani Tratinčica za Tita, koja je, nakon četiri godine od otvaranja, bila van funkcije, ovih je dana fontana ponovo u funkciji.

Naime, kako smo pisali, bila je 2017. godina kada je preimenovan Trg maršala Tita u Trg Republike Hrvatske, po odluci Gradske skupštine. Prošlo je nešto više od pola godine,kada je u ljeto 2018., na zagrebačkom Trnju, obnovljena fontana posvećena Josipu Brozu Titu. I jedna i druga odluka izazvale su polemike, spekuliralo se i je li da je Trnje svojevrsna "nadoknada" oduzimanju Titova imena jednom od glavnih gradskih trgova. Riječ je, inače, o manjem parku na zagrebačkim Krugama, u ulici grada Vukovara, neposredno ispred knjižnice Marin Držić, i hvaljene zgrade za stanovanje koju je u zlatno doba arhitekture podigao arhitekt Neven Šegvić.

Titova fontana

Patricia Kiš Terbovc/

Snimka od prije mjesec dana

Ranko Suvar/Cropix

Voditeljica projekta Dragana Jaramaz, prilikom otvaranja projekta, naglasila je kako se na obnovu potrošilo oko 700 tisuća kuna (nešto manje je koštalo, dakle, od današnjih 100 000 eura), a na Tratinčici je bila, pisalo se dalje, očuvana i brončana platina. Otvorio je fontanu, tadašnji gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, koji je među ostalim rekao: "Na inicijativu mjesnog odbora i Vijeća četvrti Trnje nakon 35 godina i prema povijesnim izvorima obnovili smo park i fontanu Trantinčicu koja se u njemu nalazi"

Fontana se zove, dakle, "Tratinčica za Tita", što na njoj i piše, a obnova je, dakle, bila najavljena tik nakon preimenovanja Trga maršala Tita. Niti punih šest godina kasnije, u fontani nema vode. Prije par tjedana, kada smo o njoj pisali, fontana nije bila u funkciji.

Fontanu je 1982. izradio dubrovački kipar Marijan Kocković, a na mjestu na kojem se nalazi Tratinčica, iste je godine bio uređen i perivoj nazvan ‘88 stabala za druga Tita‘.

O Marijanu Kockoviću, svojedobno smo pisali,u tekstu naslovljenom ‘Bio je omiljeni Titov umjetnik, a već je desetljećima posve zaboravljen i zanemaren‘. Imao je atelje u Dubrovniku, na jugu Lapada, gdje je ostalo mnoštvo njegovih skulptura. Svojedobno smo pisali i o izložbi posvećenoj mu u HAZU, na mnogim je fotografijama Kocković bio prikazan s Titom ili s Titom i Jovankom, kako obilaze njegov atelje i umjetnički vrt i dive se umjetninama. U tekstu o izložbi, nadalje, navelo se kako je kipar napravio najmanje deset skulptura Tita i bio je jedan od rijetkih umjetnika kojemu je Josip Broz pozirao, i to tri dana zaredom po nekoliko sati. Moglo bi se reći i da je uz Augustinčića bio omiljeni Titov kipar. Dobar je dio tih skulptura ostavio Beogradu, Muzeju 25. maja i Igalu. Kako nam je rekla kustosica izložbe Vesna Mažuran Subotić: "Uz Tita je Kocković bio jako vezan, upoznao ga je na još na samom početku rata, dok je bio u partizanima. Ležao je ranjen, u bolnici, a Tito je obilazio ranjenike, to je bio njihov prvi susret, koji ga se duboko dojmio.

Snimka od prije mjesec dana

Ranko Suvar/Cropix

Kocković je bio mornarički kapetan, zbog hrabrosti odlikovan nekoliko puta, i koliko je poznato, nije još razmišljao o likovnoj karijeri. Akademiju je upisao u svojim kasnim dvadesetima, i to s lakoćom.

Radio je i portret skladatelja i revolucionara Mikisa Theodorakisa, najpoznatijeg po glazbi za film "Grk Zorba" kojeg je upoznao nakon što je preselio u Dubrovnik 1966., gdje je sagradio kuću i malu galeriju. Theodorakis mu pozira više puta, a zajedno izdaju i jedan proglas koji umjetnike poziva na veći društveni angažman.

Osim u Dubrovniku, gdje je portretira i Sophiju Loren, često boravi u Americi.

Tragično je preminuo 1991.