Samo za voajere: Nikin prozor u susjedovo dvorište

ZAGREB - Znamo da potajice zavirkujete u susjedov prozor, dobro znate kad on ide spavati, gdje mu stoji televizor, koje su njegove svakodnevne navike...

Sljedećih mjesec dana tuđe navike možete promatrati bez nelagode. Dapače, što u sebi pronađete većeg voajera, to je za ovaj događaj poželjnije. Dovoljno je da dođete u Gliptoteku HAZU , gdje izlaže talentirana umjetnica Nika Radić.

Projekcije na zidu

Izložba se zove “Moramo se razgovarati”, a govori o ograničenim mogućnostima razumijevanja u komunikaciji među ljudima. Zapravo, kad obiđete cijelu izložbu, bit će vam posve jasno: mi zapravo jedni druge uopće ne razumijemo, uvijek ćemo različito protumačiti razgovor dvoje ljudi za susjednim stolom, a na kraju niti jedna interpretacija nije točna...

Najimpresivniji su videoradovi koje ova umjetnica projicira na zid, a koji po svojem raskošnom koloritnom stilu, igri tonova, svjetla i sjene, nježnim konturama, s tihim osvjetljenjem, podsjećaju na barokno trompe l'oeil zidno slikarstvo. Na prvom umjetnica i prijateljica sjede u kafiću i žestoko gestikuliraju, na drugom ona i njezin kolega, također umjetnik, sjede za stolom u jednom berlinskom kafiću.

On nešto govori, ona šuti, i sluša ga.

O čemu se radi

Zvuk je isključen pa radnju možemo čitati samo iz tona. Da li joj on dosađuje sa svojim razgovorom ili ona u životu nije čula zanimljiviju tezu o umjetnosti, teško je zaključiti iz neutralnog izraza umjetničina lica. U međuvremenu je, kaže, i zaboravila o čemu su razgovarali.

- Iskreno sumnjam u mogućnost razumijevanja. Većina komunikacije je krivo interpretirana. Unatoč tome, i dalje pokušavamo, a ova je izložba još jedan pokušaj u tom pravcu - kaže umjetnica.

Zapravo kiparica

Prvi video na ovoj izložbi datira u 2003. godinu, kada je Nika Radić bila na stipendiji Radoslav Putar u New Yorku. Video je snimljen u trenutku kad je umjetnici dosadilo biti turistkinjom, a razgovor se dvoje prijatelja pokazuje kroz hranu, piće, cigaretu i kavu poslije svega. Sada, više od pola godine živi u Berlinu , a ostatak u Zagrebu.

Iako je po vokaciji kiparica, upravo se ovim radom potvrdila kao jedna od najboljih hrvatskih videoumjetnica, i zapravo joj ova forma bolje leži.

Dio su izložbe snimljene paparazzo fotografije. U trenutku kad je umjetnica zatekla ljude u nekoj vrsti žestoke rasprave ili u ljubavnom klinču, uzima svoj fotoaparat i počinje okidati.

Koliko na njezin rad ima utjecaja događaj iz djetinjstva, prosudite sami:

- Živjeli smo u Zagrebu, bilo je ljeto i ljudi su zbog vrućine spustili rolete pa se susjedima u stanu preko puta našega nisu mogla vidjeti lica. A stan je imao tri sobe u nizu tako da se moglo vidjeti kako ljudi idu iz jedne u drugu. Drvene rolete bile su napola spuštene tako da su se vidjele ruke dviju osoba koje su gestikulirale po stanu. Hodali su gore-dolje i očigledno se svađali. Bilo je zabavno kako se moglo vidjeti da se svađaju samo po pokretima ruku...

Sjajna izložba, vrijedna preporuke, i ne samo za voajere.