Portreti poličara uvijek su zaseban žanr, i tako ga valja i promatrati. Kod nas, primjerice, Jadranka Fatur, portretirala je prvog predsjednika Hrvatskog sabora Žarka Domljana, pa onda i Borisa Šprema. Ova je slikarica, potom, portretirala i čitav sabor. Jadranka Fatur među omiljenim mi je slikaricama, njezin je hiperrealizam nešto sasvim drugačije od onog što se može vidjeti na hrvatskoj likovnoj sceni, što je pokazala i sjajna izložba Nataše Ivančević u Muzeju suvremene umjetnosti, no ti me portreti nisu oduševili, ima smisla da umjetnicu koja se bavi ovim žanrom, hiperrealizmom zovu da slika portrete, no tanka je ovdje granica. Nedjeljka Mihanovića Rudolf Labaš, akademika Vlatka Pavletića Vlado Jakelić, Zlatka Tomčića Fadil Vejzović, a Vladimira Šeksa Vlado Jakelić. Među boljim su se portretima među strukom smatrali oni Stjepana Mesića i Luke Bebića, naslikao ih je je Vatroslav Kuliš. No jedno je sigurno: političkim afinitetima nema mjesta ovdje.
Američkog predsjednika Donalda Trumpa slikala je britanska umjetnica Sarah A Boardman. Trump je. na to reagirao na svoj način, rekao je da je ‘namjerno iskrivila‘ njegovu sliku, da je to najgori portret. Ona je sada istupila u nekoliko medija, pa i u britanskom Guardianu, i rekla kako joj je, nakon njegovih istupa karijera ozbiljno ugrožena. To što je ismijao njezin portret, tvrdi, ozbiljno šteti njezinoj karijeri.
Odmah ovdje valja napomenuti: realno, većina nabrojenih portreta hrvatskih političara znatno je bolja od onih koje slika Sarah A Boardman. Išla sam gledati što inače radi, jer Jadranka Fatur i Vatroslav Kuliš rade posve drugačije žanrove.
Sarah A Boardman naslikala je Trumpov službeni portret za zgradu Glavnog grada Kolorada u Denveru, gdje je visio šest godina od 2019.
U ožujku je Trump u objavi na svojoj platformi Truth Social rekao da je portret "namjerno iskrivljen". Trump je rekao da je bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame "prekrasan", ali "onaj na kojemu sam ja doista je najgori".
U svom prvom komentaru, Boardman je rekla da Trumpovi komentari znače da su njezine "namjere, integritet i sposobnosti, po mom mišljenju, dovedeni u pitanje.
Rekla je da je "točno dovršila portret, bez ‘namjernog iskrivljavanja‘, političke pristranosti ili bilo kakvog pokušaja karikiranja subjekta, stvarnog ili impliciranog".
Umjetnica je rekla da, iako priznaje Trumpovo pravo na komentiranje, "dodatne optužbe da sam ‘namjerno iskrivila‘ portret i da ‘mora da sam izgubila svoj talent kako sam starila‘ sada izravno i negativno utječu na moj posao dug više od 41 godine, koji je sada u opasnosti da se ne oporavi".
Kao odgovor na Trumpove kritike, dužnosnici su rekli da će portret biti uklonjen, što je od tada i bilo. Boardman kaže da je prvih šest godina nakon što je naslikala portret "dobila izrazito pozitivne kritike i povratne informacije", ali da se nakon Trumpovih komentara "to promijenilo na gore".
Boardman je rođena u Britaniji, a na njezinoj web stranici piše da je provela godine putujući po Australiji, Papui Novoj Gvineji, Novom Zelandu, Maleziji, Bliskom istoku, Europi i SAD-u dok je "vodila uspješnu karijeru u zrakoplovnim putovanjima i poslovanju".
Godine 1985. počela je proučavati tehnike starih majstora u Njemačkoj i izgradila uspješnu karijeru umjetnice, naposljetku pobijedivši na nacionalnom "pozivu za umjetnike" glavnog grada Kolorada, Denvera, da naslika službene portrete predsjednika Baracka Obame i Donalda Trumpa.
Nemam ništa protiv samoukih umjetnika, dapače, no kod nje se vidi da je riječ o neškolovanom rukopisu. I inače slika takve portrete, koji pomalo nalikuju naivnom rukopisu, ne ulazi u psihu portetiranog, na stranu Donald Trump, i njegovi sumanuti potezi, no ovdje je, djelomice, u pravu. Naime, niti jedan portret nije dobar, ni njegov ni Obamin. Možda je Obama to samo pristojno prešutio, jer podsjetimo da je sam zvao sjajnog umjetnika da ga portretira, a taj je portret toliko dobar da nije uopće na istoj planeti s ovim.
Portret Baracka Obame, podsjetimo, radio je Kehinde Wiley, Afroamerikanac, koji se i i inače u svojoj umjetnosti bave ovim pitanjem.
Kehinde Wiley, 40-godišnjak, rođen u Los Angelesu prepoznat je još početkom dvijetisućitih platnima golemih dimenzija s motivima Afroamerikanaca odjevenih u hip-hop stilu, no naslikanih onako kako su stari majstori crtali europske kraljevske portrete. Za njega se tumači da izokreće staru hijerarhiju Amerike, i pokazuje nove kodove rase, klase i moći.
Obama je naslikan u crnom odijelu i bijeloj košulji, ruke su mu prekrižene, intenzivno gleda prema promatraču, sjedi na stolici koja se po stilu donekle može povezati sa stolicom koju je Gilbert Stuart naslikao na portretu Georgea Washingtona, no tu se ujedno i zaustavljaju sve povijesne reference.
U pozadini su, tipično za Wileyeve slike, boje: zelenilo i cvijeće koje ima simboličko značenje, pa je tako plavi ljiljan simbol Kenije gdje je rođen Obamin otac, jasmin simbolizira Havaje gdje je rođen sam Obama, dok su krizanteme službeno cvijeće Chicaga, grada u kojemu je započela njegova karijera i gdje je upoznao suprugu.
Komentari
0