RETROSPEKTIVA

VATROSLAV KULIŠ Radovi nadahnuti pretežno morem koji pršte slikarskom energijom

 Miho Skvrce
 

Vatroslav Kuliš slikar je po vokaciji, no tijekom svoje karijere autor je i nekoliko scenografskih rješenja za više kazališta, bio je likovni urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, na samim je počecima svog djelovanja crtao portrete uz tekstove Veselka Tenžere, kasnije se, u zrelijoj fazi, vratio portretima, primjerice naslikao je Stipu Mesića, slika se nalazi u Saboru, a u neko je doba čak bio i članom glumačke družio Histrion. Svaka je ta priča na svoj način obilježila njegovu karijeru.

I sami nazivi radova, a na netom otvorenoj Kuliševoj izložbi u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik ima ih pedesetak, ukazuju na njegove interese: “Avanture Gordona Pyma”, o slijepom putniku na brodu, kako je naziv jedne slike, jedini su roman Edgara Allana Poea, ciklus Riffovi koji čini više radova, svjedoči o njegovoj glazbenoj preokupaciji i sl. (ljubitelj je Rolling Stonesa). Camus, Šoljan, Dragojević njegova su, pak, književna uporišta.

Ipak, većina se slika na izložbi u Dubrovniku, a koje obuhvaćaju širok vremenski raspon još od sedamdesetih pa do danas, bavi temom mora. Na kronološki najranijim izloženim radovima, onima koji datiraju u sedamdesete godine, kao što su “Omekšaj” to ili “Orfejevo jutro”, još naziremo simboliku i znakove, tragove figuracije, rukopis kasnije znatno mijenja. Slijede prizori uzavrelih valova, radovi pršte slikarskom energijom, a potom svojevrsno smirenje, iako i dalje mnoštvo kolorita na slikama npr. iz ciklusa Metamorfoze mora. Na rukopis je Metamorfoza u nekom segmentu, moglo bi se tvrditi, dijelom utjecao Gerhard Richter, jedan od najskupljih živućih umjetnika.

A upravo se odnosom ovog slikara i mora u svojem tekstu bavi znameniti britanski likovni kritičar Edward Lucie-Smith, najpoznatiji po knjigama “Umjetnost danas” i “Umjetnički pokreti od 1945. godine” koje su sedamdesetih pa i kasnije definirali situaciju u tadašnjoj suvremenoj sceni, pa smo na Odsjeku povijesti umjetnosti i polagali ispite po tim knjigama. Lucie-Smith i Kuliš, podsjetimo, već su surađivali na velikoj slikarevoj izložbi u Trstu prije dvije godine, u Magazzino delle Idee, gdje je bio pokazan ciklus “Centripetalne fuge”.

U slučaju dubrovačke izložbe, zanimljivo je čitati predgovor u kojemu Lucie-Smith, gotovo kao da se opravdava zašto piše o slikaru mediteranskog ugođaja, te tumači kako je on sam zapravo s Jamajke, rođen je na Jamajci i njegovi su preci dugo bili tamo, te zaključuje da “osjeća instinktivnu povezanost s različitim raspoloženjima Kuliševih slika koje se mijenjaju poput kretanja mora”.

Kuliš slika, rjeđe se bavi instalacijama, iako ih na izložbi ima nekoliko, spomenute “Avanture Gordona Pyma”, primjerice, sastoje se od ladice, knjige i pigmenta, dok je od papira, kože, pijeska i drva nastala instalacija “Reljef-objekt”. “Voodoo Gutenberg” ciklus je s knjigama koje su postale slikarski objekti.

Poznati, pak, ciklusi “Herbarium Pictorium” i “Centripetalne fuge”, a u kojima je sve u jednom kovitlacu, ukazuju na umjetnikov užitak u čistom slikarsvu, od manjih do golemih dimenzija. Iako Kuliš nije loš portretist, rijetko izlaže portrete na svojim izložbama. Izložba u Dubrovniku traje do 4. studenog.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 18:08