SLIKAR MARTKO TREBOTIĆ

Splitski škver pretvorio u atelje za sve svoje kazališne zastore

Dok su se ljetos lomila koplja oko prodaje i zatvaranja brodogradilišta, Trebotić je na podu hale Brodosplita, na vrućini od 40 stupnjeva, slikao zastor za šibenski HNK

Strah u očima škverskih radnika zbog neizvjesnosti njihove sudbine pratio me cijelo vrijeme dok je u velikoj hali, na više od 40 stupnjeva, nastajao zastor. Stoga sam, unoseći molitvu na platno, osjećao da je to molitva i za splitske škverane, jer u njenu izradu sigurno su se uvukla i njihova zabrinuta lica s kojima sam radeći na projektu dijelio tri posljednja mjeseca - kaže umjetnik Matko Trebotić.

Matko Trebotić, jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara s međunarodnom reputacijom, dovršio je još jedan u nizu svojih art projekata velikog formata - svečani zastor za šibenski HNK koje ove godine obilježava 140. obljetnicu postojanja.

Potpuna sloboda

Nakon splitskog, riječkog i dubrovačkog kazališnog zastora, iznimno dobro prihvaćenih kod kazališne publike, ovaj posljednji u nizu autor je naslovio “Šibenska molitva”. Zastor formata 4,5 puta 9 metara nastao je tijekom vrućih ljetnih mjeseci u hali splitskog brodogradilišta.

- Kao i u dosadašnjim art projektima svečanih zastora imao sam potpunu umjetničku slobodu - priča nam umjetnik mediteranske duhovnosti pred velikim platnom koje za nekoliko dana iz Splita seli u Šibenik. I dok je splitski kazališni zastor nastao oslikavanjem povijesnih artefakata, riječki protkan notama velikog Riječanina Ivana pl. Zajca, dubrovački tekstom Držićeve “Tirene”, posljednji je nastajao na temeljima grada Šibenika koji autor tematizira suvremenim likovnim jezikom.

- Polazišna točka bila je, dakako, čudesna katedrala Jurja Dalmatinca, ali i sami Šibenčani. No, kako je šibenski zastor, za razliku od prethodnih, dosta izdužen, zbog kompozicionalne situacije, podijelio sam ga vertikalno u tri polja. S obje krajnje strane nalaze se portreti Jurja Dalmatinca, što je hommage tom velikom skulptoru i graditelju katedrale, a istovremeno i cijelom šibenskom puku.

Kao teatarske maske

Držao sam se one davno napisane rečenice povjesničara umjetnosti i arheologa Cvite Fiskovića koji je rekao da su Jurjevi portreti na katedrali iz 15. stoljeća, portreti i današnjih Šibenčana kakve ih još uvijek možemo sresti po kaletama, konobama i drugim mjestima Krešimirova grada. Na mom platnu te Jurjeve glave su hipertrofirane i doimaju se kao teatarske maske.

Za središnji motiv kompozicije šibenskoga zastora autor bira Šibensku molitvu .

Vraćam se kazalištu

- Jedan je to od prvih zapisa na latiničkom pismu i hrvatskom jeziku, molitva čiji se original i danas čuva u samostanu Svetog Frane. Prenio sam je na platno, možda je tamo nečitka, no smisao tog teksta jači je od same molitve. To je molitva za sve ljude dobre volje, posebno za Šibenčane koji su svoj grad čuvali i sačuvali do današnjih dana, ljude starog i današnjeg Šibenika - kaže Trebotić.

Iako je zastor dovršen, autorova je želja da promocija malo sačeka. - Svečani zastor trebao bi prvi put biti viđen tek na prvoj ovosezonskoj premijeri. Na taj bi način bio predstavljen pred onom pravom - kazališnom publikom. Jer, još kao dijete “zakačio” se za teatar. - U nekom smislu svoju sam budućnost vidio u njemu. Put me odveo na drugu stranu. Uvijek sam se želio vratiti kazalištu. I evo, sada se vraćam.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 09:33