Slikam svoj osobni dnevnik portretirajući uživo svoje prijateljice

- Ponekad imam i pet majica na sebi kad slikam - kaže. No, druge strane, tu je puno svjetla i visoki strop (njezine su slike velikih dimenzija), pa kaže kako je ovo prvi atelje s kojim je sasvim zadovoljna, osim u ovih nekoliko hladnih tjedana. U njemu je posljednje dvije godine, ranije ih je promijenila nekoliko.

Osim što slika, predaje na Školi crtanja i slikanja Art session koju je sama osnovala te spada u one umjetnike koji od svog slikarstva mogu živjeti. Dok gledam njezine radove s nanosima guste boje, potpuno joj vjerujem kad kaže da uživa u slikanju. Još je od Akademije slijedila svoj put, no, kako kaže, više intuitivno, a nakon stipendije u Berlinu gdje se upoznala s tamnošnjom slikarskom scenom, shvatila je da je bila na pravom putu. “U Berlinu sam dobila potvrdu onoga što sam intuitivno osjećala’.

Tamo je izlagala i u Kunsthausu. Kasnije je bila na stipendiji i u Parizu, a naglašava da joj te umjetničke stipendije puno znače za njezin slikarski razvoj.

Novi ciklus

U ateljeu su slike iz novog ciklusa, posvećenog ženama. Na mnogim su slikama upravo njezine prijateljice, jer najčešće u svojim radovima interpretira okolinu neposredno pokraj sebe, stvara svojevrstan osobni dnevnik.

Ne želim da se sve što je krhko i ženstveno izgubi u slikarstvu

Tko su sve ove žene na vašim slikama?

Na mnogim mojim slikama, kao što je ova u ateljeu “Moments in time” (dvije djevojke i pas, op.a.) moje su prijateljice. Na drugoj su naslikana četiri portreta uzastopce (jedan od njih je maska), što simbolizira svijet promjene u kojemu živimo. U slikarstvu me zanima prikazati promjenu, ali i nevidljivi svijet koji je u nama. Na slici “Čuvarica”, koja simbolizira snažnu ženu, zaštitnicu, fotografijom sam ulovila prijateljicu kad se vraćala s mora, i zatim sam po fotografiji naslikala najnoviji rad, u svijetloplavim bojama. Budući da se na ovoj slici djevojka saginje, to je i prvi put da sam naslikala lik bez lica. Najbliže, pak, doslovnom portretu je jedan moj Autoportret.

Pretpostavljam kako je teško naslikati autoportret u suvremenoj umjetnosti?

U trenutku kad je nastao taj autoportret, jako sam se lijepo osjećala pa se zato i zove “Lijepa slika”. Prvo sam samu sebe fotografirala, a zatim sam se nacrtala s cvijetom u kosi, kako bih pokazala krhkost i ženstvenost. Kad se baviš slikarstvom, zna ti se dogoditi i da zatomiš te pojmove.

U ateljeu je monografija Martina Kippenbergera. Koji su vaši umjetnički uzori?

Volim Rosu Loy, Danu Shutz, Michela Majerusa. Jako cijenim i Tuymansa i Richtera. Da se Kippenberger zaustavio samo na jednom načinu istraživanja, mnoge od svojih važnih slika ne bi nikada naslikao. Jako cijenim i Richtera. Zamjerali su mu da, kad se gledaju slike njegova fotografskog realizama i apstrakcije, to izgleda kao da rade dva različita umjetnika, a on im je odgovarao da mora slikati ono što osjeća, ostati svoj. Dobar umjetnički rad ne zavisi o mediju, nego o izrazu.

Kod vas su u opusu i figurativne slike, i crteži s porukama, i apstrakcija, pa čak i instalacija?

Jedna od instalacija sastojala se od tri tone pijeska pomiješane s vodom. Kako je voda isparavala tako se velika “Tvrđava” od pijeska svakodnevno rušila i mijenjala oblik. Iako sam se više bavila figurativnom umjetnošću tijekom studija na Likovnoj akademiji, diplomirala sam na apstraktnoj.

Uživam u čistom slikarstvu, no razmišljam da se ponovno prebacim s ljudskog lica, koje ponekad može i opteretiti, na apstraktnije forme. U mom je slučaju najvažnije da najprije, kad razmišljam o nečem novom, sama sebi dopustim promjenu, dok kasnije sve ide lako. Rečenice koje sam prije ispisivala preko slika bile su posve spontane, neke od njih sam u tom trenutku čula na radiju.

Zašto preslikavate neke slike?

Zna mi se dogoditi da mi se neka slika više ne sviđa nakon što prođe neko vrijeme, i onda je preslikam. Uništavanjem starog sadržaja osiguravam promjenu, odustajem od statičnosti slike kako bih na istoj površini dobila novi smisao, red i kompoziciju. No, isto tako znam sa sigurnošću koja je slika sto posto gotova i nikad je više neću preslikati.