POVIJESNI TRENUTAK

SPECIJALAN TERET Giottov poliptih nakon 700 godina napušta Vatikan

Giotto je bio tvorac humanističkog zaokreta koji je unutar zamaha gotike otvorio put k renesansi

Ne baš uobičajena procesija kreće danas iz Vatikana u Milano: specijalan kamion visok 4 metra, praćen jakim policijskim snagama. Unutra, u ambalaži specijalnog tereta smješten je i specijalan akcelerometar, koji će mjeriti brzinu prijevoza, a osobito strogo zabranjene elemente: nagla ubrzanja i nagla kočenja, ne dao bog još i neki sudar. I teret je, naime, specijalan, zapravo jedinstven: poliptih koji je Giotto di Bondone (1267-1337) prije nešto manje od 700 godina oslikao za srednji ili lateralni glavni oltar tadašnje, još konstantinovske Vatikanske bazilike svetog Petra.

Otvorio put k renesansi

Od onda to jedinstveno remek djelo velikog majstora nije napustilo Vatikan. Jedino što je, kad je stara rimska bazilika srušena da bi se sazdala sadašnja barokna mastodontska, najveća bogomolja na svijetu, premješten prvo sa strane, pa onda u Vatikansku palaču, gdje je od 1931, kada je izgrađen sadašnji drveni ikonostas poliptiha, pa sve do jučer stajao nepomično u Vatikanskoj pinakoteci u sastavu Vatikanskih muzeja,.

Giotto je bio tvorac humanističkog zaokreta koji je unutar zamaha gotike otvorio put k renesansi. Njegov učitelj Cimabue prvi se udaljio od vjekovne bizantske ikonografske manire prema obnovi latinskog realizma, a Giotto je učinio taj ključan korak, stavivši realan ljudski lik ponovo u centar likovnog prikaza i graditeljskog interesa, krčeći put za Michelangela, u arhitekturi preko Brunelleschija, a u slikarstvu preko Masaccia.

Poliptih je sastavljen od sedam ploča. Tri najveće oslikane su dvostrano. Na strani okrenutoj prezbiteriju, dakle i papi i kardinalima, u sredini je Deisis (Krist u slavi) okružen arhanđelima, kerubinima i serafinima (i pred Božjim prijestoljem ktitor kardinal Jacopo Caetani degli Stefaneschi na koljenima, nema proskineze), slijeva je razapinjanje sv. Petra, a zdesna odsijecanje glave sv. Pavla. S te strane na predelima je Bogorodica s Djetencetom, te dvanaest apostola. Na strani okrenutoj vjernicima je sv. Petar na papinskoj katedri (prijestolju), s arkanđelima i svecima, praktički u istoj poziciji kao Deisis, da bi se vidjelo da je Petar (a za njim i svaki papa) na Zemlji isto što i Krist na nebu. I pred njim kleči ktitor Stefaneschi, s modelom poliptiha (pa samo po tome znamo kako je poliptih izvorno bio uokviren), dok su sa strana apostoli Jakov i Pavao, odnosno Ivan i Andrija. Od triju predela ostala je samo jedna, sa svecima i mučenicima u gro planu.

Giotto je razbio bizantsku ikonografiju, prikazujući predjele mučeništava Petra i Pavla u Rimu takvima kakvi su tada, dakle prepoznatljivima Rimljanima i hodočasnicima, a fizionomije svetaca i anđela kao realistične portrete. Upravo portrete je još renesansni slikar i povjesničar umjetnosti Giorgio Vasari naglasio kao najjaču stranu Giottova slikarstva. U Milanu će u Kraljevskoj palači od 2 rujna ove do 10 siječnja sljedeće godine biti jedinstvena izložba svih 14 radova (osim, naravno, fresaka) za koje je pouzdano dokumentirano da su Giottovo djelo. Nije, dakle, smio uzmanjkati ni Poliptih Stefaneschi - ali je nadintendant Vatikanskih muzeja Antonio Paolucci to dopustio tek nakon dugog natezanja s organizatorima.

Mondadori platio prijevoz

Za uzvrat je, naime, htio dobiti dubinsku stratigrafsku analizu tog djela koje nikada nije proučeno suvremenim tehnologijama. Skeniranjem bi trebalo ustanoviti kakva je bila tehnika izrade, je li Giotto radio pripremni crtež, razlučiti pigmente koji su korišteni, razlučiti i poteze samog majstora od onoga što su dovršavali učenici, eventualna predomišljanja u izvedbi… Za to su potrebni novci koje Vatikan nema, a ni organizator nije znao odakle bi ih smogao. I kad se činilo da će Poliptih Stefaneschi ostati u Vatikanu, uskočio je nakladnik Mondadori Electa i uplatio traženih 140.000 eura za prijevoz i istraživanje. Naravno, ni dalekom aluzijom se ne spominje da je vlasnik tog nakladnika prpošni „Bunga bunga“ Berlusconi, jamačno ne najuzorniji među pobožnim poštovateljima sakralne umjetnosti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 14:49