"Ove subote održala se 25. po redu „Tiha misa“ čime će se obilježava točno dvije godine od prosinca 2022., kad sam prvi put uz podršku Udruge Domino, prvi put stala pred, ne vjerski, već politički skup koji kroz simboliku molitve krunice potencira dodatnu neravnopravnost žena zazivajući ukidanje njihovih Ustavom zagarantiranih građanskih prava. Dečki se navodno mole ni manje ni više nego Djevici Mariji da im pomogne u kontroliranju nagona kad vide „provokativno“ odjevenu ženu, za to da postanu autoriteti u svojem kućanstvu te usputno- za ukidanje prava na pobačaj", napisala je na društvenim mrežama umjetnica Arijana Lekić Fridrih.
Ove subote zapalila je, naime, 26 lampiona za 26 ubijenih žena od prosinca 2022. do danas (od tih ubojstava je 20 okarakterizirano kao femicid). 26 žena je u 25 proteklih mjeseci ubijeno u Hrvatskoj. Pozvala je ova umjetnica, građanke i građane, da za žrtve ostave cvijet pokraj lampiona i tako im odaju počast i pokažu da nikad neće biti zaboravljene.
Spor protiv zastupnika
Kako je dalje napisala na društvenim mrežama: "Kad bih trebala sumirati posljednje dvije godine rekla bih da su bile obilježene verbalnim i fizičkim nasiljem. Jedna dobivena tužba protiv bivšeg saborskog zastupnika zbog napada na temelju spola, sramotno ponašanje policije u Splitu koja mi je onemogućila izvođenje performansa odlučno stajući na stranu onih koji su mi jasno i javno uputili prijetnju smrću ukoliko se performans izvede, ali i policije u Šibeniku, Karlovcu i Rijeci gdje nadležne policijske službe ignoriraju sramotne incidente i napade i pokazuju jasnu spregu pojedinaca čija je dužnost spriječiti nasilje. Budući da za svoje reagiranje i nereagiranje nikad nisu bili sankcionirani jasno je koliko možemo vjerovati toj instituciji čije djelovanje ovisi o lokalnim okolnostima, poznanstvima, kukavičluku i, jednostavno, nesposobnosti. S druge strane, šutnja sa svih strana političkog spektra odjeknula je glasnije od bilo koje izjave koja je mogla biti izrečena.
Zahvalna sam na podršci koju primam i presretna brojem građanskih inicijativa koje su ustale protiv ovog narativa usko vezanog za politiku ne mareći za posljedice koje ih čekaju u njihovim sredinama. Zahvaljujem svim hrabrim ženama i muškarcima koji su mi se javili s odlukom da podnesu prijavu protiv nasilnika, ali pomoći im je bilo gotovo nemoguće bez Udruga Domino, Solidarna - zaklada za ljudska prava i solidarnost i brojnih drugih prijatelja i prijateljica, suborkinja i suboraca".
Pisali smo i kada je napadnuta u Splitu, ‘U Splitu su mi molitelji vikali ‘Bježi Sotono‘, došlo je i do grubog naguravanja, to je bio kaos!‘
Kad se pojavila, odmah nakon prvog performansa, o njoj sam napisala tekst, stojim iza svake riječi i danas: Arijana Lekić-Fridrih, umjetnica koja je s Dominom organizirala "Tihu misu" kontra klečanja na Trgu bana Jelačića, rijetka je pojava na našoj umjetničkoj sceni, autorica je koju zanima politika, odgovor na zbivanja oko nje. Ona nije zatvorena u svoju čahuru, nego upozorava na 2022., i stvarnost te godine. Brojni domaći umjetnici, često mi se tako za njih čini, žive izvan prostora i vremena, ne bave se suvremenim društvom i politikom. Čak ni onda kad je politika temeljni dio teme pojedine izložbe, kao što je bilo na netom zatvorenom Zagrebačkom salonu. Ona je popunila prostor koji se djelomice ispraznio zbog odlaska Siniše Labrovića u Berlin. Nije to, naravno, jedini umjetnički pravac, no nedostaje nam takvih autora koji su direktni u svojoj umjetnosti. Ponekad su to ideje pomalo na prvu loptu, no s ljudima s kojima se ulazi u dijalog, na čije se nepravilnosti u ponašanju nastoji upozoriti, često se jedino tako i može. I ako smo bili skloni zažmiriti jednim okom na tu situaciju klečanja prve subote u mjesecu na gradskim trgovima, praviti se da se to i ne događa, na taj začetak distopijskih, barem naizgled distopijskih "Sluškinjinih priča" Margaret Atwood, sada ćemo to činiti teže.
Kontra bećaraca
Arijana Lekić-Fridrih performanse radi ponajviše u sklopu Domina. Da je prepoznaju oni koji su plaćeni u mainstream prostorima da se bave suvremenom umjetnošću, proći će još neko vrijeme. Predviđam joj da će je MSU "otkriti" 2025. godine, naknadna pamet uvijek dobro dođe.
Rad Arijane Lekić-Fridrih, redateljice koja se bavi i performansima, umjetnice pomalo i odvojene od mainstream umjetničkih krugova, zapazila sam posve slučajno, pisalo se kako protestira protiv mizoginih stihova u bećarcima, inače upisanima i na UNESCO-ovu listu, što mi se učinilo potentnom temom. Razne su se polemike vodile nakon tog našeg razgovora. Na videu je u tom radu, u bijelom kombinezonu, posvećeno, uživljeno, u očaju, izgovarala stihove bećarca, a jedan je od njih, podsjetimo, glasio "Nema žene bolje od krmače, moš je klati, moš je j..."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....