RETROSPEKTIVA DIZAJNERA KOJI JE OBILJEŽIO RIJEČKU ROCK SCENU 'Kroz moje omote provlači se neka crna, mračna nit, ali ja u biti nisam mračan čovjek'

Mladen Stipanović zvan Stipe, rođen 1969., čovjek je čiji je rad obilježio riječku rock scenu od kraja osamdesetih pa sve do današnjeg dana.

Stipanović je dizajner koji potpisuje rješenja za LP, CD i MC omote bendova i izvođača s kraja 20. i početka 21. stoljeća kao što su Let2, Let3, Grad, Fit, Grč, Blagdan band, En Face, Vava, Urban, Turisti, Gipss, Mr. Lee & Ivana Sky, Morso, Gerilla, Mario Furka & Štićenici, Unlogic Skill, kao i one nešto mlađih snaga poput Moskve i Anta. Ukupno je to 50-ak omota riječkih glazbenika, kao i desetak onih koji nisu iz Rijeke, a među njih spada i Severina, za koju je dizajnirao vizualni identitet albuma “Moja štikla”.

Prijatelji glazbenici

Tri desetljeća Stipanovićeva djelovanja bit će predstavljeno na izložbi pod nazivom “RI - rock papiri” koja se večeras otvara u Malom salonu na riječkom Korzu, a taj će događaj obilježiti i nastup Stipinih prijatelja glazbenika kao što su Mr. Lee & IvaneaSky, Dean Škaljac (Gerila, ex Grad) s Orijen Modrušan(Grč, ex Grad), Vedran Vučković (Nord, ex Unlogic skill), Vava i grupa The Siids.

Izložba je to koja predstavlja jedinstven dokument vremena i prostora, jer Stipanovićeva rješenja pokrivaju 90 posto riječke scene od kasnih osamdesetih naovamo. Mladen Stipanović je, valja to napomenuti, ogroman zaljubljenik u glazbu, čovjek kojeg se može susresti na gotovo svim koncertima domaćih i stranih izvođača u Rijeci, ali i u Zagrebu i drugim gradovima države i regije, a ta se ljubav itekako osjeti u njegovom radu. S obzirom na njegov angažman, Stipanović zaslužuje ne samo status pratitelja riječke glazbene scene, nego i njenog ravnopravnog koautora.

- Prvi rad koji sam napravio bio je omot za demo snimke grupe Grad. Bilo je to 1988. Netko mi je ukrao kasetu dok sam bio u vojsci i onda sam poludio, rekao sam si, moram imati tu kasetu, a onda sam napravio omot i pitao ih da mi to ponovo snime. U biti, Grad me natjerao da se počnem baviti dizajnom. Onda je sve to skupa krenulo. Bio sam frend s Jegijem i Vavom iz En Facea pa sam radio za njih, onda su došli Unlogic Skill i svi ostali. Nekako je najgušće bilo devedesetih i dvijetisućitih – priča Mladen Stipanović.

Veli da su mu glazbenici s kojima surađuje manje-više svi prijatelji te je ljubav prema glazbi pojedinih izvođača presudna kod izbora poslova u koje se upušta.

Uzori

- Jako volim Rijeku i riječki rock. Ovdje uopće nije problem raditi jer u Rijeci su svi kreativci, tako da ako u ovom gradu nemaš inspiracije, nećeš je imati nigdje. Volim živjeti u Rijeci, volim riječke ljude. Pored same glazbe, inspirira me i dobra fotografija. Glazba, u stvari, dođe na kraju, jer prvo moraš sve dobro zapakirati pa će cijeli proizvod biti dobar. Barem ja tako gledam na ploče u izlogu. Dođeš, vidiš omot i onda to poželiš poslušati – priča.

Ističe da mu je teško izdvojiti najdraži rad.

- To su sve, na neki način, moja djeca i svi su mi lijepi. Ako ćemo gledati koncepcijski, jako su mi dragi omoti za solo albume Vlade Simcicha Vave. Naravno, tu je i Let 3. Jako mi je drag i Mario Furka, to je ispao pravi rock omot. I, naravno, Grad – priča riječki dizajner.

Što se tiče dizajna rock omota, ističe da je jako volio ono što rade vlasnik 4AD-a Ivo Watts-Russell i njegov dizajner Vaughan Oliver.

- Kada bih god došao u neku trgovinu s pločama i uhvatio omot nekih od njihovih izdanja, odmah bih znao da je to 4AD i po mirisu i po izgledu. S Vavom sam, recimo, išao tražiti neki takav izričaj, pogotovo s albumom “Soundtrack”. Želio sam da to “miriše” na 4AD – govori.

Simcichev tekst

Na pitanje što je neki zajednički lightmotiv njegovih dizajna omota, Stipanović kroz smijeh odgovara: “Sve je crno”.

- Govore mi da sam ja čovjek koji ne zna za boje, za kolorite. “Ti si dizajner koji koristi samo crnu, sivu i crvenu”. Vava je to dobro rekao, kroz sve omote provlači se neka crna, mračna nit, ali, u biti, oni nisu mračni. Ja nisam mračan čovjek. Po meni, crna boja je uvijek bila poveznica s rockom. Uvijek smo se oblačili u crno. A crna je meni nekako zahvalna boja, kao i bijela. To su dvije boje koje su osnovne, ali su najzahvalnije – kaže Mladen Stipanović.

Vlado Simcich Vava, bivši gitarist nikad prežaljenih Laufera, u popratnom tekstu Stipanovićeve izložbe podsjeća da je prvo službeno izdanje koje Stipe potpisuje album “Barock’n’roll” iz 1993., prvijenac grupe En Face.

“Naravno, prethodno je Stipe napravio gomilu drugih proizvoda – naslovnica knjiga, dizajnirao kalendare, letke, bookmarkere, pozivnice, plakate, nastavite niz... Izričajem bez mane, baš kao Miles Davisova truba, razumljivog jezika, izvoran i pjesnički istovremeno, ponekad i ispovjednog, tamnog tona, ali nikad izvan konteksta izvođača čiji omot oblikuje”, napisao je Vava, inicijator Stipanovićeve izložbe.

Izloženi radovi su, prema Simcichevim riječima, vrhunska umjetnička djela, a “njihov učinak na receptore je garantirano svevremenski impakt evergreena antidepresiva”.

Izložba je otvorena do 3. listopada.