Prošlu je likovnu godinu, od međunarodnih izložbi koje su se mogle pogledati kod nas, obilježilo rivalstvo između Klovićevih dvora i Umjetničkog paviljona, između izložbi Claudeta Moneta, Augustea Renoira i impresionista s jedne te Joana Miróa s druge strane.
I sljedeće nas godine očekuje slično: u Klovićeve dvore stiže mega izložba Henri Toulouse-Lautreca “Belle Epoque”, sa 140 radova, većinom crteža i grafika. Naziv izložbe proizlazi iz opisa noćnog života u Parizu, kako ga je vidio ovaj tragični francuski umjetnik, s nizom protagonista “lijepe epohe”, primjerice, fatalnom pjevačicom Yvette Guilbert, koja je uvijek nastupala u žutoj haljini, iz praznovjerja, ali i zato jer joj je naprosto dobro stajala.
Velika strast
U Umjetničkom paviljonu gledat ćemo djela francuskog kipara Augustea Rodina; no, dok je od pojedinog Miróa u istom prostoru bila izložena samo kasna faza, već kroz sedamdesetak radova čitav njegov razvoj, pa tako i najvažnija djela kao što su “Mislilac”, “Poljubac”, jedna od najljepših ljubavnih priča u povijesti kiparstva ikad, o nesretnim ljubavnicima Paolu i Franceschi, te “Vrata pakla” za koja je tvrdio da “simboliziraju besmisao života i nemogućnost ispunjenja najdubljih strasti” koje nije moguće kontrolirati.
Francuski festival
Također, i posveta velikom Victoru Hugou, skulptura “Meditacija ili Glas inspiracije” iz 1896., koja je bila omiljena Rodinu. Inače, nedavno je otkriveno da je Meštrović Rodina u pismu 1914. zamolio da mu pokloni ovaj rad koji ga je naprosto opsjedao, što je francuski kipar i pristao učiniti, no zbog rata darivanje nije bilo ostvareno. Izložba se održava u sklopu Festivala francuske kulture u Hrvatskoj, riječ je o uzvratnom festivalu, podsjetimo kako smo u Francuskoj predstavili Meštrovića u Muzeju Rodin, ali i srednji vijek, Očka....
U sklopu istog festivala najavljuje se i gostovanje velike francuske zvijezde suvremene umjetnosti, no muzeji i galerije nemaju još posve dovršenu koncepciju za sljedeću godinu jer u ožujku očekuju konačni sud za budžet pojedine institucije i od Ministarstva kulture i od Grada Zagreba.
Mnoštvo muzeja
No, ako je prema programu vodećih muzeja i galerija, pojačan je međunarodni izložbeni program, dok je domaći nešto slabiji.
U sklopu izložbe o Bauhausu u MSU vidjet ćemo djela Ivane Tomljenović Meller, ali i učitelja ove škole iz Njemačke koja je i danas prisutna u gotovo svim aspektima naše svakodnevice, kao što su Kandinski ili Klee.
Kada je riječ o likovnom sektoru, treba reći i kako je, ako je suditi po najavama, temelj za kulturnu politiku Ministarstva kulture - gradnja nekoliko muzeja, što pomalo podsjeća na politiku bivšeg ministarstva. Nažalost, nema izgledne mogućnosti da se sljedeće godine dovrši Hrvatski povijesni muzej, već se ponavlja pokušaj s privatnojavnim partnerstvom.
1. Toulouse-Lautrec i Belle Epoque
Klovićevi dvori, studeni 2015. - siječanj 2016.
U centru 140 remek-djela zvijezde su iz pariškog noćnog života 19. stoljeća
Umro je od kombinacije alkohola i sifilisa, nije dočekao 37. godinu života, njegov je život kasnije postao predmet mnogih mitologizacija. Izložba “Toulouse-Lautrec i Belle Epoque” predviđa 140 radova na papiru: akvarele, plakate, crteže i grafike, podijeljene u tematske cjeline, kao što su ljudi iz okruženja slikara, pariško društvo, boja, svjetlo i sjene, razdoblje Belle Epoque, političke i povijesne slike u Francuskoj, literatura, kazalište i glazba.
Na izložbi koja dobrim dijelom sadrži djela iz privatne kolekcije grčko-američkog bogataša Paula Firosa te iz Muzeja Toulouse-Lautrec iz Albe u Francuskoj dominirat će scene privlačnog pariškog noćnog života na Montmartreu, boemski Pariz ove nikad prežaljene epohe, i grada.
Portreti, na kojima su isprva profesionalni modeli, postaju tijekom vremena intimniji, kako i postaje sve intimniji odnos slikara i modela. Tumači se da istodobno predstavljaju i kritiku društva u kojem je aristokrat Toulouse-Lautrec živio i u kojem je i sudjelovao. Opčinjen pokretom, crta likove plesačica i akrobata.
Zahvaljujući umjetnosti Toulouse-Lautreca, tadašnje “zvijezde” pariškog noćnog života postale su nezaboravne. Izložba, tako, nudi odgovor na sljedeće pitanje: Tko je bila temperamentna Louise Weber zvana La Goulue? Tko je posjećivao Moulin Rouge? Tko se krije iza poznatog portreta Aristide Braunt, šansonijera prikazanog s crvenim šalom i velikim crnim šeširom? Tko je tadašnji najutjecajniji kritičar umjetnosti, i kako ga je vidio ovaj slikar? I tko su bile plesačica Jane Avril i pjevačica Yvette Guilbert? Obrađuje se i značaj lista La revue blanche, za kojeg je, uz Bonnarda i Villarda, ilustracije radio i Toulouse-Lautrec.
Njegovo djelo, nastalo u razdoblju između 1891. i 1901. (znači samo tijekom jednog desetljeća), svjedočanstvo je, dakle, jedne strastvene epohe.
Od djetinjstva je bio invalid, zakržljalih nogu uslijed pada s konja, te osuđen na nepokretnost crta i slika najviše životinje. Godine 1882. Toulouse-Lautrec odlazi u Pariz gdje kod Leona Bonnata pohađa nastavu slikarstva, a potom kod Fernanda Coromona i crtanje.
Još na samom početku akademskog školovanja, Toulouse-Lautrec razvija svoj osobni slikarski stil, koji se razlikovao od tadašnjeg etabliranog francuskog neoimpresionizma. Veliki dojam na njega ostavljaju tadašnje izložbe Edgara Degasa, Pierre-Augustea Renoira i Edouarda Maneta, kao i ostalih impresionista te susret s japanskim višebojnim drvorezima. No, osim njih, najvažniji utjecaj na Toulouse-Lautreca čini tadašnji pariški studenski život, kao i prijateljstva s Louisom Anquetinom, Emileom Bernardom i Vincenom Van Goghom.
2. Bauhaus - umrežavanje ideja i prakse
Muzej suvremene umjetnosti, 9. 5. - 26. 7.
Ivana Tomljenović Meller (rad na slici), lijepa kći posljednjeg bana Hrvatske i Slovenije Tomislava Tomljenovića bila je i velika, no nepredvidljiva umjetnica, koja je, među ostalim, studirala i na jednoj od najvažnijih škola u povijesti umjetnosti ikad - na Bauhausu. Na Bauhausu se živjelo punim plućima, vjerovalo se u umjetnost za sve, ukidao se elitizam. Izložba “Bauhaus - umrežavanje ideja i prakse” , koju ćemo od svibnja gledati u MSU vrhunac je višegodišnjeg međunarodnog istraživačkog projekta u kojem sudjeluju Austrija, BiH, Hrvatska i Slovenija, istražujući djelovanje onih umjetnika iz regije koji su se školovali u Bauhaus, od njezina osnutka 1919. godine u Dresdenu, do kada je zatvorena u Berlinu, odlukom nacističke vlasti, 1933. godine. Među studentima Bauhausa bilo je troje hrvatskih umjetnika. Uz Ivanu Tomljenović Meller, i Otti Berger je nakon Likovne akademije u Zagrebu, u Dessau, usavršavajući i eksperimentirajući s tehnikama tkanja. Njezin rad u posljednje vrijeme izaziva veliki interes u međunarodnim stručnim krugovima, a u najnovijem postavu Bauhaus-Archiva u Berlinu dodijeljeno joj je, zasluženo, istaknuto mjesto. Rođena je u Zmajevcu u Baranji, a ubijena je u Auschwitzu. Gustav Bohutinsky jedini je hrvatski arhitekt na Bauhausu, koji je kasnije na “Iblerovoj školi”. Jedino njegovo arhitektonsko djelo realizirano u duhu Bauhausa u Hrvatskoj je atelje za brata, slikara Emila Bohutinskog (1940.). Radovi svih troje autora otkriveni su ponovno tek kroz posljednjih desetak godina. Uz radove umjetnika studenata na Bauhausu iz naše regije, prikazat će se i djela novih čuvenih profesora, znamenitih umjetnika: Marcel Breuera, Vasilija Kandinskog, Paula Kleea, Lászlóa Moholy-Nagyja, Josefa Albersa, Oscara Schlemmera... Ovom će izložbom prvi put njihovi radovi biti u dijalogu.
3. Rodin u Meštrovićevu Zagrebu
Umjetnički paviljon
5. 5. - 20. 9.
Autori su Catherine Chevillot, ravnateljica Musée Rodin i Andro Krstulović Opara, ravnatelj Muzeja Ivana Meštrovića. Skulptura “Poljubac” prikazivala je nesretne ljubavnike Paola i Francescu.
4. Međunarodna izložba ‘Vatra’
Galerija umjetnina, Split
ljeto
“Žena vatra”, remek-djelo Billa Viole, prikazuje siluetu žene koja stoji ispred zida od vatre, potom nestaje. Viola će izlagati u sklopu projekta kustosa Jeffa Bayse na temu vatre, uz Dalibora Martinisa i Yvesa Kleina.
5. ‘Arhitekt Herman Bollé’
Muzej za umjetnost i obrt
17. 2. - 3. 5.
Hermann Bollé oblikovao je pola Zagreba, od katedrale, preko Mirogoja do kaptolskih kurija. Bio je službeni arhitekt Kaptola, a neslužbeno i glavni državni arhitekt, dobivao je sve važnije narudžbe. Teško da je moguće sjetiti se crkve iz 19. stoljeća u čijoj gradnji nije imao upliva. Bio je nesumnjivo najkontroverzniji hrvatski graditelj, posvađao je cijeli Zagreb i šire. Unatoč tome, o njegovu se životu izuzetno malo zna, niti jedne misli o arhitekturi, niti jedne privatne misli. To je promijenila monografija o Bolléu Dragana Damjanovića, a sada će i izložba.
6. remek-djela iz kolekcije Vugrinec
Umjetnički paviljon, 26. 2. - 12. 4.
“Magdalena”, slika Milivoja Uzelca, žene zatočene u klaustrofobičnom prostoru, čija je patnja uzrokovana bludnošću, pijanci “U krčmi” Marijana Trepšea, eterična “Penelopa” na slici Bele Čikoša Sesije, akt bucmaste “Julčike” Vilka Gecana, Tri gracije“ Miroslava Kraljevića, “U zatišju“ Ferde Kovačevića... neka su od prijelomnih djela moderne umjetnosti u kolekciji nogometaša Davora Vugrinca. Izložba je početak novog ciklusa koji svjedoči o kolekcionarskoj strasti.
U dobru i zlu i Gianfranco Ferre
Prva: 14. 2. - 3. 5.,
druga: lipanj - kolovoz
Najstarija sačuvana bijela vjenčanica iz fundusa MUO nosila je mladenka u Boki kotorskoj, u mjestu Prčanj, negdje oko 1865. Njezino ime nije zabilježeno, no zato je poznato da se Jelka Winkler, rođ. Turković, kada se udavala, 1883. godine, odlučila se za parišku modu. Njena vjenčanica naglašava je stražnjicu tzv. cul de Paris i imala izrazito dugu povlaku. Sačuvane su cipele i vjenčani vjenčić s narančinim cvjetovima izrađenima od voska. Prošle godine u londonskom muzeju Victoria&Albert bila je golema izložba vjenčanica, sada se istom temom bave u Muzeju za umjetnost i obrt.
Do vjenčanja britanske kraljice Victorije 1840. za princa Alberta u bijeloj vjenčanici, mladenke su nosile raskošne haljine od pliša, krzna, svile, brokata, najčešće u boji vina, tamnozelenoj ili ljubičastoj. No, kraljica Victoria, ni ne sluteći, uvela je u modu bijele vjenčanice. Otada je bijela vjenčanica postala obavezna, bez obzira na mladenkin društveni status.
Nakon vjenčanica, u MUO dolazi izložba talijanskog modnog dizajnera Gianfranca Ferrea “Bijela košulja kako ju ja vidim”, koja se bavi poviješću ovog kultnog predmeta u Ferreovu opusu.
Ostale izložbe
Annie Le Brun postavlja izložbu svojem neprežaljenom suprugu, Radovanu Ivšiću, pod nazivom “Nepokorena šuma”, za koji smatra da ga najbolje predstavlja. “Za njega je svaki dio te mentalne šume mogao biti prostor slobode”, smatra Le Brun. Scenografiju će raditi Adeline Caron, koja je napravila i scenografiju za nedavnu izložbu de Sadea u Muzeju Orsay u Parizu. Izložba je predviđena za rujan u Muzeju suvremene umjetnosti. Od izložbi suvremenih autora spomenimo i da će Zoltan Novak svoje nove slike izložiti u Umjetničkom paviljonu, a Boris Bućan, tradicionalno, u studenom u Gliptoteci HAZU (Nakaze).
U istom će prostoru izložbu imati i Nenad Fabijanić “Loca rediviva - tartistički principij u Rijeci, zagrebačka sinagoga, paški magazini soli - rekonstrukcija i adaptacija”. Veselimo se i Trijenalu kiparstva te Svjetlanu Junakoviću...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....